By Anesa Džinić-Odobašić
Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine koji su objavljeni na Svjetski dan stanovništva, 11. jula 2018. godine, žene čine polovinu stanovništva. Drugu polovinu odgoje ili odgajaju kroz razne obrazovane sisteme. Shodno tome, nameće se činjenica da su žene učesnice mnogih društvenih, socijalnih, ekonomskih i religijskih dešavanja.
One su nositeljice odgojnog procesa unutar porodice, stub društva i oslonac mikrozajednica te moraju svakodnevno da rade na uklanjanju predrasuda zasnovanih na bilo kojoj osnovi, ali i da se dodatno edukuju i budu na korist, kako sebi tako i društvu. Kao takve, čine jedan potpuni mozaik formirajući zdrave ličnosti, porodice i društva.
Skora historija svjedoči o uvriježenosti pojave da su žene imale onu ulogu u društvu koja im bude dodijeljena od muškaraca. To se polahko mijenja samim time što je sve razvidnije da žene preuzimaju uloge gradonačelnica i općinskih načelnica, rukovode službama od značaja za lokalnu zajednicu, općinu, kanton i državu, upravljaju institucijama i dio su rukovodećih tijela nevladnih organizacija. Jasan primjer i dokaz pomenutog jeste sastav Međureligijskog vijeća BiH kojeg sačinjavaju tri stručne savjetnice i jedan stručni savjetnik.
Sve monoteističke religije su kroz svoje najranije objave upućivale na posebno mjesto žene u svim odnosima koje, danas, moderna sociologija poznaje, pa tako u judaizmu žena je stvorena jednako vrijedna kao i muškarac i oni u zajedništvu postaju cjeloviti. Intuicija, sposobnost (pre) poznavanja ljudske prirode i fokusirano sagledavanje situacije te moć razumijevanja ljudskih osjećanja, empatičnost i osjetljivost na nepravdu, manje su isključive, samo su neki od posebnih darova koje žena posjeduje.
Sve ranije navedeno ukazuje i na to da je za širenje kršćanstva i kršćanske misli dobrim dijelom zaslužna upravo žena. Marija, majka Isusa, pokazatelj je zdušnog propovjednika ove monoteističke religije, kao i zaštitnice, borca i naposlijetku one koja je pratila Isusa u njegovim najvećim iskušenjima. Ovo samo pokazuje koliko je velika njena uloga koja prema ovom primjeru je više od majke, ona je i odgajateljica, savjetnica, psihologinja, podrška i propovjednica.
O važnosti i stepenu uloge žene u islamu upućuje hadis koji se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je čovjek došao Poslaniku, alejhisselam, i upitao ga: „Ko od ljudi ima najviše prava da prema njemu lijepo postupam?” Reče: „Tvoja majka.” „Zatim ko?” „Tvoja majka.” „Zatim ko?” Reče: „Tvoja majka.” „A, ko potom?” „Tvoj otac”, odgovori Poslanik, alejhisselam.
Snažna i važna uloga majke ogleda se kroz nekoliko aspekata, prije svega kroz odgoj u vjeri, kroz odgoj o poštivanju drugog i drugačijeg, a zatim i kroz htijenje da se izučava i uči o drugome kako bi se taj isti upoznao. Put očuvanja, promovisanja, afirmisanja i potenciranja međureligijskog dijaloga je mukotrpan i dugotrajan proces, ali nije nemoguć. Nije nemoguć iz više razloga, jedan od njih jeste što nam je to svima prirođeno, ono iskonsko s čim smo stvoreni i ono što nam je dato onog istog trenutka kad nam je udahnuta DUŠA. Na majkama je to da izbruse u onoj mjeri u kojoj je potrebno da budemo korisni društvu koje nas okružuje.
Univerzalna poruka koja se provlači kroz interreligijski dijalog jeste upoznavati duhovnost svih nas koji živimo na ovim prostorima. Trebalo bi podsticati sklad između svjetskih religija, graditi mostove između raznorodnih duhovnosti i slaviti zajedničke tačke svih vjera, a ne različitosti. Svakako smo svjesni i naših razlika, ali u svemu tome (zajedništvu i razlikama), trebalo bi pokušati shvatiti da je ono glavno i jedino, a to je jedan Bog, zajedničko svima na ovom svijetu, bez obzira na pripadnosti, vjerovanja i ubjeđenja.
Razvijanje tolerancije, novih saznanja, prvenstveno među ženama, a onda i afi rmisanje žena vjernica u društvu kao društveno korisnih i aktivnih članica, bez obzira na rasu, dob, vjeru, naciju i ekonomsku ili društvenu ljestvicu jeste primarni cilj angažmana svih žena, a posebno onih koje rade na jačanju međureligijskog dijaloga i saradnje.
Kroz miroljubivost, insistiranje na toleranciji i solidarnosti, ukazivanje na empatiju prema drugima (po)kazuje se višestruka uloga žene u zajednici. Posredstvom ispravnog poznavanja različitih kultura, tradicija, običaja i vjerovanja međusobno se upoznajemo i (pre)odgajamo ispunjavajući dužnosti naših religija i time stvarajući jedinstvenu snagu žena vjernica.
Jasan primjer vrijednosti i značaja žena vjernica u današnjem vremenu, a koje mogu značajno doprinijeti vidljivim promjenama u lokalnim zajednicama, jeste održavanje prvog Kongresa žena vjernica 2014. godine i drugog 2018. godine u organizaciji Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine. Cilj prvog Kongresa bilo je donošenje Deklaracije o angažmanu vjernica u izgradnji građanskog društva kroz međureligijski dijalog. Ona je prethodila izglasavanju zajedničke Platforme za mir Mreže vjernica koja je vodilja aktivisticama iz petnaest odbora za međureligijsku saradnju u djelovanju na jačanju i unapređenju interkonfesionalnog dijaloga.
Prof. Pehar, jedna od predavačica na drugom Kongresu, rekla je da je prenošenje znanja od srca ono znanje koje se upamti, a duša je ono najljepše u nama, ono što je božansko, i duša nema ni vjeru, ni religiju ni naciju. Sažmimo vjeru u jednoj od najvažnijih Božjih poruka: Ne čini drugom ono što ne želiš sebi. Žene grade mostove svojim sličnostima, ne zanemarujući razlike, ali ih ujedno i ne potencirajući te svojim djelima pokazuju ono što propovijedaju.
Uloga žene vjernice u njenoj vjerskoj i lokalnoj zajednici je isprepletena i prožima se kroz sve segmente života. Kontinuirano osnaživanje, usmjeravanje žena da uzmu aktivno učešće u lokalnoj zajednici, poticanje na činjenje dobročinstva prema svim ljudima, bez obzira na to ko su, usvajanje znanja o lijepom ophođenju prema ljudima jesu samo neke, u moru uloga u kojima se žene svakodnevno nađu. Blagodat svake žene jeste što pronalazi način kako da potisne zlo.
Žena čini pola čovječanstva, a druga polovina prođe kroz njeno naručje.
Comments