U fokusu

Poštovanje drugih ljudi

Edina Tokić

Mi živimo u svijetu koji dijelimo s velikim brojem drugih ljudskih bića, od kojih su mnogi veoma različiti u odnosu na nas, žive različitim životima, vjera im je drugačija i imaju različite vrijednosti. Mada mogu biti i negativne, razlike su ono što čini ljudska bića bogatijim i život zanimljivijim. Kako da se ponašamo i na koji način da izgradimo ispravan odnos prema muslimanu, nemuslimanu, bratu, sestri, komšiji, starijem, mlađem?

Mi, muslimani, u Kur’anu i hadisu imamo smjernice za to, imamo smjernice za naše ponašanje.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Zaista su najbolji od vas oni koji su najljepšeg ahlaka.

I ljudi će o nama kao osobama zaključivati na osnovu našeg ponašanja. Da li ćemo im se svidjeti ili ne, hoće li zaključiti da li smo pošteni, odgovorni, kompetentni, dobri roditelji, dobri učitelji itd., sve to će, najčešće, zaključivati na osnovu našeg ponašanja u različitim situacijama.

Čak i kada šutimo, mi šaljemo određene poruke, putem neverbalne komunikacije. Najbolji odnos koji možemo imati prema drugima je odnos pun poštovanja. Poštovanje koje pružamo drugima prilično je precizno mjerilo našeg vlastitog kvaliteta i često direktno utječe na to koliko ćemo dobiti zauzvrat.

Također, boraveći na dunjaluku moramo brinuti o tome kakvo će naše stanje biti na ahiretu i pripremati se za to. Ako se budemo pridržavali Poslanikovih, alejhisselam, uputstava i smjernica, imat ćemo lijepo uređen društveni život. Naši međuljudski odnosi će biti dobri.


Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, Allah ne daje svoju milost osim onima koji su milostivi. Nakon toga, ashabi rekoše: „Svi smo mi milostivi.” Poslanik, alejhisselam, im odgovori: Ne samo da ste milostivi jedni prema drugima, nego da ste milostivi prema svim ljudima.


Svi se nalazimo u ogromnom broju različitih uloga kada su u pitanju međuljudski odnosi. Ovaj put ćemo izdvojiti dvije uloge: ponašanje mlađih prema starijima i ponašanje starijih prema mlađima.


Muhammed, alejhisselam, kaže: Nije od nas onaj ko nema milosti prema mlađima i onaj koji nema poštovanja prema starijima.


U odnosu prema mlađima moramo imati mnogo strpljenja. Stariji mlađima često govore kako je bilo drugačije u njihovo vrijeme, kako su se više poštovali stariji, znalo se za red i odgovorno izvršavanje obaveza, a pri tome zaboravljaju da su i njima njihovi stariji govorili na sličan način, da je u njihovo vrijeme bilo drugačije.

Stariji članovi porodice bi trebali pokušati organizovati život na takav način da mlađi kasnije preuzmu njihov model koji je suštinski dobar i ispravan i koji će moći slijediti i primijeniti u svom budućem životu, uz nadograđivanje i dodavanje nekih detalja.

Treba da im praktično pokažemo kako organizovati porodični život. Mnogi ljudi su puno bolji prema nepoznatima, kolegama s posla, a unutar svoje porodice su nestrpljivi i pokazuju svoje najlošije lice.


Muhammed, alejhisselam, rekao je: Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama.


Stariji, u odnosu prema mlađima, treba da budu spremni da prenose svoja iskustva, vrijednosti i mudrosti. Ukoliko se djeci i omladini poklanja ljubav, vrijeme, pažnja i uvažavanje, oni će lakše preuzeti vrijednosti svoje porodice i starijih koji im nastoje prenijeti te vrijednosti.

Kada je u pitanju odnos mlađih prema starijima, navest ćemo jedan primjer Poslanikove, alejhisselam, blagosti prema starijem od sebe:


Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvojio Mekku, Ebu Bekr, radijallahu anhu, doveo je svog oca Poslaniku, alejhisselam, da primi islam. Kada ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio, rekao je Ebu Bekru: Zašto nisi ostavio oca kod kuće, ja bih otišao njemu.


Ovim postupkom i ovim konkretnim primjerom, Poslanik, alejhisselam, izražava poštovanje prema starijoj osobi i služi nama kao model i daje nam smjernicu kako treba da se ponašamo u sličnim situacijama i na koji način da gradimo svoj odnos prema starijem, pun poštovanja, uvažavanja i milosti.

Nastavit ćemo jednom pričom:

Bio jedan starac koji je živio sa sinom, snahom i unukom. Kada je zapao u duboku starost, ruke su mu se tresle, zbog čega bi mu ponekad ispadala hrana iz ruku.

Jednoga dana ispade starcu posuda s hranom iz ruku i razbi se, na što se snaha jako naljuti i zatraži od muža da nađe neko rješenje. Sin razmisli pa odluči da napravi ocu posudu od drveta, kako ne bi prosipao hranu po stolu. S vremenom, počeše tjerati starca da jede sam, odvojen od porodice. Starac je bio jako tužan zbog osjećaja kako je odbačen po stare dane i prisiljen da jede sam i odvojen od ostalih članova porodice. Kako je vrijeme prolazilo, povećavale su se zabrane koje su mu nametali njegov sin i snaha, a koje je on sve teže podnosio…

Nakon nekoliko mjeseci, starac je preselio i obavljena mu je dženaza. Kada je dženaza završena, supružnici su htjeli da se riješe njegovih stvari tako što će ih pokloniti siromašnima ili baciti. Iznenada dotrča unuk i uze dedinu drvenu posudu, na što ga otac upita: „Šta će ti ta dedina posuda? Šta ćeš da napraviš od nje?” Na to mu dječak odgovori: „Želim da je sačuvam da mogu hraniti tebe ili majku kada ostarite kao dedo.”

Jasna je poruka navedene priče. Jasan je uzrok i posljedica.


Muhammed, alejhisselam, rekao je: Zadovoljstvo je Allaha, dželle šanuhu, u zadovoljstvu roditelja, a srdžba Allahova je u srdžbi roditelja.


Ma šta mi pričali djeci, u većini slučajeva će se djeca ponašati onako kako se ponašaju roditelji. Hasan el-Basri je govorio: „Ako primijetiš u svog djeteta ono što mrziš, učini pokajanje Allahu, dželle šanuhu, i zatraži Njegov oprost jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije počinio.”


Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhisselam, rekao: Ako mladić poštuje starije zbog njihovih godina, Allah će poslati nekoga da poštuje njega kada dođe u stare dane. (Tirmizi)


Ovaj hadis bi trebao biti motivirajući za nas i dodatno nas podstaknuti na to da još više brinemo za starije osobe jer na taj način brinemo i za svoju ličnu budućnost.

Ukoliko se prema ostalim ljudima odnosimo s poštovanjem, imat ćemo priliku da se pogledamo u ogledalo i kažemo: ”Sviđa mi se ova osoba”. Imat ćemo razloga da budemo ponosni na sebe i da razvijamo svoje samopouzdanje. Samopouzdanje je nešto što drugi ljudi mogu da vide i nešto što će učiniti da nas poštuju i da nam veruju.

Na kraju, želim zamoliti Allaha, dželle šanuhu, da budemo od onih koji su najljepšeg ponašanja jer je Muhammed, alejhisselam, rekao: Zaista su meni najdraži među vama, i meni najbliži od vas po mjestu na Sudnjem danu oni što su najljepšeg ahlaka. (Tirmizi, hasen)

Comments

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *