U fokusu

O svojoj (našoj) „Bosanskoj Sumejji“

Meliha Terzić

Mi iz „Sumejjinog“ prvog tima možemo govoriti o svom poduhvatu i pojedinačno, nije nevažan  lični doživljaj svega što smo prošli. Ali jedna od najvrednijih istina je da smo imale, i dodatno izgradile, svoje najznačajnije saglasnosti, sve one spone po čemu smo bile i ostale tim. Znale smo šta želimo ostvariti, i isto tako šta ne želimo u „Bosanskoj Sumejji“. Sada, povodom jubileja, govorimo svi o tome prvom (ideja koja nas vodi, ciljevi), ali ima i ovo drugo: otklon spram ispraznog zabavljanja čitalaca i spram senzacionalističke manije.

Imale smo neko vrijeme svoj časopis (sarajevska „Sumejja“), a onda ga više nije bilo. Osjećale smo da ne smijemo više čekati, sa izgovorom valjda će neke muslimanke opet…

Te muslimanke smo i mi ovdje, ima dosta snage u mnogima, treba to udružiti.

Jedan od naših promotora, još na početku puta, nazvao nas je učiteljicom. Rekao je, otprilike, „Bosanska Sumejja“ je dobra učiteljica. Pošto mi ništa suštinski poslije nismo mijenjali Bosanska Sumejja je i ostala učiteljica. Zašto ne? Ako je ona vrijedna, predana, strpljiva i mudra učiteljica, zašto ne? Zanimljivo je da mi „Bosansku Sumejju“ pravimo kao za sebe, a “Bosanska Sumejja“ učiteljica. Ako je istovremeno dobra vjeroučiteljica, ostvaruju se naše skrovite želje. Ove generacije rođenih nekada u prošlom stoljeću nisu nikad imale vjeroučiteljicu (institucionalno), a to divno znanje trebamo za ono svjetlo u nama, znanje koje oslobađa i čini nas, kao ništa drugo, insanima.

Mi smo i čitateljice, one prve, svoje „Bosanske Sumejje“. Svaka od nas ima omiljenu rubriku ili rubrike i privržena je svojoj temi (ako je iz užeg radnog, redakcijskog tima) na kojoj radi i istražuje.

Jedna grupa organizovanih žena nazvala je sebe ognjištarkama. I na nas se može odnositi, doslovno. Ključni pojam je onda porodično ognjište, a mi se zaista želimo što korisnije založiti za opstanak jake porodice u kojoj će djeca imati svu toplinu i podršku, razumnu i osmišljenu, i svaki član porodice pravo mjesto u toj zajednici, sigurnost i poštovanje. U toj porodici je prva škola za dijete, a mati prva učiteljica i odgajateljica. Uzor je Poslanik, alejhisselam, pa je sve u vezi s tim  jasno kao dan.

Poštujemo svoju tradiciju. Cijenimo svoje naslijeđe. Znamo, ne treba nas učiti, da nas i „kumulacija kulturološkog znanja čini ljudima“, da smo samo ako i to imamo, tu poputbinu, autentični. Niko nije došao niotkuda. Mi znamo odakle smo. Pravimo mjesto u „Bosanskoj Sumejji“, već godinama, za rubriku Baština.

Ova urednica „Bosanske Sumejje“ imala je sreću i privilegiju da radi u Behram-begovoj medresi u Tuzli otkako je 1993. godine ova škola obnovila rad. Da nije bilo toga, ne bi se odlučila, ne bi se usudila da preuzme funkciju glavne i odgovorne urednice. Ovako, znala je da će uz nju biti  prvenstveno kolegica profesorica Azra Fazlović, pa profesorice Emina Hatunić, Merzija Kasumović i Memnuna Džafić. Ne samo da se u Behram-begovoj medresi i inače kadar bira po strogim kriterijumima nego dobar dio nastavničkog i odgajateljskog kolektiva čine žene koje jako puno doprinose izvanrednom uspjehu ove ustanove. Iako maksimalno angažovane na svom poslu, uvijek su htjele raditi i u Bosanskoj Sumejji.

Profesorica Azra Fazlović je stručna savjetnica, a i da nije zvanično u toj funkciji bili bismo mirni tek kad i ona temeljita kakva jest, postojani tihi autoritet, iščita svaki novi broj prije odlaska u štampu. Godinama je rubrika Putokazi njen najznačajniji autorski doprinos.

Vremenom su prispjele i nekadašnje učenice Medrese. Mi nismo nikada imali profesionalnu redakciju u uobičajenom smislu riječi (stalno zaposlene novinare, svu odgovarajuću opremu, marketinšku i druge službe), ali je važnije od toga ono što mi jesmo imali – adekvatno školovane i literarno nadarene autore za rubrike koje čine okosnicu časopisa s ovom orijentacijom. Zato su upravo nekadašnje učenice iz Behram-begove medrese koje su završavale razne studije, pa i žurnalistiku, za nas bile vrlo značajano  pojačanje. Dosta dugo smo imali jedno nezvanično radno mjesto za članicu redakcije koja je obavljala razne poslove i to su najčešće bile upravo spomenute. Svaka od njih je ostavila lijepog traga. Bilo bi pošteno spomenuti ih bar, da znaju (mi znamo!) kako nije zaboravljen taj doprinos. Njihovih imena ima među onima koji su pisali za „Bosansku Sumejju“ a neki i sada pišu. Članice redakcije bile su: Mubina Redžić (sada Islamović), Senada M. Ćehajić, Amila Smajić (sada Hasanspahić), Mukelefa Behaderović, Enisa Pargan, Melisa Joldić (sada i Ćurtović), Emina Mehmedović (sada Muratović), Nudžejma Fazlović (sada Hasanović).  Tu je i Amina Đulović, diplomirani žurnalista, koja je urednica našeg Portala i sada je vrlo značajno angažovana u „Bosanskoj Sumejji“. U najužem je krugu onih koji vode „Sumejjine“ poslove.

Profesorica bosanskog jezika Mukelefa Behaderović radi kao lektorica i također je, vidjeli smo, porijeklom  iz medresanskog miljea. Istrajava na svojim temama u „Sumejji“.

Ali, podrazumijeva se, nisu svi koji su vezani za nas  iz Behram-begove medrese. Ovdje treba s posebnim poštovanjem i nježnošću spomenuti rahmetli Medinu Jusić-Sofić. Izvrsnu, posebnu. Pedagogija je bila njena nauka a stalno je učila i napredovala. Nama je bila odana, svojoj „Bosanskoj Sumejji“ privržena i puno je davala od sebe. Niko je poslije nije mogao zamijeniti u pravom smislu riječi. Rahmetullahi alejha.

Profesorica islamske pedagogije Azra Hasanović, aktuelna glavna i odgovorna urednica „Bosanske Sumejje“, od samog početka je u spominjanom prvom timu, u raznim paralelnim funkcijama. Toliko je dala od sebe i daje našem poduhvatu, i toliko je spremna u svakom pogledu za sve (pisati, istraživati, prevoditi…) da je  velika sreća što je imamo.

Asima Tulumović, predsjednica Udruženja Sumejja u Bosni i Hercegovini, koja je uložila svu svoju posebnu energiju, sposobnost i odlučnost na pokretanju našeg časopisa, odigrala je najvažniju ulogu u povezivanju „Bosanske Sumejje“ sa našim džematima i drugim adresama. Radila je i radi ono za što ima ideja i dara.

Mi smo trebale tada, a trebamo i sada, i  institucije, ne bilo koje. Dovoljno je Muftijstvo tuzlansko i Behram-begova medresa. Odigrali su svoju ulogu, a sada je sve još jače izravno povezano. „Bosanska Sumejja“ izlazi uz podršku Muftijstva tuzlanskog.

Trebalo je u cijelom poduhvatu imati značajne autoritete uza se. Sadašnji reisul-ulema dr. Husejn-ef. Kavazović bio je tuzlanski muftija i podržao nas je bezrezervno.

Aktuelni muftija tuzlanski mr. Vahid-ef.Fazlović i tada je bio, kao direktor Behram-begove medrese kada smo pokrenuli časopis, i sve vrijeme do danas, presudno važan oslonac – uz njegovo razumijevanje i pravovremenu efikasnu intervenciju prebrođavale smo sve krize nastavljajući rad.

Značajna nam je blagonaklonost  dr. Ahmeda Hatunića, direktora Behram-begove medrese jer je sve ostalo isto kao što je bilo na početku. Podržao nas je i u našim izdavačkim projektima vezanim za knjige.

„Bosanska Sumejja“ se povezala s nekima od naših uglednih alima. Sada svoje teme iz tefsira priprema za nas dr. Sead Seljubac.

Za „Bosansku Sumejju“ su pisali značajni stručnjaci iz raznih oblasti pa su rubrike bile uvijek dobro „pokrivene“ (povijest, pedagogija, književnost, zdravlje…).

Jubilarni broj „Bosanske Sumejje“ je bibliografski. Mislimo da ima smisla zastati poslije dvadeset godina rada, sabrati teme za uvid čitaocima i svima koji žele imati  ove podatke. To treba i nama u „Bosanskoj Sumejji“ sve do vremena kada će izaći bibliografija rađena po svim standardima. Teme, ovako na okupu, imena autora zajedno, odjednom su sinuli nekim novim svjetlom i dopunjuju se.

Moguće je da u ovom osvrtu nedostaju još neka imena i podaci. Ti propusti su nenamjerni, nije prešućivanje.

Ni „Bosanska Sumejja“ nije uvijek ono što mi želimo, nego ono što mi možemo.

Dvadeset godina sa svojom (našom!) „Bosanskom Sumejjom“! Tih dvadeset godina je neodvojivo od svekolikog života. Sve se preplitalo, dopunjavalo, ali u nekim periodima i međusobno „guralo“ za najvažnije mjesto. Često je trebalo dati prioritet nečemu nauštrb drugog, pa poslije namirivati i poravnavati. Ustvari, svima nama koji živimo sa svojom „Sumejjom“ ona se „ugnijezdila“ u naš porodični svijet. Nezaobilazna je.  Značajna je.

„Bosanska Sumejja“ je i emanet.

Hvala Allahu, dželle šanuhu, na svemu što nam je dao Svojom divnom milošću i uzvišenom mudrošću.

Molimo Ga za lijepu posljedicu u svim našim poslovima.  (iz Poslanikove, alehisselam, dove)

 

 

 

Comments

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *