Porodica

Zahvalnost

Zahvalnost je pozitivan osjećaj ili stav priznavanja koristi od dobrobiti koja nam je ukazana ili će nam biti ukazana. Blagodati zahvalnosti su mnogobrojne. Ljudi koji svjesno iskazuju zhvalnost: bolje spavaju, imaju više energije i osjećaju jaču povezanost s drugim ljudima. Zahvalnost je, osim toga, „zarazna“ – kada je podijelimo s nekim, njeni pozitivni efekti se šire sa osobe na osobu. U svojoj knjizi Raising Happiness: 10 Simple Steps for More Joyful Kids and Happier Parents, autorica Christine Carter daje niz praktičnih savjeta za podsticanje zahvalnosti kod djece. Ona ističe da razgovor o zahvalnosti treba biti primjeren dobi djeteta.

Djeca iz nižih razreda osnovne škole uglavnom su premlada da razmišljaju u terminima klasične zahvalnosti, što podrazumijeva prisjećanje nečega iz prošlosti. Ali, oni razumiju šta znači dobro. Ne opterećujte se vremenskim okvirom, samo ih upitajte da nabroje tri lijepe stvari u vezi s danom koji su proveli. Bez obzira koliko je dijete staro ili mlado, ne ispravljajte ga kada izražava svoju zahvalnost. Dopustite im da budu zahvalni za šta god da su zahvalni.

Djeca iz viših razreda osnovne škole često su naučena da budu zahvalna za materijalne stvari, jer smo ih istrenirali da je pristojno da kažu „hvala“ kad nešto dobiju. Zato je dobro da im roditelji budu uzor u iskazivanju zahvalnosti i za nematerijalne stvari, poput zdravlja, porodice ili lijepog dana. Kako djeca postaju starija pitanja o zahvalnosti za njih postaju sve zahtjevnija. Direktna pitanja tipa: Na čemu si zahvalan, za njih još uvijek mogu biti zbunjujuća i opterećujuća. Zbog toga je neverbalno izražavanje od velike pomoći za ovaj uzrast, na primjer izrada crteža na temu zahvalnosti. Roditelji, takođe, djecu mogu usmjeravati da prepoznaju ono na čemu trebaju biti zahvalni izvan uskog porodičnog kruga, pomažući im da izraze riječi zahvalnosti o drugim ljudima koji ih okružuju, s pitanjima tipa: Šta ti prija kod tvojih prijatelja? Šta ti se sviđa kod tog nastavnika?

Srednjoškolci mogu razmišljati o zahvalnosti u mnogo širem kontekstu. A, kontekst je, zapravo, ključ zahvalnosti. U odnosu na druge kulture, mnoga djeca u razvijenim zemljama žive u ogromnom obilju, a to dovodi do nečega što istraživači nazivaju: paradoks obilja. To znači da ćemo se osjećati puno više razočarano ili čak uvrijeđeno kad ne dobijemo ono što želimo, nego zahvalno kada to dobijemo. Kako prevazići taj paradoks? Spoznaje do kojih se došlo pokazuju da se zahvalnost razvija prirodno, spontano, bez kultivacije, u uslovima oskudice. Zato će srednjoškolci koji su iskusili ili svjedočili stanja oskudice, učestvujući u humanitarnim aktivnostima, naprimjer, imati puno razvijeniji osjećaj zahvalnosti, nego oni koji nisu.

Comments

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *