Ličnost

Ummu Aban

AZRA HASANOVIĆ prof. religijske pedagogije

Biti muslimanka često podrazumijeva da takva žena mora zadovoljiti standard džennetske hurije, barem u karakternom smislu. Smjerna, pokorna, odana, čista od bilo kakvih ružnih osobina, od prohtjeva, od grešaka, nesmotrenosti, koja ništa ne traži, a sve daje… Većina nas se trudi, manje ili više, “doći u posjed” ovih osobina i oblikovati svoju ličnost po ovim standardima. Međutim, ima i onih koje se ne ustručavaju odabrati vlastite boje i vlastitu tehniku kojom oslikavaju crte svoje ličnosti u okviru islama. Jedna od takvih bila je i Ummu Aban.shutterstock_298298429-web

Ummu Aban bint Utba bila je plemkinja, kćerka jednog od najutjecajnijih mekkanskih poglavara – Utbe b. Rebia. Bilježi se da je u vremenu nakon Poslanika (s.a.v.s.), zajedno sa svojim bratom, a onda i sa mužem, učestvovala u bitkama koje su vodili muslimani prilikom osvajanja Sirije.

U bitki kod Edžnedejna, poginuo je njen suprug Aban b. Said, i to nakon samo dva dana njihovog zajedničkog života, kako se navodi u nekim predajama. Tokom bitke, Ummu Aban je, zajedno s drugim muslimankama u pozadini muslimanskih trupa, bila spremna za pružanje podrške muslimanskim borcima. U jednom trenutku, ovu izdvojenu grupu žena neprijatelji su opkolili, zarobili i odveli u rimski vojni logor koji se nalazio na putu prema Damasku. Nezadovoljni tokom bitke, Rimljani su odlučili da se iskale na zarobljenim ženama, krenuvši da ih obeščaste. One su tada, odlučivši da će radije umrijeti nego im dopustiti da nasrnu na njih, zgrabile koplja kojima su bili poduprti vojni šatori i započele neustrašivu borbu. Savladale su tridesetak rimskih vojnika. Nedugo poslije toga stigla je i grupa muslimanskih vojnika i izbavila ih iz zarobljeništva.

Nakon njenog povratka u Medinu, neki od najodabranijih plemenitih ashaba željeli su zbrinuti ožalošćenu Ummu Aban, plemkinju hrabrog srca, oštrog uma i britkog jezika. Najprije je to učinio sam halifa, hazreti Omer (r.a.) ponudivši joj brak. Međutim, kako se navodi u predajama, Ummu Aban ga je odbila. Kad su je upitali zašto je to učinila, Ummu Aban je odgovorila: “Kada dolazi, strog je, i kada odlazi, strog je. Toliko je zaokupljen ahiretom u odnosu na ovosvjetske stvari kao da direktno gleda u svoga Gospodara.”

Potom joj je brak ponudio Zubejr b. El-Avvam (r.a.), ali i njega je odbila. Kada su je upitali zašto je to učinila, odgovorila je: “Žena od njega ne dobije ništa osim kućnih poslova i rada za osiguranje njegovih potreba.”

I hazreti Alija (r.a.) ponudio joj je brak, ali i njega je odbila, obrazloživši svoje odbijanje sljedećim riječima:“Žene nemaju sreće kad su s njim…”

Potom je došao Talha (r.a.) i zaprosio je, a Ummu Aban je pristala. Kad su je upitali zašto je ovaj put pristala, odgovorila je: “Uistinu poznajem njegov moral i karakter. Kada dolazi, on dolazi nasmijan, i kada odlazi, odlazi nasmijan. Kada mu se nešto traži, on to daje radosno, a ako šutiš, on te pita šta ti treba. Ako bilo šta uradiš za njega, zahvalan je, a ako napraviš neku grešku, on to zanemari i oprosti.”

Prenosi se da im je, nakon nekog vremena od početka njihovog bračnog života, u posjetu  došao Alija (r.a.). U jednom trenutku prisjetio se ovih događaja, pa se obratio Talhi: “Ebu Muhammede, mogu li razgovarati sa Ummu Aban?” Talha mu je dao dozvolu i Alija (r.a.) obratio joj se riječima: “Es-selamu alejk, o, ženo, koja je sama sebi draga!” Ona mu je uzvratila na selam, a Alija je nastavio: “Vođa vjernika, poglavar muslimana, zaprosio te i ti si ga odbila?” “Tako je”, rekla je Ummu Aban. “I ja sam te zaprosio, a ja sam iz Poslanikove (s.a.v.s.) porodice, i ti si me odbila?” “Tako je”, potvrdila je ona. “Odbila si sve te koje si odbila i udala se za ovog sina Hadremijeve kćerke?” Ummu Aban je rekla: “Odredba i sudbina.” Na to joj je Alija rekao: “Znaš, udala si se za onog od nas koji je najljepšeg lica, najšire ruke i onog koji je najbolji prema svojoj porodici.”

Ummu Aban je, zasigurno, bila posebna žena, žena koju su velikani ummeta željeli imati kraj sebe. Ona, kao i njene analize muškaraca koji su joj nudili brak, ma koliko jednostrane ili, čak, grube bile, jasno pokazuju da islam ne depersonalizira svoje pripadnike, da nismo, ne moramo i ne treba svi da budemo “na isti kalup”.

Ali, odbiti poglavara zajednice, odličnika najplemenitijeg porijekla?! Čak bi i danas takvo nešto bilo vrlo upitno. Međutim, prije dugih četrnaest stoljeća, “jadne, potlačene” muslimanke mogle su to učiniti bez problema. Allah (dž.š.) dao im je pravo da odluče za koga se žele udati, da spram svojih potreba i svojih vlastitih naravi izaberu partnera s kojim će provesti ostatak života.

Ummu Aban nam je pokazala kako se to pravo koristi u svrhu osnivanja zdrave, čvrste i trajne bračne zajednice u kojoj će i muž i žena obezbijediti ono najbolje za sebe.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 45. novembar, 2013. godine.

Comments

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *