Azra Hasanović
Bila je robinja.
Kako li je izgledala, kakva li je bila?
Vjerovatno je bila lijepa, zdrava i snažna žena plemenitog i odmjerenog ponašanja s puno odabranih ljudskih kvaliteta jer kako bi inače došla u dom jednog od najimućnijih Mekkelija, uznositog i zahtjevnog Abdul-Uzaa ibn Abdul-Mutaliba, čovjeka crvenog lica, Oca plamena – Ebu-Leheba.
No, kakva god da je bila Suvejba, od sveg ljudskog roda Uzvišeni Stvoritelj odabrao je baš nju da sa njenih grudi naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popije prve kapi zemaljskog života. Suvejba je bila prva dojilja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Bivajući dijelom Ebu-Lehebovog domaćinstva, Suvejba je time bila i djelom široke porodice Abdul-Mutaliba, djeda Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i poglavara plemena Hašim. Prije rođenja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dojila je i njegovog amidžu, najmlađeg Abdul-Mutalibovog sina, slavnog Hamzu, radijallahu anhu, kao i njihovog rođaka, kasnije poznatog ashaba Ebu-Selemu.
Jako pogođena tragičnom smrću Abdul-Mutalibovog miljenika Abdullaha, cijela porodica s nestrpljenjem i nadom očekivala je rođenje Abdullahovog djeteta. Naročito Amina, Abdullahova supruga, koja je bila potpuno opustošena tugom i bolom zbog prerane smrti svog voljenog. Za nju je to dijete bilo jedini izvor života. Bereka, njena robinja, nije se odvajala od nje, brinući o njoj i o djetetu koje je nosila pod svojim srcem. Kada je nastupilo vrijeme poroda, pored Bereke, uz Aminu su bile još i Šifa, majka čuvenog ashaba Abdurahmana ibn Awfa, Fatima, majka Osmana ibn Ebi-Asa i Suvejba.
Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao na svijet, presretna Suvejba otrča do kuće svog vlasnika Ebu-Leheba i uzbuđeno mu saopći da je upravo rođen sin njegovog brata Abdullaha.
U dugom hadisu o bratstvu po mlijeku koji prenosi Urva ibn ez-Zubejr spominje Suvejbu i kazuje da je Ebu-Leheb, čuvši ovu radosnu vijest, Suvejbi poklonio slobodu. Kod Arapa je tada bio običaj da pokažu velikodušnost kada prime neku radosnu vijest te tako i Ebu Leheb rukom pokaza Suvejbi: „Idi, slobodna si!” El-Buhari u svom Sahihu ovako donosi te Urvine riječi: „Rekao je Urve: ’Suvejba je robinja koja je bila u Ebu-Lehebovom vlasništvu te ju je Ebu-Leheb pustio na slobodu. Ona je dojila Muhammeda, alejhisselam. Kad je umro Ebu-Leheb, neki članovi njegove rodbine su ga vidjeli u snu u jako lošem stanju pa mu je rečeno: ’Kako ti je?’ Rekao je: ’Nemam nikako mira od kada sam vas napustio. Jedino se zbog Suvejbe, koju sam pustio na slobodu, napajam malom količinom vode’, te je pokazao vrh kažiprsta, ’i toga dana mi se kazna ublažava; to jest ponedjeljkom’, a to je zato što je bio ponedjeljak kad je Suvejba obradovala Ebu-Leheba viješću o Muhammedovom rođenju te ju je on oslobodio.”
U nekim drugim predajama ne spominje se ovakav postupak Ebu-Leheba već stoji da je, kada je odrastao, sam Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, otkupio Suvejbu od svog amidže i potom je oslobodio.
Kada je rođen Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Suvejba je imala sinčića Mesruha tako da je odmah preuzela brigu o dojenju Amininog novorođenčeta. Te prve dane svog života na ovom svijetu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, često je provodio u naručju ove odabrane žene, svoje prve dojilje Suvejbe.
Ta bliskost i ljubav koje su Suvejbu tada vezale za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, vremenom će postajati sve jače. I Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, volio je Suvejbu i uvijek joj s posebnom toplinom iskazivao poštovanje, gledajući da je često posjećuje i da je usreći nekim darom.
Suvejba je uvijek bila dobrodošla u njegovom domu. Kada je obradovan poslanstvom i počeo pozivati ljude da ostave kumire i vjeruju u Jednog Boga, Suvejba se odazvala njegovom pozivu i postala muslimanka. Poznajući ga još od trenutka kada je po prvi put otvorio svoje plemenite oči, Suvejba jedobro znala da on nije obično dijete, nije kao svi drugi, duboko u sebi osjećala je koliko je poseban i odabran Muhammed. Iako nikada nije uspjela napustiti Mekku i dosegnuti Medinu da mu se tamo pridruži nakon njegove hidžre, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i tada je mislio na nju, šaljući joj poneki dar.
Suvejba nije dočekala da vidi pobjedu islama i veličanstveni povratak njenog Muhammeda u rodnu Mekku. Umrla je 628. godine. Kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio s vojskom u Medinu, nakon pobjede u Hajberu, saznao je da je njegova draga dojilja napustila ovaj prolazni svijet.
Zvala se Suvejba – Ona koja zaslužuje nagradu Božiju. Divna li je bila njena nagrada, zadojiti svojim mlijekom odabranike ovog svijeta i među njima onog najboljeg, najodabranijeg Božijeg miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Comments