Lifestyle

Šta da budem?

Edina Tokić

Izbor zanimanja je važna odluka o kojoj uveliko ovisi zadovoljstvo i uspjeh u životu pojedinca. Kvalitet života, nivo zadovoljstva i sreća, u velikoj mjeri zavise i od toga da li se bavimo poslom koji nam odgovara. Pravilan izbor zanimanja učinit će nam život ljepšim i ispunjenijim.

Kada upotrijebimo termin profesionalna orijentacija, u prvi mah se pomisli na školu i provođenje aktivnosti u okviru škole, ali u širem smislu, možemo reći da profesionalna orijentacija obuhvata cijeli život, a u to treba da budu aktivno uključeni i porodica i škola.

U našim porodicama i našem odgojno-obrazovnom procesu profesionalna orijentacija je nedovoljno, a posebno nije sistematski zastupljena. Pitanje kojim bi se roditelji, još od najranije dobi njihove djece, trebalo da pozabave, jeste: Šta djetetu dobro ide, koje su mu jače strane i šta voli?

Međutim, vrlo često se samo porodica bavi pitanjem šta je djetetu problem i šta mu teško ide pa obezbjeđuju instrukcije iz tih predmeta ili organizuju slične aktivnosti. Naravno da se i drugim pitanjem valja pozabaviti, ali uz to ne zanemarivati razvoj dječijih talenata i osvješćivanja i osnaživanja njegovih „jačih“ strana. Sama djetetova spoznaja da posjeduje određene talente i da ih treba i može razvijati, proizvodi kod njega svrhovitost i motivaciju, kao i mogućnost postavljanja dugoročnih ciljeva.

Mnogo je faktora koji utječu na to čime će se neko u životu baviti, odnosno koju srednju školu ili fakultet će odabrati. U užem smislu, profesionalna orijentacija može biti primarna i sekundarna.

Primarna profesionalna orijentacija se odnosi na savjetovanja prilikom odabira prvog zanimanja. Ona se uglavnom odnosi na mlade ljude koji su u procesu školovanja.

Sekundarna profesionalna orijentacija je namijenjena osobama koje mijenjaju profesiju, odnosno odraslim osobama koje, iz raznih razloga, moraju promijeniti opis radnog mjesta.

Profesionalna orijentacija podrazumijeva nekoliko faza. Prva faza profesionalne orijentacije bi trebalo da bude procjena osobnosti. Svako zanimanje traži poželjan sklop sposobnosti, osobina ličnosti i interesovanja važnih, a često i presudnih za uspjeh u tim oblastima rada. Tako bi, naprimjer, budući učenici ekonomskih škola i fakulteta trebalo, prije svega, dobro da se snalaze s računanjem, da vole da rade s brojevima, dok je za buduće učenike medicinskih škola i fakulteta veoma važno da, osim strpljenja, staloženosti i potrebe da pomažu ljudima, posjeduju predznanja iz hemije i biologije.

Kao što znamo, učenici nisu u mogućnosti da potpuno sami prave relevantne procjene. Zbog toga se upotrebljavaju objektivne metode, odnosno testovi koji pomažu učeniku da dobije što opsežniji uvid u svoje sposobnosti i vještine, ali i da dobije odgovor s kojim zanimanjima su te sposobnosti kompatibilne.

Metode profesionalne orijentacije podrazumijevaju:

  • razgovor,
  • psihološke testove,
  • testove interesa,
  • testove vještina i nadarenosti i
  • testove inteligencije.

Profesionalnu orijentaciju provode stručnjaci – školski psiholog ili pedagog. Ukoliko škola ne radi profesionalnu orijentaciju na takav način, roditelji imaju mogućnost da kod stručnjaka u drugim institucijama (domovi zdravlja, naprimjer) urade profesionalnu orijentaciju za njihovu djecu. Škola treba da ima jasan plan i instrumentarij za obavljanje profesionalne orijentacije.

Profesionalna orijentacija ne može biti učinkovita bez plana jer to je dugoročan proces koji započinje ulaskom u školu, a završava pred kraj srednjoškolskog obrazovanja.

Michael Shaw, u članku “Teens have 8-track minds”, govori kako bi profesionalno savjetovanje trebalo prilagoditi različitim mentalnim sklopovima učenika. Razlike u njihovim mentalnim sklopovima protežu se kroz osam kategorija, a Shaw ih prikazuje kroz tipične stavove koje učenici izražavaju:

  1. Odlučni realist: „Znam što želim – pusti me da se usredotočim na to.“ Ima jasnu sliku i optimističan je.
  2. Konformist: „Želim lijep život.“ Nema jasnu sliku i teži ostati u dobro poznatom okruženju.
  3. Kratkoročni konformist: „Koji je idući korak u školovanju.“ Nema jasnu sliku i optimističan je.
  4. Dugoročni pripremač: „Škola, školska sprema i diplome dovode do bogatstva.“ Nema jasnu sliku, vjeruje da je uspjeh rezultat napornog rada.
  5. Poraženi borac: „Učinit ću što mogu.“ Pesimističan je i vjeruje da je uspjeh rezultat napornog rada.
  6. Samopouzdani aspirant: „Moja će me ambicija dovesti do cilja.“ Nema jasnu sliku, ali je optimističan.
  7. Neodlučni ratnik: „Šta da odlučim? To je previše za mene.“ Nema jasnu sliku i tjeskoban je.
  8. Nerealni sanjar: „Da, bit ću hirurg ili ronilac.“ Optimističan je i vjeruje da je uspjeh rezultat sreće.

Shaw smatra kako će nastavnici moći dati bolje savjete učenicima pri odabiru predmeta, ukoliko odrede kojem tipu pripadaju.

U drugoj fazi procesa profesionalne orijentacije koja bi se mogla nazvati “procjena mogućnosti”, procjenjuje se odnos između osobnih mogućnosti i prilika za zapošljavanje koje bi se mogle pružiti.

U svemu, pa tako i u izboru zanimanja, ne postoje izolirani faktori koji će nas odrediti i usmjeriti događaje u našoj budućnosti.Osoba mora prvo biti svjesna svojih sposobnosti, ali i sklonosti i interesovanja, a pored toga bi trebala istražiti stanje na tržištu.

Važno je naglasiti da su i karakteristike ličnosti veoma važan dio tog procesa profesionalnog usmjeravanja. Ukoliko škola pomogne učeniku i da mu preporuke u koju školu da se upiše, ali ta škola ne postoji u mjestu u kome se učenik nalazi ili je dosta udaljena pa učenik ne smogne dovoljno hrabrosti da napusti roditeljski dom i ode na školovanje, to usmjeravanje nije dalo rezultata, iako je sve urađeno po pravilima i procedurama.

Stanje na tržištu se može promijeniti tokom školovanja djeteta i opet karakteristike ličnosti, njegova fleksibilnost, snalažljivost i prilagodljivost mogu biti presudne.

Podrška podrazumijeva sve aspekte: informativni, moralni, finansijski itd. Karakteristike ličnosti i podrška porodice su veoma važni, a nekada, kao što smo već naglasili, čak i presudni u ključnim momentima.

Nekada su roditelji jedini koji mogu ohrabriti dijete da napravi korak naprijed, da promijeni sredinu u kojoj će živjeti, ukoliko te škole i fakulteta nema u njihovom gradu ili u blizini.

Hobiji su jako važni u čovjekovom životu. Pored nastavnih sadržaja koji su dio nastavnog plana i programa, djecu bi trebalo usmjeravati da razvijaju svoje talente i učešćem u sekcijama, ali ih razvijati i u hobijima organizovanim kod kuće i u slobodno vrijeme.

Nerijetko su hobiji postali nečije osnovno zanimanje, pri čemu su osobe osjećale neizmjerno zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti jer su radile ono što vole.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Najbolji od vas su oni koji su najkorisniji ljudima. To također ne bi trebalo zaboraviti kada biramo zanimanje jer je ovaj hadis jasna preporuka ljudima da se bave onim zanimanjima i općenito rade ono čime će koristiti zajednici.

Ne zaboravimo: u današnje vrijeme izbor zanimanja više nije ništa konačno. Ponovo se orijentisati, prilagoditi dosadašnji poslovni put novim izazovima, u našem vremenu brzog življenja, postaje sve značajnije.

U smislu prethodno rečenog, možemo zaključiti da kod prvog izbora zanimanja se, dakle, ne radi o „velikoj životnoj odluci“, nego, prije svega, o tome da se za sebe izabere dobar start.

Comments

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *