Poezija: Ustaj, ženo

Autor: Nafija Sarajlić

USTAJ, ŽENO

Ustaj, ženo,

iz zakutka, iz zavitka

čuješ onaj zvučni glas

gdje te zove svjetska žena

da se dižeš, da se boriš

za slobodu ljudskog roda i za spas.

Ti si majka roda svoga:

poštivati i slušati

svak te mora’

Nije lahko majka biti

svoju djecu odgojiti.

Zato, ženo, idi smjelo

čeg’ se plašiš, kud se skrivaš,

Što bježiš? Pametne te žene vode.

Naprijed, naprijed, samo idi

vedra čela, oka smjela

brzo kroči, čas izmiče

da te dušman ne preteče.

Svuda bukti, svuda plamti,

svim silama nastoj i ti

čovječanstvu i narodu

mir i slogu, ženo, dati.

Tvoja ruka nek je jaka,

ne daj naprijed dušmaninu

da ti bombom zemlju ruši

iz ognjišta vatru gasi

da ti djecu ratom hara

i tvoj narod uništava.

Ti si temelj i osnova

čovječanstvu i narodu

poštivati i slušati

svak te mora, jer si majka

svega roda – svih naroda.

Zato, ženo cijelog svijeta

kroči naprijed, vikni jače:

neću bombi, rata neću

ne dam domu rušit sreću.