Autor: Nafija Sarajlić
USTAJ, ŽENO
Ustaj, ženo,
iz zakutka, iz zavitka
čuješ onaj zvučni glas
gdje te zove svjetska žena
da se dižeš, da se boriš
za slobodu ljudskog roda i za spas.
Ti si majka roda svoga:
poštivati i slušati
svak te mora’
Nije lahko majka biti
svoju djecu odgojiti.
Zato, ženo, idi smjelo
čeg’ se plašiš, kud se skrivaš,
Što bježiš? Pametne te žene vode.
Naprijed, naprijed, samo idi
vedra čela, oka smjela
brzo kroči, čas izmiče
da te dušman ne preteče.
Svuda bukti, svuda plamti,
svim silama nastoj i ti
čovječanstvu i narodu
mir i slogu, ženo, dati.
Tvoja ruka nek je jaka,
ne daj naprijed dušmaninu
da ti bombom zemlju ruši
iz ognjišta vatru gasi
da ti djecu ratom hara
i tvoj narod uništava.
Ti si temelj i osnova
čovječanstvu i narodu
poštivati i slušati
svak te mora, jer si majka
svega roda – svih naroda.
Zato, ženo cijelog svijeta
kroči naprijed, vikni jače:
neću bombi, rata neću
ne dam domu rušit sreću.
Comments