U fokusu

Odjeća čestitosti

IMG_3179_2
 
MELISA HASIĆ

Radost jedna,
Bogatstvo jedno, 
Damar ljubavi!

Na lijevoj stranici nekog cvijetnog rokovnika, davno, zapisala sam sljedeće: Legalno je imati prisan odnos s ružama, da. I nekoliko minuta samoće uz Mjesečinu. Ili nekoliko sati. Nahranit’ pogled blagodatima i dokazima Jednoće Stvoritelja, legalno je, poželjno, čak neophodno. (Zato što) pogled napunjen savršenstvom kojeg stvori Savršeni, lakše se i češće spušta, da se ne zaprlja… Prašinom dunjaluka“.

Na desnoj stranici sam već pisala o svom prvom danu sa hidžabom; „17. maj. Sunce. Imam liniju na čelu od nespretnog vezivanja mahrame. Mahrama mi je cijeli dan stojala nakrivo, i na sebi sam imala gotovo sve dugine boje, jedna za drugom. Priznajem da baš ne znam staviti mahramu kao Selma. Sutra će biti bolje.“ U donjem desnom uglu emotikon dana je bio „confused“, a osjećaj dana „Radost jedna, neizreciva“

Zalijepljenu na posljednju stranicu omiljene knjige imam listu „Želim da…“. Kod osobe od koje sam posudila ideju za naziv liste, prva želja je bila: (Želim da) budem bogata. Zato sam crvenom olovkom, naopačke, sa uzvičnikom, obećala svojoj listi da nikad neću poželjet isto. Željela sam: roze mahramu, crnu haljinu, zeleno sjenilo, tulipane u avliji… Sljedećoj listi sam priznala, želim da: ne spavam nakon sabaha, uljepšam ahlak, naučim pravit baklavu…

Priznajem da više ne popunjavam ovakve liste. Možda slične, ali ovakve ne. Njih sam zapečatila kad sam zapisala: Želim da budem žena u Islamu. U pravom smislu tih riječi. U pravom smislu čitavog svemira ljepote koje one u sebi kriju. Zapečatila sam je ponovno crvenom olovkom, sa uzvičnikom: „Ja sam bogata. Bogatstvo jedno, neprocjenjivo“.

U autobusu za Zenicu, aprila prošle godine, ispred mene je sjedila žena u šezdesetim godinama. Zatvorila sam knjigu i ostavila u torbu. Ganuta riječima starije žene, imala sam potrebu da do glavne stanice ponavljam riječ elhamdulillah… „Ono što najbolje sačuvaš, to najviše i vrijedi. Ni tulipani ne cvjetaju ako im se nisi posvetila i ne poklanjanju se nezaštićeni. Ljubav se ne rasipa svuda i svima, kao ni tajne, ni pogled… ni ljepota.“

Neka sljedeća stranica cvijetnog rokovnika izgleda ovako: „U Zenici sam žureći popravila svoj roze šal i spustila lijevi kraj preko crne haljine. Totalno mi mahrama stoji pravo, i ništa nije nakrivo. Zapamti: Ljubav se ne rasipa svuda i svima, kao ni tajne, ni pogled… ni ljepota. Damar je ljubavi samo kod Njega.“ – Šta još mogu učiniti za posljednju stavku na listi: „Želim da…?

(Najbolji literarni rad o temi “Odjeća čestitosti” na literarnom konkursu koji je Aktiv žena MIZ Banovići rasposao u povodu obilježavanja Dana hidžaba)

Comments

Comments are closed.