Lifestyle

Naši brzi životi i prijeko potrebna pauza za čaj

Piše: Maksida Agić

Vrijeme u kojem živimo snažno je obilježeno tehnološkim napretkom. Tehnologija, polahko ali sigurno, zauzima prostor i vrijeme, osvajajući tako naše resurse koji su nam potrebni, ako govorimo o nefunkcionalnoj upotrebi tehnologije, kako bismo esencijalno bili produktivni na poljima važnim za nas kao jedinke.

Ovakav napredak uslovio je ubrzanost na svim poljima našeg djelovanja te on, kao takav, ne donosi nužno napredak i u kvalitetu naših života. Uslovljeni smo brzinom. To je jedini način da “ostajemo na površini’’,„plivajući“ u moru nepoznanica koje savremeni život sa sobom nosi. U tom smislu, nedvojbeno, naše tijelo svakodnevno doživljava stres, potpuno neprirodni atak na naš mentalni habitat. To se ogleda u pristupu mnoštvu informacija koje opterećuju naš memorijski sistem; u procesiranju istih, često nepotrebnih informacija, u potpunosti neupotrebljivih za bilo kakvu vrstu produktivnosti – duhovne ili naučne.

U okruženju u kojem obitavamo evidentan je niz različitih oboljenja direktno povezanih s čovjekovom nemogućnošću da se izbori s novim prilikama koje mijenjaju naš način života.

O čemu govorim?

Mladi mnogo vremena provode „surfajući“ internetom. To vrijeme koje im on „krade“, ranije su provodili u komunikaciji s drugim ljudima ili, pak, radeći nešto što im je donosilo vidnu korist. Ljudi su više vremena provodili na otvorenom, u šetnji… što je direktno pozitivno utjecalo na njihovo psiho fizičko zdravlje. Danas, kao posljedica ovakvog, pretežno „sjedalačkog“ načina života, imamo mlade a bolesne ljude, s čitavim spektrom tegoba – od bolesti kičme, do različitih poremećaja ličnosti, a sve kao posljedica nedovoljne fizičke aktivnosti i nemogućnosti uspostavljanja stvarne komunikacije sa živim, opipljivim ljudima.

Vraćati se prirodi i prirodnome kroz izučavanje, uzgajanje, posvećivanje onome što su naši preci držali za nužno, u smislu kvalitete življenja, siguran je pogodak u savremenoj utakmici života.

Naši preci su imali razvijen sistem ishrane i ispijanja različitih čajeva pa je općepoznata narodna izreka: Za svaku bolest ima travka.

Malo nas je, kako među pacijentima, tako i među zdravstvenim radnicima koji pribjegavamo i alternativi uporedo s hemijskim lijekovima. Bez namjere da umanjimo vrijednost drugih, smatram da bi se trebalo pozabaviti prvima, jer doista leži ogromna blagodat po naše zdravlje u pravilnom kombiniranju ovih prirodnih resursa. Pri tome mislim na trave-čajeve, jednako kao i na ispravno miksanje voća, povrća, koštunica i sl. Naše tijelo je veličanstvena mašina koja, poštujemo li njezinu bit, može ostvariti rezultate vrijedne poštovanja.

Naša planeta, taj savršeno ukombinovani ekosistem, obiluje različitim biljem, pogodnim i namijenjenim za preveniranje, liječenje i unapređivanje našega zdravlja. Uzvišeni Bog poklonio je ljudskome rodu čitav spektar prirodnih lijekova u biljkama. Ljekovita svojstva biljaka davno su ispričana priča kojom bi se, želimo li unaprijediti kvalitet naših života, ozbiljno trebalo pozabaviti. Biljke su korisne zahvaljujući svom antiseptičnom i antibakterijskom djelovanju. Bogate su vitaminima, mineralima i prirodnim tvarima koje organizam može lahko apsorbirati.

Tako, recimo, liječenje reume i zglobova kombinacijom hajdučke trave, kantariona, koprive (žare), ruse, čička… često se pokazalo uspješnom. Mnoge alergije, kako pokazuju istraživanja, zapravo, imaju veze s nedostatkom bakra i mangana u organizmu. Stoga, uvrstiti žaru u svoju ishranu doprinosi jačanju organizma te, samim tim i smanjenju sklonosti alergijama. Učestala bolest današnjice je bolest endokrinog sistema, usko povezana s poremećejem hormona, pretežno kod žena. Iskustvo je pokazalo blagotvoran učinak Radiole (zlatni korijen), Dong quaie (kineske anđelike), Ehinacee (pupavica), lana u liječenju ovih poremećaja. Još jedna učestala bolest današnjice je nesanica. Upotrebom čaja od kamilice i limunovog cvijeta, kombinovanog s masažom vrata i glave nesanica bi trebala da postane prošlost. Biljke koje pomažu otklanjanju nesanice su biljke koje su bogate magnezijumom, fosforom, željezom, kalijem. Dokazano je da čajevi, također, pomažu kod bolesti: jetre, žutice, gastritisa, ulcera, konstipacije, dijabetesa, dijareje, astme, upale nosa i sinusa, migrene, neredovnog ili bolnog mjesečnog ciklusa, akni itd.

Kad organizam oboli, nije dovoljno samo liječiti oboljeli dio tijela. Izuzetno je važno raditi na jačanju imuniteta, kako bi tijelo imalo potrebnu snagu da se izbori s bolešću. Biljke koje jačaju imunitet, zahvaljujući svome prirodnom sastavu, čiste organizam od toksina, jačaju funkcije organa, stimulišu rad žlijezda i vitalnih organa zahvaljujući svom hormonskom djelovanju koje aktivira nerve, zbog sadržaja vitamina u sebi jačaju organizam, čiste ga od bakterija i virusa. Ljekovito djelovanje biljaka postiže se zahvaljujući tzv. Obojenim tvarima, viskoznim tvarima i šećerima koje ove biljke sadrže.

Preplavljeni smo informacijama o supernamirnicama. Nutricionisti širom svijeta nude magična rješenja koja uključuju upotrebu chia sjemenki, quinoe, zelenog čaja, kokosovog ulja… Beskrajan je spisak namirnica, za naše podneblje uglavnom egzotičnih, dakle skupih.

A, Dragi Bog je uredio da svako podneblje na našoj Planeti u svojoj paleti hrane sadrži potrebne elemente za savršeno fukcioniranje našeg organizma. Stoga, nije potrebno posezati za skupim namirnicama (mnogima je to nemoguće s finansijskog aspekta), nego se prepustiti plodovima zemlje od koje smo i sami nastali. Mišljenja sam da je takav uzajamni respektupravo i najproduktivniji i najsvrsishodniji.

Već spomenuta žara ili paprika ima vitamina C, u takvim omjerima da je respektabilna zamjena limunu. Tikva (bundeva) sadrži spektar vitamina vrlo sličan breskvi. Antioksidansima, kao što su: artičoke, acai i goji bobice, hikori (američki grah)… dostojna su zamjena naše: šljive, trešnje, jagode, maline, borovnice, šipak, ribizle, kupus, orasi…

Fascinantno je to kako vraćanje iskonskome, zapravo, u potpunosti vraća čovjeku njegovu funkcionalnost, čini ga sretnim i svrsishodnim.

U moru teorijskih pravila i, praktično, sasvim drukčijoj stvarnosti, nužno je raditi na vlastitoj dobrobiti, s onim resursima s kojima u datom trenutku raspolažemo. Konzumirati mnogo povrća, suhog voća, razmotriti prehrambene navike naših predaka, mijenjati navike koje su pogubne po naše zdravlje i odmoriti uz čaj – to su aktivnosti koje obnavljaju naše tijelo, naročito ako čovjek boravi u okruženju koje mu odgovara, uz ljude koji pozitivnim pristupom donose a ne oduzimaju energiju. Naša je dužnost dati pravo svome tijelu i dati pravo svojoj duši.

Comments

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *