Azra Hasanović
Kćerka El-Harisova Nusejba bila je tek djevojčurak kada se po Jesribu počeo širiti opojni miris islama. Ummu Atija, kako su je zvali, čim je udahnula tu ljepotu, prihvatila je islam i postala muslimanka. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u njen rodni grad, u novu Medinu, Ummu Atija je, poput drugih medinskih muslimanki, otišla da upozna svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prisegne pred njim svoju pripadnost islamu. Njena čista vjera, njena iskrenost i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, približila je njegovoj porodici tako da je postala bliska s njegovim kćerima i suprugama, naročito s hazreti Aišom, i bila je čest posjetilac njihovog doma.
Osim te srčane vjere i privrženosti, u svojoj raskošnoj ličnosti Ummu Atija imala je i niz drugih izvrsnih ljudskih kvaliteta. Prije svega, bila je iznimno hrabra i smiona, uvijek spremna da se pridruži muslimanskoj vojsci kada je kretala u borbu. Kasnije se prisjećala toga: Išla sam s Božijim Poslanikom u sedam bitaka; čuvala bih opremu boraca, kuhala im, previjala ranjenike i brinula se o bolesnima povrijeđenim. Medicinsko znanje i iskustvo koje je stekla u ratnim uslovima, nerijetko je primjenjivala i u mirnodopskim. Pored toga, Ummu Atija bila je vrlo inteligentna žena. Uvijek je s velikom pažnjom slušala Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, a kada joj nešto nije bilo jasno – pitala je da joj se pojasni. Prenijela je četrdeset hadisa, a među njima posebno su značajni oni koji se tiču žena i konkretnih situacija koje se za njih vežu.
Jedan od čuvenih hadisa, onaj o Bajramu, prenijela je upravo Ummu Atija: Bilo nam je naređeno da žene s menstruacijom i one neudate izađu na bajram-namaz u dane Bajrama kako bi i one prisustvovale skupu muslimana i njihovim dovama, ali da se žene s menstruacijom klone mjesta gdje one bez menstruacije obavljaju namaz. Jedna žena je upitala: ’Poslaniče, neke od nas nemaju prekrivača.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ’Neka je njena drugarica zaogrne nekim svojim ogrtačem.’ U drugoj predaji kaže: Bilo nam je naređeno da sve izađemo na dan Bajrama, pa i djevojkama. Čak su i žene u hajzu izlazile i stajale bi pozadi i donosile tekbire, zajedno s ostalima, dovile bi i kad bi i ostali dovili, nadajući se bereketu toga dana i da će ih Allah očistiti (od grijeha).
Ummu Atija takođe je prenijela niz hadisa koji govore o stanjima i ponašanjima žena u najtežim životnim trenucima, poput onih kada izgube svoje voljene. Tako ona govori kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi mu Medinjanke dolazile da se zakunu na vjernost, od njih tražio da se zakunu da neće naricati za umrlima, ali je to ženama bilo jako teško, tako da je taj dio zakletve ispoštovalo, kako kaže Ummu Atija, samo pet žena: Ummu Sulejm, Ummu Ala’, Muazova supruga, i još dvije žene. S tim u vezi, ona također kazuje: Zabranjeno nam je da pratimo dženazu, ali ne strogo zabranjeno.
O bliskosti koju je Ummu Atija imala s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, kćerima, na poseban način svjedoči i činjenica da je ona bila među onima koje su ih nakon smrti pripremile za njihovo konačno putovanje, prvo Zejneb, a potom i Um Kulsum. Ummu Atija je do kraja života pamtila taj dan kada je Zejneb, radijallahu anha, preselila na bolji svijet: Kada je umrla Zejneb, ušao je Allahov Poslanik i rekao nam: ’Okupajte je tri ili pet puta, ili više od toga ako smatrate da treba. Okupajte je vodom pomiješanom s lotosom i u zadnju vodu stavite kamfor ili nešto od kamfora. Kada završite, obavijestite me.’ Kada smo završile i obavijestile ga, dao nam je dio svoje odjeće i rekao nam: ’Umotajte je njime.’ Kosu smo joj splele u tri pletenice i pustile ih niz njena leđa.
Do kraja svog života Ummu Atija je bila priznata među muslimanima kao pouzdan izvor znanja o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim riječima i postupcima, o njegovom sunnetu. U nekim pitanjima, poput ovih o postupanju žena u gore navedenim situacijama, važila je za eksperta i nerijetko su je posjećivali oni koji su željeli učiti i ispravno živjeti ili, jednostavno, slušati o svome Poslaniku. Prenosi se da je jedno vrijeme živjela u Basri, ali se pred kraj života vratila u svoju rodnu Medinu gdje je i preselila.
Kažu da je Ummu Atija, kad god bi spomenula Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od silne ljubavi dodala: Za njega bih oca žrtvovala! Tolika je bila njena nježna, iskrena ljubav prema Božijem Poslaniku.
Comments