Piše: Azra Hasanović
„O, Allahov Poslaniče, došle smo da ti se zakunemo da smo mi muslimanke. Mi vjerujemo u tebe i svjedočimo da je ono što ti propovijedaš istina!“ Ovim riječima su pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, svoju vjeru prisegnule Esma bint Jezid, Hava bint Jezid i Leila bint el-Hutaim, prije svih drugih žena u Medini. „Neka je slavljen Allah koji vas je uputio da prihvatite islam! Prihvatio sam vaše zakletve“, rekao im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Bilo je to nedugo nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu. Hava nije mogla dugo čekati da ga vidi, sa svojom sestrom Esmom i Leilom bint el-Hutaim, čim prije je otišla da susretne Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da mu se zakune na vjernost. Upravo je klanjan akšam-namaz, Medina je još bila preplavljena veseljem zbog dolaska Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a one su se ogrnule svojim ogrtačima i krenule da ga konačno upoznaju.
Hava bint Jezid bila je jedna od prvih muslimanki u Medini.
Kada je prije nekoliko godina Mus’ab ibn Umeir došao u Medinu kao izaslanik Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da tamošnjim ljudima prenese poruku islama, njegova plemenita ličnost, visoka inteligencija, rječitost i znanje o islamu doprinijeli su tome da njegov zadatak bude izuzetno uspješan, tako da je, nakon kratkog vremena, broj novih muslimana u Medini značajno porastao. To je izazivalo nemir i negodovanje medinskih idolopoklonika. Tako su jednog dana dvojica poglavara roda Beni Abdul-Ešhel, iz medinskog plemena Hazredž, Usaid ibn Hudair i Sa’d ibn Muaz, s kopljem u ruci, došli u kuću u kojoj je Mus’ab ljude poučavao Kur’anu i zahtijevali od njega da prekine s pozivanjem u islam i napusti Medinu.
„Da li biste sjeli i saslušali me?“, ljubazno im se obratio Mus’ab, radijallahu anhu. „Ako vam se dopadne ono što bude rečeno, možete to prihvatiti, a ako vam bude odbojno – ne morate prihvatiti ono što vam je odbojno.“
Iako došavši s otvorenim neprijateljstvom, Sa’d ibn Muaz odluči da odgovori na Mus’abov ljubazni i prijateljski poziv te sjede i poče slušati njegove plemenite riječi. Mus’ab je tako lijepo i prijemčivo govorio o islamu da je tog istog dana, na tom istom mjestu, Sa’d ibn Muaz izgovorio šehadet i postao musliman. Potpuno preporođen Sa’d se vrati među svoje suplemenike i njegovim posredovanjem svi oni, cijelo pleme Benu Abdul-Ešhel, postadoše muslimani u jednom danu. Prve tri žene koje su tada, a možda čak i prije tog događaja, prihvatile islam bijahu: Umm Sa’d, Sa’dova majka i njegove dvije sestrične, Esma i Hava, kćeri Jezidove.
Riječi Kur’ana kojima je Mus’ab obasipao Medinu, spustile su se na Havino čisto i otvoreno srce i tu se primile, proklijale i počele rasti u divno i čvrsto stablo iskrenog vjerovanja. Havin muž bio je medinski pjesnik Kajs ibn el-Hatim. Za razliku od Havinog čistog srca, njegovo srce ostalo je potpuno gluho za islam. Svjesna muževljevog stava, njegovog karaktera, kao i cjelokupnog svog okruženja, Hava je krila svoju vjeru, potajno se nadajući da će i njen muž prepoznati Istinu i pridružiti joj se u islamu. Kajs je ubrzo shvaio da se njegova žena promijenila. Počeo je tragati za razlogom te promjene i onda otkrio da je Hava napustila vjerovanje u kipove i prihvatila novu vjeru i vjerovanje u jednog Boga. Bio je bijesan! Zahtijevao je od nje da se odrekne islama. Počeo je ponižavati i ismijavati. Netrpeljivost i ljutnja uskoro su prerasli u nasilje. Kada bi zatekao Havu na namazu, čekao je da padne na sedždu i onda bi je svom silom podizao, gurao i prevrtao preko glave. O njenom zlostavljanju počelo se pričati po medinskim sokacima.
Muž kojem je uvijek bila odana supruga, brinula se o njegovom domu, kuhala mu, čistila njegovu odjeću, pružala mu podršku – pretvorio se u njenog krvnika. Hava je patila. No, koliko god surov njen muž bio, koliko god se trudio – njeno vjerovanje nije uspio poljuljati. Hava je iskreno i čvrsto vjerovala u Allaha, dželle šanuhu, na Njega se oslonila, Njemu predala svoj slučaj, od Njega tražila zaštitu i izlaz iz svoje situacije.
Svake godine, u sezoni hodočašća, stotine Arapa iz raznih krajeva stizale su u Mekku da hodočaste Kabu, koja je tada još uvijek bila prepuna kipova različitih božanstava u koje su oni vjerovali. Te godine u medinskom karavanu hodočasnika stigao je u Mekku i Havin muž Kajs. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je računa o svim muslimanima, brinuo se zbog poteškoća u njihovim životima i molio Boga za njihov spas i uspjeh. Tako, iako nikad nije upoznao niti vidio Havu, bio je obaviješten o njenom slučaju. Stoga je, saznavši za Kajsov dolazak u Mekku, upriličio susret s njim. Obratio mu se najprije kao Poslanik – predstavio mu je osnovne principe islama, objasnio mu vjeru i pozvao ga da postane musliman. Pošto je bio pjesnik, Kajs je odmah prepoznao da su kur’anski ajeti koje je upravo čuo nešto nesvakidašnje, priznao je to Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem, i posvjedočio da je ono što mu je rekao o islamu zaista dobro. „Međutim“, nastavio je, „previše sam zauzet ratom i našim međuplemenskim borbama.“ Uvidjevši nakon nekoliko pokušaja da Kajs neće prihvatiti njegov poziv u islam, Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, obratio mu se ovaj put kao odgovorni vođa, direktno mu rekavši: „Ebu Jezid, obaviješten sam da zlostavljaš svoju ženu zato što je napustila tvoju vjeru. Boj se Boga i nemoj loše postupati prema njoj!“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobro procijenivši Kajsovu ličnost, ovim riječima apelirao je na njegovu čast, svetinju tadašnjih Arapa, znajući da će on na to reagovati. I, zaista, Kajs je dao svoju riječ da će prestati maltretirati svoju suprugu Havu.
Kada se vratio u Medinu, Kajs je pozvao Havu i rekao joj: „Onaj tvoj čovjek susreo se sa mnom i tražio je od mene da ne budem grub prema tebi. Dao sam mu svoju riječ. Slobodna si da slijediš svoju vjeru.“
Hava je bila presretna. Njen Poslanik koji je nikad nije ni vidio, zauzeo se za nju, spasio je, oslobodio je! Znala je da je Kajs, koliko god grub bio, držao do svoje riječi i da će zato održati svoje obećanje. Nije se mogla nazahvaljivati svome Uzvišenom Gospodaru.
Hava više nije krila da je muslimanka, sada su to svi znali. Kada su ljudi iz njihovog okruženja počeli da prozivaju Kajsa i pitaju ga zašto svojoj ženi dopušta takvo ponašanje, on im je uvijek odgovarao da je dao svoju riječ da joj neće nauditi. Kajs je svoju riječ održao do kraja života. Ipak, nikada nije prihvatio islam i umro je kao idolopoklonik u nekoj od bespotrebnih bitaka zbog kojih je propustio priliku da postane musliman.
Hava je s Kajsom imala dva sina, Jezida i Sabita. Obojicu ih je odgojila u islamu, tako da su bili ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i borci na Allahovom putu. Jezid je u Bici na Uhudu zadobio dvanaest rana. Poginuo je kao šehid na obalama Eufrata za vrijeme Omera, radijallahu anhu.
Hava je ostatak svog života provela u pokornosti Allahu, dželle šanuhu. Koristila se svakom prilikom da bude u blizini Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bude među plemenitima, onima od kojih je mogla učiti o islamu, da bude na mjestima gdje se spominju Allah i Resulullah.
Koliko je danas žena koje su, poput Have, radijallahu anha, zlostavljajne zbog svoje vjere? Koliko je žena koje su zlostavljane „u ime“ vjere? Koliko ih je koje su zlostavljane zbog bezbroj drugih, ništavnih razloga?
Hava bint Jezid je svima njima podrška i nada. Svojim primjerom je pokazala da je čvrsto držanje za Allahovo, dželle šanuhu, uže, bez obzira na težinu iskušenja, neophodan, ključni dio svakog rješenja i spasa.
Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Havinom slučaju pokazao nam je koliko je brižan i koliko on voli svoj ummet, sve nas i prošle i sadašnje i buduće. U Kajsovom slučaju, podučio nas je da svi ljudi, čak i grješnici i nasilnici, imaju pravo na istinu, pravo da budu opomenuti, da čuju poziv u islam i priliku da budu korigovani islamskim propisima. Ukoliko to odbiju, korekciju problematičnog ponašanja trebalo bi tražit i ciljanom upotrebom njihovih karakternih resursa.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je šta znači biti pravi vođa. Pravi vođa brine za svakog člana svoje zajednice. Odgovoran je, očinski štiti, on zna šta mu se dešava u zajednici, istinski mu je stalo. Učinit će sve što je u njegovoj moći da pomogne onima koji su u problemu. Pravi vođa ustat će protiv svakog nasilja, zauzet će se za ranjive. Čak i nasilje koje se dešava unutar četiri zida i koje se „nikog ne tiče“ – njega se tiče jer nasilje je nasilje, u kojem god obliku bilo.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije više od četrnaest stoljeća, borio se protiv kućnog nasilja koje je tek odnedavno prepoznato i priznato kao društveni problem. Kada bismo istinski slijedili njegov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, mi muslimani danas bi trebalo da budemo svjetski eksperti i predvodnici u borbi protiv kućnog nasilja. A, nismo!
Nažalost, daleko smo od toga.
Comments