Piše: Azra Hasanović
Sloboda! Toliko dugo je sanjala o njoj, toliko snažno je željela osjetiti je, doživjeti da sama upravlja svojim životom, da sama donosi odluke o svojoj sadašnjosti, da svoju budućnost gradi onako kako ona hoće.
Berira je bila robinja. Pripadala je Utba ibn ebi Luhejbu. Nakon Utbine smrti, njegova žena i sinovi su odlučili da je prodaju, da prime otkupninu za njenu slobodu, ali pod uslovom da zadrže starateljstvo nad njom, a time i pravo da budu njeni nasljednici. Berira je uzela nepotpisani ugovor o svome oslobađanju, uputila
se do majke vjernika Aiše, radijallahu anha, i zamolila je da ona bude ta koja će je otkupiti i osloboditi i kojoj će ona, Berira, rada srca služiti i ostati uz nju do kraja svog života. Aiša, radijallahu anha, željela joj je pomoći, međutim, uslovi koje su postavili Beririni vlasnici odvraćali su je od toga. Kada je hazreti Aiša ovaj slučaj pomenula Poslanku, sallallahu alejhi ve sellem, on joj reče da kupi Beriru i podari joj slobodu, bez obzira na postavljene uslove, jer starateljstvo pripada onome ko oslobodi roba. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onoga dana kada je Aiša oslobodila Beriru, ustao i okupljenim ljudima u džamiji rekao: „Zašto neki ljudi postavljaju uslove koji nisu u Božijoj Knjizi? Svaki uslov koji nije u Božijoj Knjizi je nevažeći, čak da je propisan i stotinu puta. Božije odredbe su više obavezujuće i uslovi koje je Bog odredio su važniji.“
Dok je bila robinja, Berira je stupila u brak s Mugisom, robom iz plemena Mugira. Sada kada je postala slobodna žena, stekla je pravo da izabere da li će ostati u braku sa svojim mužem koji je i dalje bio rob, ili će se razvesti od njega.
Sloboda! Toliko dugo je sanjala o njoj, toliko snažno je željela osjetiti je, doživejti da sama upravlja svojim životom, da sama donosi odluke o svojoj sadašnjosti, da svoju budućnost gradi onako kako ona hoće. I, konačno, bila je slobodna, a povrh toga stupila je u službu jedne od najznačajnijih, najutjecajnijih žena Medine, majke vjernika, Aiše, radijallahu anha, postala je dijelom najodabranijeg domaćinstva, svoje sate i minute provodila je tu negdje u blagoslovljenoj blizini Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bio je to novi početak, zapravo, istinski početak Beririnog života i željela je zakoračiti u njega potpuno čista, čista od svih godina potlačenosti, mraka i tuge, i lahka, razvezana od svih veza, uspomena i sjećanja. Njena prošlost postala je grad u koji se ona više nikad neće vratiti. U tom gradu ostao je da živi i Mugis. Berira ga je ostavila, razvela se od njega.
Međutim, Mugis se nikako nije mogao pomiriti s tim. Volio je Beriru iskreno, svim svojim bićem. Spoznaja de je više neće vidjeti, svaki dan čuti njen glas, osjetiti je u svojoj blizini, njegovo srce punila je tolikom prazninom, tolikom panikom i tugom koju on nije mogao podnijeti. Zato je izlazio na ulice Medine i čekao kad će nekom od njih naići Berira, onda bi krenuo za njom i molio je da ga ne ostavlja, da ga sasluša, da ga pogleda. Ibn Abas je kasnije govorio, sjećajući se Mugisa: „Kao da ga sad gledam kako trči za njom i plače, a suze mu se slijevaju u bradu.“ Jednog dana Ibn Abas je bio s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada su ugledali Beriru i Mugisa kako hoda za njom i moli je da mu se vrati. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, tad reče: „Nije li to čudno koliko samo Mugis voli Beriru, a koliko Berira ne voli Mugisa.“
Muškarac koji u takvom stanju hoda ulicama bilo kojeg grada, u bilo kojoj zemlji, u bilo kom vremenu, zasigurno bi naišao na gomilu osuda, kritika, podsmijeha i poniženja. Ali grad koji je svijetlio svjetlošću Milosti svih svjetova, koji je u sebi čuvao i njegovao nježnu mladicu islama, Medina koja je disala samo za Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika, nije ga osudila. Nije, jer ga Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije osuđivao. Nije ga kritikovao, nije ga savjetovao, nije tražio od njega da se sabere, nije jer je znao da on to ne može učiniti, jer je duhovno stanje u koje je zapao bilo izvan njegove kontrole. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je razumijevanja prema njemu. Mugis je bio bolestan od ljubavi i, u stanju beznađa i očaja, duboko postiđen svojim stanjem, obratio se liječniku nad svim liječnicima Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, moleći ga da se on zauzme za njega kod Berire. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao mu je da će ispuniti njegovu molbu. On, Allahov Miljenik, čije je znanje bilo izvan svake uporedivosti, čiji je stepen bio visoko nedostižan, iako je nosio neizrecivo teško breme, poslaničko, zapovjedničko, državničko, vjerničko, toliko se brinuo za svoj ummet, za svakog pojedinca u njemu, da je mario čak i za ljubavne jade jednog roba. Pozvao je Beriru i upitao je bi li ona ponovo razmislila o Mugisu, da li bi ponovo htjela biti njegova žena. Berira je dobro znala koliki je broj onih koji su samo na jedan mali Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, znak stupali u brak s osobom koju je on za njih odabrao, i znala je kako je svaki taj brak bio blagoslovljen i sretan, ali jednostavno nije mogla ispustiti tu nit svoje novostečene slobode za koju se grčevito uhvatila svim svojim bićem. Zato je upitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li joj on to naređuje kao Božiji Poslanik jer, ako je to njegova odredba, ona će je poslušati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ne, ja se samo zauzimam za Mugisa.“ Berira je tad odgovorila: „Ja nemam nikakve potrebe za njim, ne želim ga.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije više ništa rekao, poštovao je njen izbor, njeno toliko željeno pravo da sama upravlja svojim životom.
Kažu da je Mugis, čuvši kako je Berira odbila zauzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onoga kome je sam Allah, dželle šanuhu, podario šefa’at – zauzimanje za svoj ummet na Sudnjem danu, odjednom izgubio svaku želju za njom. Iz njegovog srca nestala je ljubav prema Beriri, bio je izliječen, a njegov pažljivi, blagi i mudri liječnik bio je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Kažu i da je neuzvraćena ljubav koja je napustila Mugisovo srce, svoje novo stanište našla u Beririnom srcu. Sad je ona zavoljela njega, ali više nikad nije mogla biti njegova žena jer Mugis je više nije želio.
Kažu, a Allah najbolje zna kako je bilo.
Kada je spominju, neki kažu da je Berira iskazala drskost i slabost ljudskog nefsa, drugi, pak, kažu da je ona simbol slobode i ženskih prava u islamu.
Kažu, a Allah najbolje zna.
Comments