Duhovnost

El-Fatiha/Uvodna dova

Dr. Sead-ef. Seljubac

Kur’an je Knjiga Božija, darovana ti kao milost, kao Uputa, kao smjernica koja će te odvesti do Božije blizine i Njegovog zadovoljstva. Uže je to čiji je jedan kraj na Dunjaluku, a drugi u Džennetu, pa ako se za njega čvrsto uhvatiš ono će te u džennetske ljepote uvesti.

Osnovna svrha tvog stvaranja i dolaska na Dunjaluk je da preko brojnih ajeta na horizontima, i u tebi samome, otkrivaš manifestacije stvaralačke moći Stvoritelja, a tvoja glavna zadaća je spoznati svoje mjesto i ulogu među brojnim stvorenim svjetovima. Čitanje ajeta svih vrsta pomaže ti da svoj odnos prema Stvoritelju gradiš na ispravan način i na Njegovo zadovoljstvo, a to, istovremeno, obogaćuje i tvoje vjerovanje da nemaš većeg prijatelja i zaštitnika od Uzvišenog Rabba. Međutim, na tom putu otvaranja vrata na horizontima spoznaje ima onaj prkosnik, inadžija i drznik, koji je sebi uzeo za obavezu i zavjetovao se da će te presretati na tvom Putu i ometati u tvom hodu ka Božijem zadovoljstvu. Zovu ga šejtan. Zato se stalno sklanjaj u zaštitu svog Rabba učeći E’uzu:

أَعوُذُ بِاللَّهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ

Utječem se Allahu od prokletog šejtana.

Kao vjernik, trebaš biti svjestan da je tvoja osnovna briga biti dostojan rob svome Rabbu, i da u svom robovanju nisi usamljen. Dio si ogromnog broja raznovrsnih svjetova koji, ujedinjeni u svojoj pokornosti Stvoritelju, čine jedno veliko ponizno biće što veliča svog Gospodara na bezbroj jezika. Veličanje i pokornost svjetova Stvoritelju se manifestuje na brojne načine. Istovremeno Milostivi i Samilosni Stvoritelj, jedini Bog, ima nebrojeno mnogo formi kroz koje pokazuje Svoju milost i dobrotu prema njima. Zato često prizivaj Njegovu milost i samilost učeći Bismillu:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Bismilla je rezimirana, koncizna, jezgrovita a sadržajna rečenica koja tako mnogo značaja objedinjuje u sebi.[1] Njena bit jeste upravo u premoštavanju puta od roba do Rabba, od Zemlje do neba, od stvorenja do Stvoritelja. Odatle proizilazi nužnost njenog čestog izgovaranja. Općepoznato je, kod bosanskog muslimana, da prije svakog dobrog posla treba izgovoriti Bismillu. A kakvim bi se to drugačijim poslom trebao baviti musliman?

Kada tako pristupiš Bismilli onda ćeš je vidjeti i kao nijjet i kao dovu. Nijjet da djelo hoćeš činiti radi Boga, i s Njim, a dovu da ti u toku njegovog odvijanja Bog Dragi, Svojom milošću, obasjava puteve do hairli završetka.

Mi smo tako slaba bića i tako malo znamo. Kada bismo dovoljno poznavali istinsku važnost Bismille ona bi neprestano tekla s naših usana, trajno bi se javljala iz naših srca.

*

Ako ti je, kao tvom dragom Pejgamberu draga osama, ako si pronašao svoj Hira i zavolio samoću koju ti on pruža, i ako ti ta samoća služi da u njoj tragaš za Istinom onda ponizno, iskrenog srca i otvorene duše, podigni ka gore dlanove ruku svojih, prouči E’uzu i Bismillu pa tiho izgovori riječi najpotpunije moguće dove:

الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ ﴿١

الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ ﴿٢

مَالِكِ يَوْمِ الدِّينِ ﴿٣

  1. Allahu, Gospodaru svjetova, zahvaljujemo[2],
  2. Milostivom, Samilosnom,
  3. Vladaru Dana Sudnjeg.

Kada se Uzvišeni Allah smilovao bosanskom narodu i poslao im Svog skromnog roba sultan Fatiha da im islam donese, onda su se Bošnjaci upoznali i sa Fatihom i sa Fatihom. Od tada, kada se sultan Fatiha sjete, bosanski muslimani mu Fatihu prouče i Gospodara svih svjetova, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana Sudnjega zamole da sultan Fatiha Džennetom obraduje.

Ne samo Bismilla nego i cijela Fatiha je dova. Njom se svome Rabbu obraćamo, u početku stidljivo, u trećem licu, a onda nešto odvažnije, u drugom licu, da nas uputi i vodi stazama koje su osvijetljene Njegovim zadovoljstvom i nude nadu u Njegov oprost i milost…

إِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ ﴿٤

  1. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!

Kako se samo u činjenici da nam je Uzvišeni dozvolio da Mu se obraćamo u drugom licu, na Ti, krije veličanstveni znak Njegove milosti i dobrote. O tom znaku malo razmišljamo i daleko od toga da smo ga svjesni u potrebnoj mjeri. Isto je i sa činjenicom da nedovoljno osjećamo značaj zajedništva baziranog na vjeri u Jednog istog Boga.

Množina prisutna u ovom ajetu kao da te navodi da kažeš: „Ja sam, Gospodaru, bijedni i ponizni rob i meni ne dolikuje da sam stojim na ovom mjestu i obraćam Ti se, nego se pridružujem skupini onih koji vjeruju da si Ti jedini Bog, pa primi moju dovu skupa s njihovom. Svi mi zajedno Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo.“ 

اهْدِنَا الصِّرَاطَ الْمُسْتَقِيمَ ﴿٥

صِرَاطَ الَّذِينَ أَنْعَمْتَ عَلَيْهِمْ ﴿٦

غَيْرِ الْمَغْضُوبِ عَلَيْهِمْ وَلَا الضَّالِّينَ ﴿٧

  1. Uputi nas na Pravi Put,
  2. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,
  3. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!

Sirat-i mustekim je sintagma koja je, kod nas, obično prevođena sa Pravi Put. To je Put koji podrazumijeva ispravnost, prav put, na kojem nema nepravilnosti i deformacija. Međutim, ima autora (Duraković) koji, u svojim pojašnjenjima, umjesto ispravni riječ mustekīm prevode s Uspravni Put[3], put koji svojom vertikalom seže do Allahovog zadovoljstva i Njegove blizine. Takvo poimanje sirāt-i mustekīma ne isključuje njegovu horizontalnu širinu u koju mogu stati svi ljudi svijeta.

Kada tako zamisliš sirāt-i mustekīm, onda dobijaš sliku bezbroj vertikalnih staza kojima se neprestano kreću pravovjerni, odvajajući se od prizemnih tereta i opterećenja, smjerno i skrušeno svoju dušu uzdižući visokim sferama ka Uzvišenom Cilju.

Uputa i vođstvo Boga Dragoga ti je neophodno potrebno onda kada je riječ o manje bitnim momentima tvog dunjalučkog života isto onoliko koliko je neophodna i kad se radi o presudnim trenucima u njemu. Sura Fatiha te podučava kako da na najuljudniji način Boga Dragoga zamoliš da te vodi ispravnim smjerovima u svakom trenutku tvog prolaska kroz ovu kratkotrajnu trasu prolaznog svijeta.

Plitak je naš razum da bi se, samo i isključivo, njime mogao u životu na ispravan način rukovoditi. Ako se budeš oslanjao samo na vlastitu moć rasuđivanja i trudio se da razumiješ situacije u budućnosti, a pošto je budućnost velika nepoznanica za čovjeka, najčešće će se događati da pogriješiš u svojim sudovima. Razum te nuka da svoju pažnju zadržiš na površini objekata tvoje analize i interesovanja, ali sve ima i onu svoju unutarnju dimenziju koja umu izmiče. Onaj ko ne može da dosegne tu unutarnju dimenziju stvari ima nesretnu komunikaciju sa svijetom i pravi mnogo grešaka, od kojih je neke nemoguće ispraviti. Zato ti uvijek treba Božija Ruka da te vodi tamo gdje ti je najbolje.

Sržni ajet sure Fatiha, kojim to od Boga moliš, jeste ujedno i ključni ajet ove uvodne sure u Kur’anu. I cijelog Kur’ana.


[1] O šest smislova Bismille pogledaj u: Said Nursi, Odsjaji, (preveo Abdullah Smajić), Sarajevo, 2007, str. 181.

[2] Prijevodi ajeta su uglavnom preuzimani iz: Kur’an s prevodom, (preveo Besim Korkut), Sarajevo, 1989., izuzev mjesta na kojima smo smatrali da bi odgovarao drugačiji prijevod. Pri traženju alternativnog prijevoda služili smo se:

Kur’an s prijevodom na bosanski jezik, (preveo Esad Duraković), Sarajevo, 2004.

Kur’an sa prijevodom na bosanski jezik, (preveo Enes Karić), Sarajevo, 1995.

Muhammed Asad, Poruka Kur’ana, (preveo Hilmo Ćerimović), Sarajevo, 2004.

[3] Esad Duraković, “Paralelizmi u al-Fatihi“, Takvim za 2008, Sarajevo, 2007, str. 18.

Comments

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *