Porodica

Utjecaj puberteta na učenje i vladanje

TARIK HASANIĆ, dipl. pedagog-psihologshutterstock_317915018

O pubertetu…

Dolaskom u pubertet, djeca (govorit ćemo češće mladi jer većina u tom periodu ne voli da se naziva djecom), počinju izgrađivati svoj lični identitet, tjelesno sazrijevaju, usvajaju drugačije socijalne obrasce ponašanja i svakako teže ka samostalnosti. To je vrijeme ubrzanog sazrijevanja u tjelesnom, psihičkom (intelektualnom, emocionalnom i socijalnom) razvoju, kao i u pogledu ponašanja.

Pubertet se kod djevojčica javlja izmedu desete i petnaeste godine, a promjene se dešavaju pod utjecajem ženskog spolnog hormona estrogena. Kod dječaka se pubertet javlja nešto kasnije, između dvanaeste i sedamnaeste godine, a muški spolni hormon testosteron glavni je “krivac” za promjene koje se dešavaju u tom periodu.

Savremena istraživanja u industrijski razvijenim zemljama Zapada pokazuju da se donja granica početka puberteta snižava. Pojedini stručnjaci tvrde da pubertet kod dječaka u prosjeku sada počinje s deset godina, a kod djevojčica s jedanaest. Smatra se da je to posljedica upotrebe kalorične i hormonski modificirane hrane, gojaznosti kod djece, utjecaja hemijskih supstanci, dugotrajnog sjedenja pred računarom i televizorom i sl. Zabrinutost liječnica i liječnika zbog preuranjenoga puberteta sve je veća jer tjelesni razvoj postaje brži od psihičkog pa se djeca ne mogu prilagoditi promjenama. Prema nekim izvorima, oko pet posto dječaka genetski nasljeđuje sklonost prema ranom pubertetu (samo jedan posto djevojčica).

Interesantno je da su u pojedinim zemljama i kulturama postojali i postoje određeni obredi prilikom ulaska djeteta u doba puberteta. Tako se, naprimjer, u katoličkoj crkvi izvodi krizmanje; kod Rimljana, mladići su dobijali bijele toge (dugačke, gornje, obično bijele haljine) i postajali kandidati za zrelost. Kod antičkih Grka obred je bio specifičan i različit kod mladića i djevojaka. Djevojke su provodile godine u nekoj vrsti manastira (samo one iz više klase), dok su mladići provodili vrijeme u pustinjskoj oblasti, bez doma, hraneći se samo onim što sami nađu ili uhvate. Prihvatanje pojave spolne dlakavosti kao oznake puberteta nastaje tek kod Rimljana. Međutim, važno je ukazati da su mnogi pubertetski obredi u pojedinim plemenima bili vrlo bolni.

Promjene tokom puberteta

U pubertetu se dešavaju različite promjene. Tjelesne promjene ogledaju se u povećanom rastu kostiju i mišića, rastu svih dijelova tijela, kao i unutrašnjih organa, zatim, povećava se snaga čitavog organizma, javljaju se mutacije glasa i sl. Pored tjelesnih promjena, dešavaju se i promjene na psihičkom planu (promjene u saznajnoj, emocionalnoj, socijalnoj sferi, sferi ličnosti i u ponašanju). Ovaj period karakteriše povišena napetost i specifični oblici nervoznog ponašanja, visok stepen razdražljivosti i nagle promjene u raspoloženju. Naučnici su, također, primijetili da su djeca prije ulaska u pubertet počela kasnije odlaziti na spavanje – u prosjeku 50 minuta kasnije – i spavati manje – u prosjeku 37 minuta tokom noći, a neka djeca počela su se i češće buditi tokom noći. Promjene u navikama spavanja također mogu utjecati na ponašanje djece i njihovu sposobnost funkcioniranja tokom dana.

Jedna od osnovnih karakteristika puberteta jeste pojačano doživljavanje svoga sopstvenog “ja”, težnja da to “ja” bude što slobodnije, značajnije, zapaženije i od drugih priznato. Koncept o samom sebi sastoji se od lične procjene različitih vidova sopstvene ličnosti i ideja o samom sebi. Značajnu ulogu u periodu puberteta imaju vršnjaci. Modeli za imitiranje traže se među vršnjacima, a ne u porodici. Emocionalno osamostaljenje i odvajanje od porodice ogleda se u negativizmu i antagonizmu prema porodici i dovođenju u pitanje svih autoriteta. Prihvaćenija su javna mjesta, kafići, restorani i sl., gdje se uočava kakvo je ponašanje drugih. Počinju da se uče i odnosi između spolova. Za određena područja, mjerodavnije je mišljenje vršnjaka, naprimjer, o načinu šminkanja, pravljenja frizure, oblačenja, korištenja slobodnog vremena, dok za daleko važnije odluke dječak ili djevojčica u pubertetu traže savjet roditelja. Ukoliko u porodici nije zadovoljen niz osnovnih potreba, kao što su potreba za sigurnošću, potreba za ljubavlju i podrškom, mlada osoba će pokušati da ih zadovolji kroz odnos s vršnjacima i onda se vrijednosti grupe pojavljuju kao značajnija odrednica ponašanja. Samo, mala je vjerovatnoća da će takva zamjena biti uspješna. Dok je odnos roditelj–dijete odnos u kojem preovladava davanje od strane roditelja i primanje od strane djece, u grupi vršnjaka dominantan je odnos saradnje i ravnopravnosti.

Kako pubertet utječe na učenje i vladanje?

U periodu puberteta, pred mlade se stavljaju određene obaveze koje treba da ispoštuju i obave. Jedna od njihovih obaveza jeste učenje i primjereno vladanje. Kao što je već ukazano, pubertet je obilježen mnogobrojnim promjenama. Promjene se dešavaju u svim sferama/aspektima života. Ukoliko te promjene ne idu progresivnim putem, ukoliko mladi ne prihvataju navedene promjene, nemaju razumijevanje okoline u kojoj žive i djeluju, svakako da se to može odraziti i na učenje i na vladanje. Postoje neke tipične poteškoće u učenju i vladanju pubertetlija s kojima se suočavaju roditelji, nastavnici i drugi odgajatelji, kao što su: smanjena koncentracija, odbacivanje dosadašnjih obrazaca ponašanja i međuljudskih odnosa, povlačenje u sebe, emotivna nestabilnost, promijenjena percepcija svog tjelesnog izgleda, bježanje od odgovornosti, eksperimentiranje sa alkoholom, cigaretama, drogama, neodgovorno ponašanje, sklonost nasilju, potčinjenost određenim grupacijama i sl. Često se kaže da su mladi u “svom svijetu”, a sve je to zbog ubrzanog (burnog) perioda u kojem se nalaze, izgrađujući svoju ličnost (svoje “ja”).

Savjeti za roditelje i nastavnike

S ciljem što bezbolnijeg prevazilaženja ovog perioda u razvoju, potrebno je imati u vidu sljedeće činjenice:

  • Mladima u pubertetu itekako su potrebni topli porodični odnosi, atmosfera povjerenja gdje su obaveze, zadaci i odgovornost raspoređeni podjednako među članovima zajednice.
  • Mladi u pubertetu imaju izraženiju potrebu da budu zapaženi, pohvaljeni i istaknuti. Negativno djeluje ako se stalno kritikuju, omalovažavaju, a njihov uspjeh se ignoriše ili ne primjećuje. Zato je u ovom razdoblju bolje zapažati, naglašavati i isticati šta su dobro uradili, a određene greške i nesmotrenosti u ponašanju i trenutne neuspjehe prihvatiti s većim stepenom tolerancije.
  • Mlade u pubertetu ne treba prepustiti same sebi. Naprotiv, u tom periodu roditelji su im najviše potrebni. Moraju da budu stalno zainteresovani za njih, njihovo zdravlje, rad, kretanje, ponašanje i sl.
  • Roditelji, nastavnici i svi koji odgajaju mlade u pubertetu, moraju stalno da imaju na umu njihovu težnju za osamostaljenjem, nezavisnošć u i emancipacijom. Potrebno je istaći da mlada osoba koja se nije osamostalila pruža ružnu sliku: stalno je zavisna od nekoga, lahko se vezuje za druge, traži stalni nadzor i kontrolu, teško se uključuje u svijet vršnjaka, egocentrična je u ponašanju ili manifestuje buntovničko ponašanje (pije, puši, psuje, protivi se svakom autoritetu i sl.), najčešće napušta dom ili dolazi u oštre sukobe s roditeljima i okolinom.
  • Mladima u pubertetu treba dati i izvjesnu slobodu i samostalnost. Ovdje se prvenstveno misli na samostalnost mladih u planiranju i trošenju džeparca, kupovini ličnih stvari, izboru odjeće, čitanju knjiga, odlaženju i kina i pozorišta, izboru prijatelja za druženje, provođenju slobodnog vremena, itd.

 Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 45. novembar, 2013. godine.           

 
 

Comments

Comments are closed.