Quran with Arabic Calligraphy and Prayer Beads. Dubai, United Arab Emirates
Duhovnost

U dergjahu mog srca

Piše Amina Karić
Pala je i posljednja kapljica bistre vode s njenog lica. Posmatrala sam je kako uzima abdest za sabah-namaz. Nečujno bi ustala, upalila sva svjetla u kući i krišom otvorila prozor u mojoj sobi. Svjež jutarnji vazduh bi prostrujao cijelom kućom i već smo svi bili na nogama. Ova jutra su posebna. Puna svježine i neke posebne topline koja ispunjava dušu. Svi sjede za jednom sofrom. Tišina nam tad prija. Sve mi se čini da jedni drugima možemo čuti otkucaje srca. Ramazanom su jutra posebna. Lice ti žudi za abdestnom vodom kao što čedo žudi za smirajem u okrilju svoje majke. Uzimajući abdest, osjetila sam kako mi se srce puni nekim posebnim osjećajem koji se ne da otrgnuti od tebe, nego te čuva i prati…
I sad čujem glas s obližnje munare: „La ilahe illallah!“ – „Nema drugog Boga sem Allaha!“ Srce jače zakuca. Osjećam treperenje u grlu i neki poseban smiraj koji duša osjeti kad staje na namaz pred svoga Gospodara. To je trenutak kad sve umine, utihne, kad imaš osjećaj da se život dijeli na dva dijela. Licem padaš na tle i osjetiš toplinu sedžde na kojoj je majka klanjala prije tebe. Suza krene niz lice, u tom trenutku osjećaš posebnu čar i toplinu ramazanskog jutra. Osjetiš da je na tvoja vrata zakucao poseban gost, a sretan si što ga sa svojom porodicom možeš dočekati… Osjetiš da je važnost cijelog života baš u tim blagodatima, sve ostalo samo dolazi i prolazi. Sva nadanja, iščekivanja iščeznu. Srce kao da se od grudi otrgne, u njemu vječno ostade ona zadnja kap vode sa lica majčinog, dok abdest uzimaše, i jedino za čime žudi jeste da kuca u ime Onog koji ga je stvorio i da toplina i smiraj koje donosi Ramazan nikad ne nestane.

Comments

Comments are closed.