By AZRA FAZLOVIĆ, prof. islamskih nauka
Pitanje odgoja ljudi upućuje na samu suštinu misije Allahovog poslanika Muhammeda (a.s.). Posljednji Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov s njim, sebe je označio odgajateljem, a svoje poslanstvo misijom odgajanja ljudi. On kaže: Poslan sam u ulozi odgajatelja. U drugom hadisu plemeniti Poslanik (a.s.) govori: Poslan sam da usavršim odgoj kod ljudi.
Iz ovih Poslanikovih (a.s.) riječi se jasno vidi da je svrha njegovog slanja i njegovog vjerovjesničkog zemaljskog djelovanja u razvijanju najljepših ljudskih osobina i izgradnji zdravog i potpunog odgoja kod ljudi. Dakle, u lijepom odgoju i čestitosti kriju se najljepše ljudske vrijednosti. Njihovo vrelo je kod Onoga Koji je Rabbul-alemin – Gospodar i Odgajatelj svih svjetova. Iz ovog Svog vrela Uzvišeni je nadahnuo Svog Poslanika i miljenika. Zato njegov odgoj ne pripada ljudima, već ga je u odgoju usavršila volja Svemilosnog Boga. Govoreći o svom odgoju, Alejhisselam kaže: Odgajao me je moj Gospodar Allah ( dž.š.) pa mi je podario najljepši odgoj. Otuda je njemu Allah (dž.š.) ukazao posebnu čast i poslao ga kao milost i uzor u plemenitosti i odgoju svim svjetovima. A tebe smo kao milost svjetovima poslali! (El-Enbija, 107.) Ova njegova čast je i čast njegove porodice i ashaba, ali i čast svih njegovih iskrenih sljedbenika.
Ljepota odgoja je Allahov dar čije dobro je od Poslanika islama u prvom redu naslijedila njegova porodica. Allah (dž.š.) u Svojoj mudrosti je dao da vrijednosti porodice izrastaju u vrijednosti zajednice. Stanje odgoja i morala u porodicama nužno se prenosi na opće stanje društva i zajednice u jednom vremenu. Poslanik (a.s.) i njegova blagoslovljena porodica su nukleus vjere, odgoja i ljudske dobrobiti do Sudnjeg dana. Odgoj u Poslanikovoj porodici je najblistaviji dio životopisa njegovog ehla na čijim stranicama se stoljećima iščitavaju najmudrija znamenja univerzalnog ljudskog dobra i blagodarnosti.
Svaka generacija ima svoju odgovornost. Mi smo odgovorni za vrijednosti i njihovo čuvanje u našem vremenu – le-ha ma kesebet ve lekum ma kesebtum – oni prije vas su odgovorni za ono što su oni radili, a vi ste odgovorni za vaša djela, kaže Allah (dž.š.).
Da li se naša odgovornost danas temelji na svijesti i potrebi da sjeme odgoja u Poslanikovoj (a.s.) porodici ima svoje najljepše izdanke i najukusnije plodove u našem životu i životu naših porodica? Kakvi su odsjaji ove najčasnije škole odgoja u našem vremenu?
Iz mnoštva mogućih i važnih pitanja, u ovom trenutku bih našu pažnju usmjerila prema stanju odnosa u našim porodicama i značaju nekih primjera iz Poslanikove porodice za naš porodični odgoj.
Poseban problem jeste otuđenost i nedovoljno povjerenje među članovima savremene muslimanske porodice. Samilost, blagost, privrženost, vjernost, umjerenost, ključne su pretpostavke za povjerenje i harmoničan porodični život, kao i društvo u cjelini. Podučimo se primjerima iz riznice odgoja u porodici plemenitog Poslanika islama.
Enes ibn Malik r.a. Poslanikov (s.a.v.s.) sluga punih deset godina, izjavio je: Nisam vidio nikoga milostivijeg prema porodici od Poslanika, a.s. (Muslim). Poslanik (a.s.) bio je čovjek kao i mi, ali mu je Allah podario duboko saosjećanje i samilost prema svakom živom biću. Zato je njegova privrženost bila neizmjerna prema njegovoj porodici, ali i prema drugim ljudima.
Ebu Hurejre pripovijeda: Jedan je ashab došao u društvo Resulullaha (a.s.) s djetetom. Otac je grlio dijete. Vidjevši to, Resulullah (a.s.) dodade: Uzvišeni Allah ima više milosti prema tebi nego što je ti imaš prema tom djetetu. On je najmilostiviji od svih koji pokazuju milost.
Kada god bi Poslanik (a.s.) vidio čovjeka koji nedovoljno pokazuje svoju ljubav i milost prema djeci, prekorio bi ga, a potom bi ga uputio na ono što je najkorisnije za njegovu djecu i porodicu.
Ebu Hurejre (r.a.) kazuje: Jednom prilikom je Resulullah (a.s.) poljubio h. Hasana (r.a.). Jedan od ashaba koji je to vidio reče: Ja imam deset sinova i nikad nisam pokazao ljubav ni prema jednom od njih. Alejhisselam, iznenađen, reče: Onome ko ne pokaže milost bit će uskraćena milost.
Imami Ahmed i Bejheki prenose da je Poslanik (a.s) rekao: Kada Uzvišeni Allah želi podariti dobro stanje nekom domu, On unese među čalanove domaćinstva umjerenost i blagost. Kada bi se umjerenost mogla pretvoriti u neki oblik, ljudi nikada ne bi vidjeli ništa ljepše od toga. A kada bi se grubost pretvorila u neki oblik, ljudi ne bi vidjeli ništa odvratnije od toga. Uzvišeni Allah (dž.š) i Resulullah (a.s.) upućuju nas na to da se prema djeci ophodimo blago i samilosno. Blagost kod Muhammeda (a.s.) bit je života i njegov ukras.
Poslanikova (s.a.v.s.) samilost prema djeci je sezala do te mjere da bi on svoju unučicu Umamu, Zejnebinu kćerku, držao na ramenu dok bi klanjao.
Također se prenosi da je Poslanik (a.s.) jednom za vrijeme hutbe ugledao svoje unuke Hasana i Husejina kako se u crvenim košuljicima, posrćući, kreću džamijom s namjerom da mu se približe. On je tada sišao, uzeo ih u naručje, vratio se na minber i rekao: Istinu je rekao Uzvišeni Allah u Kur’anu: Zaista su vam vaši imeci i vaša djeca iskušenje. Kada sam vidio ova dva dječaka, nisam se mogao suzdržati nego sam prekinuo govor i sišao da ih uzmem.
U slijedećem primjeru je Poslanik (a.s.) svojom milošću cijeli univerzum obasjao. Rekao je: Ja ustanem da klanjam s namjerom da ostanem duže u namazu, ali kad čujem plač djeteta, odustanem od prethodne namjere jer neću da otežam majci. Ovo su neizbrisivi tragovi Poslanikove milosti i pažnje prema djeci i onima koji ih podižu i odgajaju.
Možda ništa bolje ne otkriva vrijednost milosti kod Poslanika Muhammeda (a.s.) od činjenice da on nju stavlja na jedan, a ibadet na drugi tas vage. I tada pretegne tas s milošć u.
Istu samilost Poslanik pokazuje i prema nemoćnim roditeljima kojima treba pomoć i pažnja evlada. Da smo samo mogli vidjeti čovjeka što užurbanog koraka, radostan i ushićen dolazi Božijem Poslaniku (a.s.). Dolazi mu na prisegu za borbu na Božijem putu pod njegovom zastavom. Poslušajte Muhammedov (a.s.) razgovor s njim: Je li ko od tvojih roditelja živ? Jesu oba, odgovori. Vrati se roditeljima, s njima budi i čini im dobro, odgovori Poslanik (a.s.).
Osmijeh koji se pojavi na usnama tužnog oca i ozari lice nježne majke, kod Muhammeda (a.s.) stoji ispred borbe na Božijem putu. Zato ga vidimo da rasplakanim roditeljima vraća sina koji je došao da ide u borbu. Čujemo kako mu govori: Njima se vrati pa ih obraduj kao što si ih prethodno rasplakao.
Neiscrpnu pouku ostavlja i slijedeći primjer u kojem se spaja ljubav oca i njegova briga da se u temelje odgoja porodice polože vrijednosti vjere i ibadeta.
Hazreti Fatima zbog Husejinove bolesti, koji je tada još bio dojenče, nije mogla zaspati sve do sabaha. Pošto je dijete plakalo, oči milosrdne majke san nije sklopio cijele noći. Kada joj se učini da u jednom trenu pred sabah njen sin zaspa, Fatima se okrenu prema Vlasniku svega stvorenoga i obavi sabah-namaz a potom zaspa. Poslanik (a.s.) poslije namaza u mesdžidu svrati kod svoje kćerke. Kada je video Fatimu (r.a.) kako spava, pomislio je da nije klanjala pa joj reče: Kćeri moja Fatima, nipošto ne napuštaj namaz uzdajući se u to što si Pejgamberova kćerka. Kunem se Allahom Koji me je poslao kao Poslanika istinitog, sve dok ne klanjaš namaz na vrijeme, nemoj misliti da ćeš ući u Džennet. Potom mu Fatima odgovori: ”Mili oče, nisam spavala cijele noći, zaspala sam nakon klanjanja sabah-namaza.”
Poslanik (a.s.) u svakom trenu je pokazivao svoju ljubav i pažnju prema članovima svoje porodice, ali je, također, neprestano unosio sva načela vjere u odgoj i život svoje porodice. Muhammed (a.s.) je odlučno upozoravao svoju porodicu na greške. Gornji primjer ukazuje na to, kao i brojni drugi primjeri. U jednoj prilici je Hasan ili Husein (r.a.) htio pojesti hurmu koju je neko dao da se podijeli kao milostinja. Poslanik (a.s.) ju je odmah uzeo iz njegove ruke i rekao: Sve što je dato za milostinju nama je zabranjeno.
Fascinira Poslanikovo (a.s.) istrajno djelovanje u njegovoj porodici i vrijeme koje je odvojio za porodicu u okvirima svoje univerzalne poslaničke misije. Ova činjenica najbolje svjedoč i o važnosti odgoja u porodici.
Danas često možemo čuti kako se roditelji pravdaju za svoj slab uspjeh u podizanju zdrave porodice time da nemaju dovoljno vremena za djecu. Ovo je slaba odbrana i mala utjeha jer su oni, zapravo, dali prednost nečemu drugom, a zanemarili porodicu. Primijetna je nekontrolisana težnja kod mnogih roditelja da djeci priušte mnoga materijalna dobra, a zaboravljaju njihovu iskonsku potrebu za roditeljskom pažnjom i ljubavi koja se ne može ni s čim drugim nadomiriti. Ako ne pokažemo prema djeci samilost i pažnju, ne možemo im se približiti, ako im se ne približ imo, ne možemo zadobiti njhovo povjerenje, a ako nema povjerenja, onda će neko drugi ostvariti veći utjecaj na njihove ličnosti. Vrlo često su roditelji posljednji koji doznaju o nekim stvarnim osobinama svoje djece.
Poslanik islama kaže da roditelji ne mogu djeci ništa bolje ostaviti od lijepog odgoja. Ovu nepobitnu istinu treba shvatiti i prihvatiti, te odgoj svoje djece uzeti kao najvažniju zadaću. Ovo su neki Poslanikovi putokazi, čija svjetlost treba da rasvjetljava put našeg porodičnog odgoja.
Snagom naše vjere u trajnu vrijednost savjeta i primjera Allahovog poslanika (s.a.v.s.) i istrajnošću u našoj porodičnoj misiji, postizat ćemo uspjeh i zadovoljstvo u porodicama i društvu našeg vremena.
Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 33. novembar, 2009. godine.
Comments