Duhovnost

Teravih-namaz

Piše hafiza Amena Jusufović
Ramazan je mjesec koji je Allah darovao čovječanstvu da bi u njemu posebno stekli Božiji oprost, milost i zadovoljstvo. Dao nam je u njemu da Mu se beskrajno obraćamo sa obećanjem da se dova postača prima. U ramazanu nam je poklonio i Kur’an, Njegov Uzvišeni govor, da ga učimo, sami i u džematu (mukabela) obećavajući mnogostruke nagrade za svaki proučeni harf. Iz Svoje beskrajne milosti učinio je da u ovom mubarek mjesecu najljepše i najviše nagrađuje tako da je svako dobro djelo učinjeno u njemu vrjednije nego mimo Ramazana. Uzvišeni Gospodar nam za svaki trud obećava nagradu i odmor za naše duše, shodno časnim ajetima iz sure Fatir u kojoj se navodi dova koju će stanovnici Dženneta učiti: “Hvaljen neka je Allah”- govoriće – “koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je, koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.”
Tako smo u ramazanu, nakon dugih i toplih dana posta, u svježim mubarek-noćima kada u svakom udisaju osjetimo prisustvo Božije milosti, nagrađeni namazom odmora (teravih-namzom) koji ima beskrajnu vrijednost obavljen u džematu i sa našim porodicama.
Teravija kao namaz odmora
Teravih je riječ arapskog porijekla i znači odmor. Tačnije, ova riječ označava pauze nakon svaka četiri rekata nafile koje se klanjaju samo tokom mjeseca ramazana. Poznato je da su naši časni prethodnici uobičavali duže ostajanje na kijamu, ruku’u i sedždi, te su zbog toga radi odmora pravili pauze. Još jedna predaja nam govori da je teravih-namaz nazvan zbog stanovnika Mekke jer su oni klanjali četiti rekata zatim odlazili u tavaf oko Kabe kako bi se odmorili i opet se vraćali da klanjaju sljedeća četiri rekata i nakon toga tavvaf sve dok ne bi završili sa teravih-namazom. Zato je nazvan namazom odmora.
Fadileti teravih-namaza
– Teravija je sebeb za opraštanje grijeha, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko provede ramazanske noći u ibadetu, vjerujući u Allaha i očekujući od Njega nagradu, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio.”;
– Ko obavi namaz za imamom kao da je cijelu noć proveo u ibadetu. Prenosi se da je Ebu Zerr, r.a., pitao Poslanika, s.a.v.s.: O Božiji Poslaniče, da li nam je namaz nafila u ovoj (ramazanskoj) noći? Rekao je: “Ako čovjek obavi namaz za imamom, sve dok imam ne završi piše mu se kao da je obavio noćni namaz.” (Sahih Ebu Davuda);
– Hafiz ibn Redžeb je rekao: “Znaj da se u vjerniku tokom Ramazana spajaju dvije borbe sa njim samim; borba danju sa postom i borba noću sa noćnim namazom, pa ko uspije u njima biće obilato nagrađen.”
Kako da uživamo u teravih-namazu?
–         Podsjetimo se da je teravih-namaz prilika koja se pruža samo jednom godišnje i nikada ne možemo biti sigurni u kakvom stanju ćemo dočekati sljedeći Ramazan. Njene blagodati i nagrade za obavljanje su neizmjerne, od slušanja učenja Kur’ana do zajedničkog obavljanja za imamom, a već smo spomenuli nagradu za taj trud.
–          U džamiju odlazimo zajedno sa porodicom i prijateljima. Na ovaj način svi ćemo zajedno stići klanjati teravih-namaz i neće biti onih koji će se uvući ispod ugodnog pokrivača i utonuti u miran san. Ukoliko ste u mogućnosti ponuditi prevoz prijateljima iz komšiluka onda će, ako Bog da, za to slijediti i nagrada od Uzvišenog Allaha, Gospodara svjetova, jer ste im omogućili da dođu u džamiju. Odlazak u džamiju u grupi, također, čitavom događaju povećava značaj i (kod ljudi) raspiruje plahovitost.
–         Dođimo u džamiju ranije. Ako u džamiju krenemo pet minuta prije početka namaza, stići ćemo u nju zadihani i žedni, moguće je da neće biti mjesta za obavljanje namaza, a i ako nađemo neko mjesto bit će to vjerovatno u nekom ćošku gdje safovi nisu pravilno formirani ili gdje se zbog različitih stvari, predmeta ne može nesmetano obaviti namaz i gdje je vrućina nesnosna. Također, svaka sekunda provedena u džamiji je vrijedna kod Allaha Uzvišenog i to vrijeme uvijek možemo iskoristiti za dodatni zikr ili nafile. Dio svakodnevnog učenja Kur’ana možemo ostaviti za ovo mjesto i vrijeme.
–         Jedimo umjereno za iftar.  Pun želudac doprinosi tome da teravih-namaz bude veoma neugodan. Ako osjećate i smatrate da niste dovoljno jeli za iftar možete uzeti još nekoliko zalogaja nakon povratka sa teravih-namaza.
–         Potrudimo se da poznajemo ono što imam uči na teravih-namazu. U dosadašnjem navođenju ovo je svakako najznačajniji savjet za teravih-namaz. Često se, upravo zbog nepoznavanja onoga što se uči za vrijeme teravih-namaza, počinjemo osjećati umorno i nemirno. Ta činjenca dovodi do toga da u našem namazu pažnja, fokus, koncentracija, smirenost i skrušenost  budu umanjene i gube na značaju i intenzitetu. Stalno druženje sa Kur’anom, iščitavanje njegovog prijevoda značenja pruža nam bolji osjećaj poznavanja kur’anskih ajeta i uživanja u istim. Ukoliko i ne poznajemo arapski jezik, stalnim iščitavanjem prijevoda ući ćemo u tematiku i poruke Kur’ana o kojim uvijek možemo razmišljati, a poznavanjem arapskog pisma i slušanjem imama dok uči kur’anske ajete, pored poboljšavanja naših tehnika učenja mi, definitivno, i uživamo u ljepoti Božijeg govora.
–         Ne zapostavljajmo farz namaze. Teravih-namaz je dobrovoljni, neobavezni namaz (nafila). U čitavom zanosu i uzbuđenosti zbog teravih-namaza nemojmo zapostaviti i zanemariti obavezne (farz) namaze, jer shodno riječima Poslanika, s.a.v.s, prvo čime ćemo se pribiližiti Uzvišenom Gospodaru jesu farz namazi.
Iako teravih označava odmor između svaka četiri rekata, danas nama muslimanima itekako predstavlja odmor za dušu, jer na samom kraju dana, mi u džematu stojimo u Allahovim najdražim kućama, padamo na mjesto gdje smo Mu najbliži (sedžda), izgovaramo Njemu najdraže riječi i slušamo Njegov časni govor, a ovaj namaz nam Allah nije učinio farzom, već to činimo iz ljubavi prema Njemu.
Na kraju da se prisjetimo na kojem je stepenu teravih-namaz kod naših prethodnika, časnih ashaba i imama. Prenosi Esed ibn ‘Amr od Ebu Jusufa da je pitao Ebu Hanifu o teravih-namazu i o onom što je uradio Omer, r.a., (naredio da se klanja u džematu) pa je Ebu Hanife odgovorio: “Teravih-namaz je pritvrđeni sunnet jer to Omer, r.a., nije izmislio od sebe, niti je on to otpočeo, niti naredio a da to nema osnove u vremenu Poslanika, s.a.v.s, nego je to učinio sunnetom, a ljude je okupio da klanjaju za ‘Ubejje bin Ka’bom u džematu među kojima je bilo ashaba od muhadžira i ensarija i niko mu se nije usprotivio. Naprotiv, pomagali su mu i naredili isto.”

Comments

Comments are closed.