Duhovnost

Takvaluk- bogobojaznost

Piše Merzija Kasumović
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! ( Ali Imran,102)
Od vjernika se traži da se boje Allaha kako treba, to jest da budu istinski bogobojazni i da paze na sebe onako kako to dolikuje. U skladu s tim, neophodno je pojasniti značenje izraza istinska bogobojaznost. Sama riječ takwa dolazi od glagola weqa a znači čuvanje, zaštitu.
Kur’an ima za cilj razvijanje i uzdizanje vjernika na više stepene. Prihvatanje islama je pokoravanje istini. Pokoravanje je početni stupanj vjere, ali bogobojaznost je kad ta Istina prožme vjernika i on u svemu vidi znakove Allahove prisutnosti a to ga čini opreznim i brižnim. Kur’an upravo tome poziva. Da bismo pojasnili pitanje stepena bogobojaznosti, bilo bi neophodno otvoriti zasebnu i opsežnu raspravu.
U takvaluku nema bahatosti i nemara. To nije stanje neodgovornih, i to ne može postići onaj ko se poigrava sa svetim. Enes, r.a., je rekao: O djeco moja! Nemojte se družiti sa ološem. A ko su oni, upitaše. To su oni koji se ne boje Allaha, odgovori on.
Takvaluk znači nadzor nad dušom i vladanje njom. Kada Božiji rob uspije ovladati svojim željama i strastima i kada uspije obuzdati svoje tjelesne prohtjeve, doći će na stepen takvaluka (bogobojaznosti).
Bogobojaznost znači udaljavanje od zabranjenih prostora, djela, ponašanja. Te prostore je Bog odredio kako bi ukazao ljudima na Pravi put usavršavanja. Drugim riječima, poštivanje edeba  i svijest o Božijoj sveprisutnosti, postojanost u izvršavanju propisanog, obraćanje pažnje na govor, ponašanje, pa čak i na želje, predstavlja bogobojaznost u svim prilikama. Zato je neophodno  pojasniti značenje izraza istinska bogobojaznost.
Ibn Mes’ud, r.a., je rekao da takvaluk znači sljedeće: Da se bude pokorno Allahu i da Mu se ne čine grijesi, da se On spominje i da se nezaboravlja i da mu se zahvaljuje a da ne bude nezahvalno!
Imam Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, je rekao: Temelj bogobojaznosti je da rob, između sebe i onoga koga se boji i strahuje, napravi zaštitu koja će ga od njega zaštititi. Ta zaštita se postiže činjenjem pokornosti Uzvišenom i klonjenjem od svih oblika neposlušnosti!
El-Kušejri, Allah mu se smilovao, je slično objasnio značenje bogobojaznosti: Bogobojaznost u sebi sadržava svekolika dobra! Pravo značenje bogobojaznosti je zaklanjanje od Allahove kazne činjenjem pokornosti! Odatle je osnova bogobojaznosti, u stvari, bojaznost od činjenja širka, nakon toga bojaznost od činjenja grijeha i neposlušnosti, zatim, bojaznost od sumnjivih stvari, a nakon svega toga i klonjenje viška u dozvoljenim stvarima!
U jednom hadisu Muhammed, s.a.v.s., kaže: Čuvaj se harama, bit ćeš najpobožniji.
Uvriježeno je mišljenje da su najveći pobožnjaci oni koji mnogo ibadete, glasno dove, opominju druge i prijete vjerom. Međutim, istinska pobožnost je sposobnost da se ne čini ono što je zabranjeno. Tako možemo vidjeti da su visoke deredže i istinsku bogobojaznost posjedovali ljudi koji nisu bili na uslovno najviđeniji u svom okruženju, nego su bili postojani u čestitom životu i nisu griješili. Tako prenosi Abdullah, b. Amr b. As, r.a., sin čuvenog  vojskovođe , Amr ibn el-Asa, da su sjedili kod Poslanika, s.a.v.s., jednoga dana. Pa kad je bilo vrijeme namaza došao je jedan čovjek, a s njegove brade se još cijedila voda od abdesta. Dok je prilazio Poslanik, a.s., je rekao: Ovo je jedan od stanovnika dženneta. Tako se desilo i naredna dva dana. Abdullah mu se obratio sa molbom da ga primi u svoju kuću jer se zavadio sa svojim ocem i čovjek je prihvatio. Krenuli su i tri noći i dana Abdullah nije vidio ništa posebno u životu ovog čovjeka. Noću je spavao, ujutro klanjao, nije postio nafilu niti išta slično. Trećeg dana upita Abdullah b. Amr: Je li ovo tvoj život, ima li išta posebno u tvojim djelima? Ja nisam zavađen sa svojim ocem ali želio sam vidjeti radi čega nam je Poslanik, a.s., tri puta kazao da si ti džennetlija?“
Čovjek reče: Ovako je kako si vidio, ne činim ništa posebno, jedino što mogu istaći je da ne zavidim ljudima na blagodatima koje im je Allah dao.
Bogobojaznost je skup svih mjera koje vjernik poduzima da bi živio ispravno. On je preventivno ponašanje u svakom činu, prije svakog govora i prije nego se nešto zaželi.
Jedan čovjek je upitao Ebu Hurejru, r.a., šta je to takvaluk, a on mu reče: Jesi li ikada išao nekim trnovitim putem? Da, jesam, odgovori. I šta si radio? Kad bih naišao na trn, izbjegao bih ga, preskočio ili bih ga okružio. E to ti je takvaluk,“ reče mu Ebu Hurejre.
Takvaluk je metod za odgajanje ljudi, metod i način življenja, metod upravljanja zajednicom, metod za odgajanje djece. Takvalukom se uči kako da čekamo nagradu na budućem svijetu. Istinsko vjerovanje je biti svjestan Božije Sveprisutnosti i u javnom i tajnom djelovanju. Ta svijest zove se ihsan, vrhunsko dobro, ono dobro koje nadilazi dunjalučke okvire, ono dobro koje se postiže bogobojaznošću i jedino njom.
Tvoj nefs je tvoj najveći neprijatelj, rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s. To je naš unutrašnji neprijatelj a onaj koji ima unutrašnjeg neprijatelja ima i potrebu za većim nadzorom i pažnjom, a najmanji nemar može prouzročiti nesagledive posljedice. Osobe koje posjeduju prirodne sklonosti prema određenim oboljenjima od liječnika dobijaju dodatne zdravstvene upute i, za razliku od ostalih, mnogo se više čuvaju tih bolesti. Ukoliko se vjernicima kaže da budu istinski bogobojazni, to znači da im prijete mnogobrojne opasnosti i da njihov unutrašnji neprijatelj vreba svaki njihov nemar kako bi im nanio štetu.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Tri su (osnovna) uzroka spasa, kao što su tri (osnovna) uzroka propasti. Kad je riječ o uzrocima spasa, to su: takvaluk u tajnim i javnim situacijama; istinu govoriti u zadovoljstvu i u srdžbi; umjerenost trošenja u siromaštvu i bogatstvu. A kada je riječ o uzrocima propasti, to su: škrtarenje, slijeđenje strasti i umišljenost, a to je najopasnije.
Bogobojaznost se mnogo spominje u Kur’anu, a bogobojazni se opisuju na sljedeći način:
Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje. (El-Bekare, 177)
Ukbe Ibn Amir, r.a., je upitao Poslanika,a.s.: U čemu je spas? A on mu odgovori: Čuvaj jezik, neka ti kuća bude prostrana ( za musafire) i plači zbog grijeha.
Kada mu’min uloži svoj trud i s tabijatom i predanošću živi svoj život, tada vjera daje plodove spoznaje i svjetlo kojim on raspoznaje pravi put. Iskrenost i istinoljubivost daju sposobnost da se prepozna istina, postupanje po znanju koje se ima daruje znanje koje dotad nismo imali, darežljivost donosi uvećanje imetka, itd.
Allah, dž.š, kaže: Bojte se Allaha, on će vas poučavati… (El-Bekare,282)
Takvo znanje, kojemu Allah poučava, ne nalazi se u knjigama, to je dar, nadnaravni dar koji je rijedak, i kojim odabrani robovi plijene i podstiču druge na dobro. Uzvišeni  Allah obećava bogobojaznima svoje svjetlo i oprost:
O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostiće vam jer Allah prašta, i samilostan je. ( El- Hadid,28)
Ima vremena kada je lakše steći vrline a time i naklonost Božiju. Takvo vrijeme je mubarek mjesec ramazan. Allah nam je propisao post jedino da bismo stekli bogobojaznost. On kaže u Kur’anu :
O vjernici, propisuje vam se post, kao i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.                                                                                                                      (El-Bekare,183)
Post je najbolja prilika da se stekne istančani osjećaj za dobro, za blagodati kojima raspolažemo, za darežljivost, te da se nauči vladati svojim prohtjevima, svojom voljom. Ko savlada svoju volju njemu su svi ideali dostupni jer uspjeh pripada ustrajnima, Allahovu zemlju naslijedit će dobri robovi, njima pripada budućnost, ma kako izgledala sadašnjost. Bojati se Allaha Jedinog znači oslobađanje od svakog straha i ovisnosti a ne bojati se Njega, znači strah i bojazan od svega oko sebe. To je veliko ropstvo uma i svijesti. Ramazan je bitka sa samim sobom, jedna oslobađajuća bitka u kojoj se tijelo iscrpi da bi duša dosegla svoje miradže i svoja rađanja.

Comments

Comments are closed.