AZRA FAZLOVIĆ, prof. islamskih nauka
Jedna od najznačajnijih odlika vjernika je da sve svoje uspjehe zasniva na Allahovoj, džellešanuhu, pomoći. Uzorni su među nama oni koji svojim riječima i djelima pokazuju da su svjesni potrebe da se pouzdaju u Svemogućeg Boga i da od Njega traže i očekuju pomoć. Takvi ne zaboravljaju da sve što planiraju proprate s “ako Bog da’’ i “uz pomoć Allaha Uzvišenog’’, čime i sebe i druge podsjećaju na trajnu istinu o Allahovoj svemoći i ljudskoj ovisnosti i nemoći. Dakako, nije ispravno zanemarivati prirođenu težnju da sve svoje mogućnosti iscrpimo i založimo, niti odustajati od napora da postignemo uspjeh. Ali, od najvećeg značaja je spoznaja o našem stvarnom mjestu i ulozi u svijetu koji je mimo ljudske volje i moći nastao, kao i naše razumijevanje odnosa među stvorenjima i sa Stvoriteljem svjetova.
Među tameljne islamske istine ubraja se vjerovanje da je Allah, džellešanuhu, Stvoritelj i Vladar svih svjetova. Samo je On istinski Vlasnik svega postojećeg i samo On o svemu potpuno odlučuje i sve određuje. U Njegovoj Knjizi se objavljuje: I, neka te riječi njihove ne žaloste! Ta, sva moć (el-’izzeh) Allahu pripada! On sve čuje, On sve zna! (Junus, 65.) Sličnih jasnih poruka u Kur’anu je mnogo, a u brojnim komentarima se kaže da pojam znači da samo Allahu pripada “apsolutna moć, savršena slava i potpuna pobjeda’’.
Stoga se naše najsmjernije molbe upućuju Svemogućem. Kod Njega je sva moć i od Njega pomoć i pobjeda stižu. U prvoj kur’anskoj suri i najboljoj dovi Fatihi, neposredno uz svjedočenje potpune pokornosti Gospodaru svjetova, skrušeno molimo za Njegovu bezgraničnu pomoć (Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in?). U poznatom hadisi-kudsijji se ukazuje na razgovor koji tokom namaza, učeći Fatihu, obavljamo s Allahom, džellešanuhu. Navažniji dio tog razgovora glasi: …A kada rob kaže: ’Tebi se klanjamo i od Tebe pomoći tražimo’, Allah odgovori: ’Ovo je između Mene i Moga roba i Mom robu pripada sve ono što traži… Zar ovdje nije sadržana jedinstvena čast i privilegija? Od Svevišnjeg zatražimo ono što nam je najpotrebnije, a On odgovori da će pomoć udijeliti robovima svojim. Štaviše, Svemogući nam objavljuje da je Njegova pomoć koja nam je namijenjena uvijek blizu: Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! (El-Bekare, 214.)
Dok razmišljamo i interpretiramo poruke iz Kura’na i hadisa o Allahovoj pomoći kao najvažnijem uvjetu svakog našeg uspjeha i pobjede, posebnu pažnju nam privlači sadržaj sure koja se cijelim svojim sadr`ajem odnosi na ovu važnu islamsku temu. Riječ je o suri koja nosi ime Allahova pomoć (En-Nasr), i ima slijedeće značenje:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao. (En-Nasr, 1-3.)
Navedeno je nekoliko predaja o povodu objave ovog kur’anskog poglavlja, a mi se opredjeljujemo za predaju Imami Ahmeda: Rekla je Aiša, radijallahu anha: Allahov Poslanik, alejhisselam, na kraju svog života mnogo je učio: Neka je slavljen i hvaljen Allah. Njega molim za oprost i Njemu se kajem – Subhanallahi ve bi hamdihi, estagfirullahe ve etubu ilejhi. Zatim je rekao: Moj Gospodar me je obavijestio da ću vidjeti jedan znak u mom ummetu i naredio mi da, kad vidim taj znak, veličam Alla- ha, zahvaljujem Mu i molim Ga da mi oprosti, jer On prima pokajanje! Ja sam taj znak vidio u suri: Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu… (Muslim) Poslije objavljivanja ove sure, Poslanik, alejhisselam, svoje slobodno vrijeme je provodio u pojačanom ibadetu, iščekujući susret s Allahom, džellešanuhu.
Prema svjedočanstvima mufessira, ovo je posljednja potpuna sura objavljena Vjerovjesniku islama. Njoj je pret- hodila objava riječi: Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maida, 3.) Ove dvije objave često se dovode u vezu, pa tako riječ pomoć – ennasr može značiti upotpunjenje vjere, a pobjeda – el-feth može se razumjeti kao upotpunjenje Božijih blagodati.
Navedena sura je Allahovu pomoć i naš uspjeh i pobjedu stavila u istu ravan. Prvo je spomenuta pomoć koju nam Allah, džellešanuhu, pruža kada Ga zamolimo ili je zaslužimo, a pobjeda je rezultat Njegove pomoći. Istinski vjernik neće sumnjati u prisustvo i blizinu Allahove pomoći čiju će On mjeru i formu odrediti i za koju će On vrijeme propisati.
Allahov poslanik Muhammed, alejhisselam, nikad nije gubio nadu u konačnu i potpunu pomoć i pobjedu koja će od njegovog Gospodara doći, istovremeno istrajavajući u najvećim vlastitim naporima i borbi. Ova sura Poslaniku islama nagovještava upravo takvu pomoć i pobjedu. Njegova najveća radost je ispunjena. Muhammed, alejhisselam, nije otišao s Ovog svijeta a da mu Gospodar Svevišnji nije njegovu misiju krunisao: …i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze… Gdje? U Mekki! Tamo gdje je, plemeniti Poslaniče, tvoj najveći cilj i najdublji smiraj duše, a poznato je da se pobjeda, označena u ovoj suri, konkretno odnosi na oslobođenje Mekke i odluku njezinih stanovnika da islam prigrle u skupinama.
Ovo je, doista, veliki primjer pobjede Muhammeda, alejhisselam, koju je ostvario uz Allahovu pomoć. Međutim, tako će, na temelju Allahove pomoći, svaki čovjek i svaka generacija do svog uspjeha i pobjede doći. Svaki naš uspjeh, mali ili veliki, obični ili kolosalni, uz Allahovu je pomoć. Valja ovo znati i vjerovati, u svijest duboko položiti. Uz to, za uspjeh se svim ljudskim potencijalima, opet blagodatima od Boga darovanim, boriti.
U ovom kontekstu, važno je imati na umu da često Allahova pomoć zavisi od našeg odnosa prema Njemu. S tim u vezi, jasno nam se u Allahovoj Knjizi objavljuje: O, vjernici! Ako vi Allaha pomognete, i On će vas pomoći i vaše noge učvrstiti – in tensurullahe jensurkum. (Muhammed, 7.) Dakle, naše vjerovanje u Gospodara svjetova i Njegovu pomoć treba da bude nepokolebljivo, a naša dosljednost u izvršavanju propisa vjere postojana. Ako zanemarimo te uvjete, ako prekoračimo granice dina, ako Mu se istinski ne pokorimo, možemo ostati bez Njegove pomoći i zaštite. Ili, ako pomognete Allahovu vjeru, i On će vama pomoći, ako čuvate norme Njegove vjere, i On će vas čuvati, ako Ga se sjećate kada ste sretni i zadovoljni svojim životom, On će vam dati izlaz iz poteškoća vaših, ako Allaha volite, Njegovog Poslanika slijedite. Ovo su pravila našeg života koja moramo čuvati da ne bismo bez Allahove pomoći i pobjede ostali.
Ova sura čijim se porukama nadahnjujemo na najbolji način svjedoči da je Kur’an Allahova riječ u koju nema sumnje. Samo Allahova mudrost može zahtijevati da se nakon oslobođenja Mekke i velikog i zanosnog trijumfa veliča i hvali ime Svemogućeg i da se od Njega oprost traži. Nema mjesta osveti i nasilju, niti ljudskoj taštini i oholosti. To je, kroz povijest, često posvjedočena nenadmašna moralna snaga i veličina islama koja je osvajala ljudska srca i umove.
U trećem ajetu sure En-Nasr, slijedi jedinstveni islamski poziv onome koji niže uspjehe i pobjede: …ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti… Tada se sjeti blagodati Gospodara tvoga jer je čovjekov trud, ma koliki bio, manjkav i ograničen, a blagodati Milostivog neprestano i obilno teku. Kako se ističe u slijede- ćem ajetu: I, ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. (Ibrahim, 34.) Allahov miljenik je za svaki uspjeh i pobjedu veličao ime svog Gospodara i na Njegovoj pomoći neizmjerno zahvaljivao. Od Njega je istrajno oprost tražio i da njegovo pokajanje primi skrušeno molio. Tako će postupati svi koji znaju da u Muhammedovom, alejhisselam, životu imaju najbolji uzor.
Celokupna misija Muhammeda, alejhisselam, predstavlja veličanstven primjer iz kojeg će svaki musliman do Sudnjeg dana znamenja crpiti i svoju stazu uspjeha i pobjede osigurati.
Comments