Ličnost

Samokontrola je …

AIDA TULE, dipl. psihologinja

Samokontrola je snaga koja se rodi iz ljudske slabosti i svijesti da svako kretanje ka uspjehu mora poći od najniže i najranjivije tačke, s iskrenim kajanjem, oplemenjenim osje ćajem nesavršenosti i posrnulosti. Zato kažemo da je to momenat/faza spoznaje i zrelosti. Svaki momenat/faza u kojoj prepoznamo i prihvatimo svoje slabosti jeste prilika da duhovno jačamo i rastemo, zlatna prilika od koje ne smijemo bježati, već je prijateljski prihvatiti. Trinaestogodišnji dječak u svom momentu spoznaje i svježe stečene zrelosti kaže: Ne moram pušenjem i nasiljem dokazivati da sam odrastao, nego sposobnoš ću da vidim koliko imam kontrole nad svojim odlukama, kao što je ne jesti i ne piti za vrijeme posta. Sam sebi kažem da sam odgovoran, niko drugi mi to ne nameće.

Nauka kaže da je samokontrola sposobnost ljudskog bića da pa žljivo promatra vlastito ponašanje, da ga misaono vrednuje, te da ga ciljano jača i u  željenom pravcu usmjerava. Glavno pitanje samokontrole je koje su naše misli vodilje, temeljne misli koje sa sobom povedu sve druge misli, emocije i ponašanje. Misao vodilja može biti: Želim sebi da činim dobro da bih mogao/la i drugima činiti dobro.

Ako je samokontrola znak da imamo dobar razlog da se pokrenemo i vršimo pozitivne promjene, onda govorimo o otkrivanju slika koje nas motivišu da otklonimo sumnje i dileme u donošenju odluka, te da se krećemo prema gore i čvrsto vjerujemo u postavljeni cilj kao rezultat unutrašnjih vrijednosti i pravila koja ih prate.

Nekada je to samo dobro uvježbani i disciplinovani oblik ponašanja koji nas čini funkcionalnim i povjerljivim. Odgovornost spram sebe i drugih. Učimo da ispravno upravljamo sobom i onim što nam je dato u povjerenje/emanet, ono za šta  ćemo biti odgovorni, ono što nas se tiče.

Da li je onda ispravnije reći samoupravljanje, umjesto samokontrola jer sve ukazuje na to da čovjek jedino može da upravlja, a nikako da uspostavlja kontrolu, pa čak ni nad samim sobom.

Jedno je sigurno, s pravom se može reći da je samokontrola/samopravljanje momenat uspjeha, momenat kad smo zadovoljni sobom. To je onaj momenat kad majka Musaa, alejhisselam, pušta svoje novorođenče niz rijeku Nil, ona za njegovo dobro upravlja svojim bolnim majčinskim srcem. To je također momenat kada Merjem, majka Isaa, alejhisselam, za dobro svoga sina upravlja svojim jezikom i mudro odćuti na sve uvrede ili kada Jusuf, alejhisselam, radi ljubavi svoga Stvoritelja upravlja svojim tjelesnim potrebama i odoli čarima ženske ljepote. Svi oni imali su jak cilj i unutrašnje vrijednosti koje su ih dostojanstveno vodile kroz život i po čemu su ostali zapamćeni kroz cijelu ljudsku historiju.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 47. maj, 2014. godine.

shutterstock_197932433

Comments

Comments are closed.