By Piše Nudžejma Hasanović
S velikim oduševljenjem čekam dane koji nam idu u susret – ramazanske dane. Mogu reći da moje nestrpljenje samo raste iz godine u godinu, a i moja posvećenost ramazanu je zrelija i odgovornija. Kazala bih da je ramazan sanjivo stanje u kojem se može naći svaka individua, jer ono što nam on donese u dušu, dan i porodicu nemjerljive je vrijednosti. Osjećam dušu koja drukčije treperi u ovom ramazanskom prostoru koji opisujem kao svijetao i svet. Primjećujem da u prvim danima posta svijest o prolaznosti našeg postojanja dostiže visok nivo, pa samim tim odgovorniji smo naspram Njegovog svevremenstva.
Posebno je primjetno to da u ovom mjesecu porodicu stavljamo u pročelje našeg obitavanja, na mjesto gdje bi trebala uvijek da bude. Svi vidno žurimo svom domu, čeznemo za porodičnim okriljem i prigrlimo svaki momenat zajedništva. Nezamislivo je u ramazanu ne biti na okupu, ne sehuriti ili iftariti zajedno, potencira se namaz u džematu i svi posežemo za Kur’anom učeći ga zajedno. Jednostavno, ramazan izoštri naša čula pa postajemo osjetljivi prema bližnjem svom, na njegov uzdah, pogled i pokret.
U mjesecu ramazanu, znam da jedan dan ima dvadeset i četiri sata, jer pomnije planiram svaki trenutak, osjetim trajanje sata i insistiram na sadržajnosti svog dana.
Priča o jednom ramazanskom danu jako je životopisna, meni draga. Sve počinje sehurom i toliko budnosti pokažemo u jednom jutarnjem ritualu. Svake godine upotpunimo sehur nečim lijepim; moj je upotpunjen postom novog člana, moje starije kćerke, a nerijetko i mlađa osjeti bitnost ovih trenutaka, ustane i počasti nas svojim osmjehom. U ostatku dana se redaju ustaljene obaveze, ali izdašnije se obavljaju, uspješnije završavaju. Nikad lakših školskih, fakultetskih dana, obeveza na poslu kao ovih u ramazanu. Allah, dž.š., dadne zadovoljstvo u svakom poslu…
Značajna mi je potreba za džematom, traženje utočišta u džamijama, koja je osjetno intenzivna u ramazanskim danima. Svi hrlimo na podne, ikindiju i u džematu tabirimo doživljaje tkane tog dana. Sigurna sam da se jako zbližimo u ovim danima, srećemo se u haremima džamijskim, padamo na sedždu u jednom dahu, srca nam streme ka istom cilju, ka Allahovoj, dž.š., ljubavi. Uživam u bojama slike zajedničkih mukabela, predavanja, sveopćeg hajra. U ramazanu pokazujemo koliko možemo dati za zajednicu, pokažemo da ipak imamo vremena za naše džamije ako molimo bereket u tome.
Ponosno sabirem sevape i nagradu koju, Allah dž.š., propisa za domaćicu koja sprema iftar, to mi je posebno drag dio dana, pa i kćerke pomažu da osjećaj sreće bude potpun. To nije puko pripremanje hrane za gladne ukućane, to je spremanje iftara za postače. Tada je bitan svaki sastojak, pojedinačno se dodaje uz proučenu bismillu, a svakim pripremljenim jelom iznova upućujemo zahvale Gospodaru Svjetova. Cijeli dan osluškujem Kur’an, nekad osjetim mužev glas, zatim kćerkin, onda moje oči harfove raspoznaju i kućom se šire milozvučni glasovi poznatih učača.
Iftar je, osjetno je zadovoljstvo zbog dana koji smo ispostili. Tada sve odaje svoje značenje, ezan koji nam donosi vijest o vremenu iftara, zatim hurma koju uzimamo s bismillom kako je to radio naš najvoljeniji Poslanik. Gledam ručice svojih kćerkica koje posežu za mirisnim somunom, ja sam sita od punoće ovog prizora.
Često me ophrve želja da u kuticu, seharicu obuhvatim mirise i svježinu ramazanske noći, da sačuvam djelić ove ljepote i da ostavim kao lijek za dane u kojima se izgubi posebnost. Ali ne može, shvatila sam da je blagostanje pripisano kao unikatnost ovog mjeseca- ramazana.
Poslije iftara, ponovo uzbuđenost, spremanje za zajednički odlazak na teraviju. Abdestom svi prikupimo snagu i usredsređenost, biraju se šarene, cvijetne mahrame, dječica uživaju.
Zatim teravija…mi ponosno uspravljeni, svoju pokornost svjedočimo kroz prvi rekjat ovog namaza. Teravih-namaz traje kao tren u ovom kosmoskom vremenu, i njime kao najljepšim okvirom omeđismo ovaj ramazanski dan.
Svakog ramazana molim Boga da dio ramazanskog osjećaja ponesem sa sobom u drugi mjesec jer ramazan daje svrhu svakom našem nadanju…
Comments