Ličnost

Poruka: Štedljivost, škrtost, darežljivost i razmetljivost

 

shutterstock_106223177web-1

Abdullah b. Omer b. Hattab, r.a., najstariji sin hazreti Omera r.a., bio je jedan od sedam čuvenih Abdullaha koji su se isticali kao učenjaci među ashabima.

Jednog dana, ovaj veliki sahabija uđe u oštru prepirku, dok je poslovao u čaršiji, oko neke stvari koja nije bila vrijedna ni jedan dinar, u svrhu štedljivosti i očuvanja povjerenja i dosljednosti, koji su ključevi dobre trgovine.

U tom momentu vidio ga je jedan drugi sahabija te, pomislivši da je u pitanju Ibn Omerova škrtost, učini mu se to prevelikim: Kako nešto takvo može poteći od sina Zapovjednika pravovjernih i halife svijeta hazreti Omera?

Zato je odlučio da ga slijedi do njegove kuće kako bi saznao nešto više o njegovom stanju. Ugledao je Abdullaha b. Omera kako kod vrata zastade s jednim siromahom i kako mu prozbori nekoliko blagih i ljubaznih riječi. Zatim je izišao na druga vrata, te i tamo porazgovarao s drugim siromahom.

To je pobudilo radoznalost kod spomenutog sahabije pa je požurio do dvojice siromaha kako bi od njih dobio objašnjenje. “Pomozite mi da razumijem Ibn Omerov postupak dok je stajao s vama”, rekao im je. “Dao nam je po komad zlata”, odgovoriše oni.

To iznenadi ashaba i on zbunjen reče: “Subhanallah, čudne li stvari! Na čaršiji se žestoko raspravljao oko jednog novčića, a kod kuće se sa zadovoljstvom razmeće, dajući stotinu puta više dvojici siromaha, a da niko drugi za to i ne zna.”

Zatim je otišao kod Ibn Omera, r.a., pa ga upita. “O, imame, možeš li mi razriješiti ovu zagonetku? Na čaršiji si postupio na taj način, a kod kuće tako i tako?!”

On mu odvrati riječima: Ono što se desilo na čaršiji bilo je zbog štedljivosti i promišljenosti; tako sam postupio da bih sačuvao povjerljivost i poštenje onih koji su temelj trgovine i njezinog duha. Nije to šktrost, nije tvrdičluk. A način na koji sam postupio kod kuće proističe iz samilosti i nježnosti srca, i usavršenosti duha. Stoga, niti je ono prvo škrtost, niti ovo drugo rasipništvo.“

Ebu-Hanife, r.a., kaže: “Nema rasipništva u nečem dobrom, kao što nema ničega dobrog u rasipništvu”, odnosno, kako god nema razmetljivosti u dobroti i dobročinstvu prema nekome ko to zaslužuje, tako isto nema nikakvog dobra u stvarnoj razmetljivosti.

Comments

Comments are closed.