Muzej Bosna

Ponjava (ruta, dara, krpara)

MELIHA TERZIĆ
ponjava
Iako su joj prišili i opisno ime “sirotinjski ćilim”, u svakoj našoj kući je bilo i za
njom potrebe odnosno i za nju mjesta, da se šareni, da se bijeli, da miriše.
(Djevojke su se takmičile izbjeljujući je, na česmi, kraj bunara, na potoku …).
Hunjer(luk) tkalja koje su sa stana skidale ponjave cijenjen je i prepoznavan kao da su svilenim ćilimima pokrivale sela i gradove.
I tamo gdje ni ćilim ni ćilimćić nisu mogli pokriti, mogla se “baciti” ponjavica da ne bude golo i prazno, da se šareni, da se bijeli, da miriše.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 29. august, 2008. godine.   

Comments

Comments are closed.