Tema broja

Položaj, vrijednosti i koristi razuma

U osnovi, čovjekov se život jedino u formulaciji posjedovanja kapaciteta koji se naziva razum odvaja i ističe nad životom ostalih bića, inače ne bi postojao razlog da čovjek bude odabrani cvijet u vrtu stvorenih egzistenata. Činjenica da meleki, uz svu svoju uzvišenost i bliskost koju uživaju spram Boga, ipak pred čovjekom padnu ničice, moguća je zahvaljujuć i obaviještenosti o zbiljama Imena, koje je nemoguće pojmiti bez saznajne sposobnosti uma. Upravo na tom temelju postoji jako moćna veza između sposobnosti razmišljanja i čovjekovog života. U mjeri do koje je čovjekov život bogatiji razumom, on će biti organiziraniji, uređeniji i, na kraju, oplemenjen dosezanjem sreće. S druge strane, u mjeri do koje čovjekov život bude lišen razuma i razmišljanja, to će život biti haotičniji, anksiozniji, nestabilniji, te, na kraju, život kao život biti izgubljen. Riječ je, dakle, o važnom pitanju koje zahtijeva zastajanje i umovanje.

shutterstock_113590159

Kur’an i razum

Kur’an Časni, Knjiga upute, proglašava nekorištenje razumom uzrokom svih nesreća u čovjekovom životu, nazivajuć i to stanje ključem svake nesreće. U suri El-Enfal u 22. ajetu se kaže: Najgora bića kod Allaha jesu oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da razmišljaju. Ustvari, čovjek koji ne razmišlja ne može čuti riječi niti je sposoban nekome ponuditi riječi. Usljed toga lišen je istinskog slušanja i istinskog govora. Na taj način izgubio je potencijal pravljenja razlike između ispravnog i neispravnog, ružnog i lijepog, dobrog i zlog, te, na kraju, između istinitog i lažnog.

U začudne stvari vezane za Knjigu Upute, dakle Kur’an Časni, spada i činjenica da preko tri stotine ajeta govori o umu, razmišljanju, misli. Ova činjenica ukazuje na vrijednost koja se daje potencijalu razuma i razmišljanja u čovjekovom životu. Zahvaljujući tome, čovjek bez razuma, ustvari, i nije čovjek, već životinja koja ima informacije o zakonima prirode, pomoću kojih može počiniti svaku vrstu zla.

Hadis i razum

U hadisu s Miradža, svojevrsnom poklonu s Poslanikovog (a.s.) putovanja koje je jedna od njegovih nadnaravnosti, između ostalog, možemo pročitati: Ahmede, služi se razumom prije nego li izmakne. Ko se služi razumom, neće griješiti i neće se uzobijestiti.

Dakle, jasno je da se faktori koji čovjeka sprečavaju da ostvari i postigne savršenstvo temelje na dvome:

  • devijantnosti i griješenju,
  • kršenju i obijesti.

Devijacija od orbite čovječnosti sasvim sigurno čovjeka lišava savršenstva, a postavlja ga na put zablude i neispravnosti. Jer: A šta je nakon istine osim laž i zabluda. Ukoliko čovjek ne stigne do istine, to znači da se kreće neistinom. Kada je već tako, nema razlike u tome kako će neistina biti naslovljena. Nema nikakve razlike, bilo šta da bude. Naprimjer, čovjek koji ne zna upravljati automobilom neće autom stići do cilja. Nema razlike u tome što do cilja neće stići zato jer uopće ne upravlja autom ili zato jer je upravljao njime i izazvao prometnu nesreću. Činjenica je da ne stiže do cilja. Ukoliko, pak, spozna istinu, ali je ne odabere, već krene kolosijekom laži i obijesti, on na taj način krši zakon i pretjeruje. To znači da neće stići do cilja, jer napuštanje orbite istine znači kretati se orbitom laži. Gubljenje pravoga puta znači dospjeti u bezgranično bespuće strasti i nagona, i vanjskih i unutarnjih.

Uočavamo da, s Poslanikovog (a.s.) stanovišta, razum spašava čovjeka dvaju velikih, osnovnih opasnosti: lutanja i obijesti.

U maločas predstavljenom hadisu Svevišnji, govoreći o tragovima i koristima korištenja razumom, daje do znanja:
I postupaj u skladu sa znanjem koje ti dajem, sve dok se u tebi ne iskupi znanje prvih i potonjih. A tada, obilježit ću ti srce (razum) pečatom spoznaje koju niko neće moći opisati. Gdje god da se okreneš, postavit ću ti znak upute. I k tebi ću usmjeriti dobro svako. I uputit ću te putem onih što spoznaše. Darivat ću ti snagu u ibadetu, dat ću ti da ga zavoliš, i pomoći ću ti u njegovom obavljanju, sve dok ti ibadet ne postane od svega miliji i draži.

Usredsredi li se pažnja na sadržaj i poruke ovog prosvjetljujućeg hadisa, uočit će se činjenica da je razum predstavljen kao izvor svakog dobra i sreće. Sasvim prirodno, ne koristiti se razumom znači lišiti se savršenstva, sreće i istinskog života. Jer razum je svjetiljka upute koja svijetli putem kojim se krećemo, dovodeći u vezu čovjeka s Objavom i poslanstvom, uspostavljajuć u dominaciju istinskog dina, religioznog puta nad čovjekovim fizičkim i duhovnim životom. Na taj način izvodi čovjeka iz začaranog kruga šejtanske dominacije izvana i povođenja za strastima iznutra, postavljajući ga u orbitu Božijeg zaštitništva i poslaničke upute. Ukoliko se čovjek pozicionira u tami, prvi rezultat bit će gubljenje izlaznog puta. Gubljenjem orijentira ljudske orbite, čovjek luta i besciljno se kreće. Na taj način, jedini rezultat jeste gubljenje snage, energije i nestizanje do cilja.

Istini za volju, čovjek bez razuma jeste poput čovjeka bez ljudskosti, što je ravno ništici, tj. nuli. A svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova!

Prof. Dr. AKBAR EYDI

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 29. august, 2008. godine.

Comments

Comments are closed.