Ličnost

Otkrivanje ljubavi

Aida Tule, dipl.psihologinja
Ako nam nedostaje ljubav, nedostaje nam i život. (Leo Buscaglia)
Svuda u svijetu ljudi vole i rade sve za ljubav. Svi tražimo ljubav i imamo potrebu da volimo i budemo voljeni. Ne postoji zajednica bez ljubavi, ona je najjača pokretačka sila na Zemlji. Ljubav je riječ koju upotrebljavamo i čujemo svaki dan, ona je misao, osjećaj, način izražavanja, stil i smisao življenja, ona nosi različito značenje i cilj za različite ljude. Za neke je osjećaj koji prožima cijelo biće, a za druge je sredstvo zaštite i sigurnosti. Ljubav nije ograničena samo na romantičnu vezu između muškarca i žene, ljubav se nalazi u svim ljudskim vezivanjima, a njen intenzitet se mijenja. Nekad volimo više, nekad manje, a nekad prestanemo voljeti ili započnemo da volimo nešto potpuno novo. Nekada nas ponese visoko, a nekada nas potopi duboko. Može nam spasiti život, ali i napraviti ozbiljnu štetu. Može nas navesti da postupamo na način da mislimo da je realističan i prikladan, ali i da nas navede na odluke zbog kojih se kasnije gorko kajemo. Kao i svaka druga emocija, ona je poput morskih talasa, ili poput vjetra, u stalnom pokretu i promjenjiva, a takva mora biti jer je njen osnovni zadatak da nas ponese do željenih obala. Sve što bismo trebali znati je održavati se na tim talasima, a nikako pokušavati na njima nešto trajno graditi. Poznavanjem promjenjive prirode ljubavi, njenog uzimanja različitih oblika i stanja, njenih odlazaka i dolazaka, mi smo sebe osposobili da od nje dobijemo ono što je najbolje, a da se sačuvamo gubitaka koje ona zna prouzrokovati. O njenoj dinamičnoj prirodi govori i Muhammed, alejhisselam, posljednji Božiji poslanik:
Prijatelja voli umjereno jer se može desiti da ga jednog dana zamrziš, a mrzi umjereno onoga koga ne voliš jer se može desiti da ti jednog dana postane prijatelj. (u zbirkama Tirmizi, Bejheki, Taberani, Dare Kutnij, Ibn Adij, Buharija)
Drugim riječima, da bismo umanjili destruktivna iskustva, a povećali konstruktivna djelovanja ljubavi, potrebno je da znamo priču svake naše emocije, kako je nastala, ko su glavni junaci, da li još traje ili je ispričana do kraja. Priče u kojima je naša ljutnja, strah, gorčina, tuga još uvijek u svom punom zapletu, ne ostavljaju prostor ljubavi da djeluje konstruktivno. Boljim poznavanjem svojih emocija i njihovog utjecaja na naše reakcije, može nam pomoći da ih na vrijeme postanemo svjesni, tako da donekle imamo priliku da biramo, ukoliko želimo, da se prepustimo ili da sprečavamo određenu emociju. Ljudi žele samo da ih ljubav učini sretnima, a većina ne želi iz tog procesa strah, ljutnju, gađenje, tugu ili patnju, osim ako se ne dešavaju daleko od njih u bezbijednom prostoru pozorišta ili između korica romana. Ljubav se ne može razdvojiti od drugih emocija, one su povezane i utječu jedna na drugu. Pitanje nije kako da ih isključimo iz svog života, nego kako s njima da živimo bolje. Kada nas emocije uvale u nevolju, to je zato što su naše reakcije bile neprimjerene na tri sljedeća načina:
– osjećamo i prikazujemo tačnu emociju, ali s pogrešnim intenzitetom; na primjer, naša tuga je stvarna, ali joj puštamo da traje predugo i time sebi uzrokujemo nove brige i strahove;
– osjećamo odgovarajuću emociju, ali je prikazujemo na pogrešan način; na primjer, naš strah je opravdan, ali je panična i prijeteća galama bila kontraproduktivna;
– u ovom slučaju nije pogrešan intenzitet, a ni reakcija nije bila pretjerana, već mi osjećamo potpuno pogrešnu emociju; uopće nemamo razloga za tugu, a ni za strah; a do određene emocije dolazi kada svojim načinom razmišljanja dovedemo u vezu blisko iskustvo ili pojavu s našim stanjem dobrobiti, to jeste, da će nas to iskustvo ili pojava ugroziti ili usrećiti.
Razumijevanje svih naših emocija je važno jer određuje kvalitetu ljubavi, a ljubav određuje kvalitetu života te se s toga ubraja u osnovne životne potrebe, kao što su potreba za vodom, zrakom, toplinom, hranom, snom i brigom. Da li možemo zamisliti svoj život bez ovih resursa? U nekim sistemima vrijednosti, ljubav je centralna ideja, pa tako volimo svoju domovinu, svoj narod, grad u kojem živimo i njegove stanovnike. Pojavljuje se u svakom odnosu do koga nam je stalo – s kolegama na poslu, s prijateljima, s članovima porodice, i u našim najintimnijim vezama. Pokušaj definisanja ljubavi nalazimo u kontekstu književnosti, filozofije, mitologije, biologije, historije, religije, psihologije, pa čak i matematika nudi jednačine za ljubav. U svim ovim kontekstima, ona je rješenje za sebičnost, mržnju, nasilje i sve drugo što uništava svijet, ali istovremeno u svim ovim kontekstima vrlo često ljubav prouzrokuje sva ova strašna stanja. Ljudi konstruišu subjektivna značenja ljubavi i žive te svoje konstruisane “stvarnosti”.

(Nastavak: Dva lica ljubavi)

Comments

Comments are closed.