Ličnost

Osjetiti svoj san

NUDŽEJMA HASANOVIĆ

U rječniku mnogih od nas, riječ san je sinonim za nešto pomalo nerealno, kratkotrajno i teško dostižno. Ali, ja sam sebi za ovu riječ upisala novo značenje: san je ljepota, osjećaj koji potiče ljudsku snagu, upornost, kreativnost. Želja za ostvarenjem sna može da bude jak motivator, da zrcali u nama ono najjače i usmjerava ka Pravome putu.

Ovdje pravim razliku između sna koji može da nas posjeti večeras kad sklopimo oči i izgubimo dodir sa stvarnošću, i sna za čije sanjanje moramo biti itekako budni i prisebni u datom vremenu. Upoznajem ljude koji žive svoj san. Svi oni imaju svijetle tragove na rukama od lomljenja granja i njihovog uklanjanja s odabranog puta, dok njihova lahka stopala pamte svaki korak pređen tom putanjom. Od njih učimo i na osnovu njihovih doživljaja pišemo sebi uputstva za naše poduhvate. Tako i treba, posmatrajmo jedni druge.

I ja sam dugo razmišljala o jednom čovjeku, glavnom akteru videa koji sam gledala. Čitava priča osvijetljena je istrajnošću ovog, naizgled, malog čovjeka u ostvarenju golemog sna. On je imao viziju, njoj se podredio tako iskreno da su ga veličina i ozbiljnost posla koji je započeo samo ohrabrivali. Taj pastir je svaki dan skupljao žirove na pašnjacima, odvajao one najljepše, zatim ih sadio na različite strane ogoljelog prostranstva na kojem je živio. Bio je strpljiv, uporan, da bi nakon dvadesetak godina rada svi primijetili ostvarenje njegovog sna. Starac je snagom svoga duha promijenio izgled jednog velikog područja. Više nije bilo gole zemlje, nego su sa svih strana granama mahali veliki ponosni hrastovi, svjedoci života jednog čovjeka s jasnom vizijom. Istrajati u ostvarenju svog sna znači iskazati svu svoju privrženost životu.

Nakon ove priče koju sam doživjela na svoj način, doista sam počela razmišljati o stvarima koje su meni važne, a čekaju da im se približim. Jer, svako od nas ima snove, bojene jasnim ili manje jasnim bojama. Neopisivo je lijepo sanjati i planirati, ali najčešće zastanemo pred ostvarivanjem, odgađamo korake naprijed, kao da nikad nećemo stati pred veliki Sud vremena i kajati se za prošle dane, one odgođene, isprazne, pune kolebanja, straha ili dosade. Opet dolazim do konstatacije da treba da cijenimo svoje vrijeme, da iskoristitimo maltene svaku minutu jer svaka može biti korisna, a jedna će biti i presudna. Kada se uspravimo, odlučni u svojim namjerama, tada nam se najčešće javlja uporni, sumorni glas koji nas želi sputati kod svakog novog koraka, akcije, ali zato mi jačinom svoga duha nastojimo utihnuti taj zapaljeni fitilj sumnje. Dim nam neće smetati. U tom trenutku treba samo hrabro krenuti i tako nastaviti. Slušanje, zapažanje, učenje, strpljenje, optimizam, sve su to važne lekcije koje želim savladati.

Nikad nisam uspjela ostvariti zadato kada sam krenula s potcjenjivačkim raspoloženjem, bez obzira koliko se trudila. Pa i jeste kontradiktorno: zašto se truditi i ulagati sebe ako ni mi sami nismo ubijeđeni u ostvarivost!? Mislim da je rješivost problema sazdana na najdubljim sponama poimanja i predstavljanja situacije samome sebi. Ubijeđena sam da je sve ostvarivo ako to želimo i ako smo voljni djelovati na tom polju. Uvjerila sam se u ostvarenje na prvi pogled nemogućeg, ali tek onda kada sam uputila optimističan pogled u tom pravcu i pohitala mu vrijednim i upornim radom, bez oklijevanja. Ne pišem ovdje samo o onim velikim odlukama nego i o onim najsitnijim koje će naposljetku i satkati velike rezultate.

Definitivno najjači signal dobivam od Njega, Uzvišenog. Doista sam smirena kada znam da nisam sama ni u jednom trenutku, ni u jednoj odluci, ni u jednom pokretu. Tu, sa mnom je Onaj Koji sve zna i vidi. Prvo što moje usne izgovore jeste dova: moje se ruke podignu iznad mog tijela, a srce ovjeri iskrenost riječi… Bože, primi je…

A sada, divan li je i ovaj osjećaj zanesenosti. Kada dotaknem plašt budnog zanosa, osjetim svaki impuls snage svoga bića. U ograničenom prostoru mog bivstvovanja, u mom tijelu, odvija se mnogo reakcija, pozitivnih, ireverzibilnih, poticajnih. Osjećam kao da svaki dan moram dokazati da sam živa, odnosno budna, a sa snovima. Tačnije, pokazujem da mi je stalo do same sebe, do mojih stremljenja, do mojih snova. Ostvarujem san, ostvarujem samu sebe.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 45. novembar, 2013. godine.  

Comments

Comments are closed.