Duhovnost

Od ljubavi prema Allahu (dž.š.) do potpune predanosti u njegovoj vjeri

AZRA FAZLOVIĆ, prof. islamskih naukashutterstock_209942977

Ljubav prema Uzvišenom Allahu je temelj snažne i iskrene vjere u Njegovo Biće i potpune predanosti Njegovom putu. Ko je obdaren ovim svojstvom, obdaren je dobrom neizmjernim. One koji Allaha vole On uzvisuje i daje najbolji naputak u njihovoj vjeri koju im objavljuje. Ova ljubav Allahovu vjeru čini dragom, i s njom u vjeri ništa nije teško. Ovo svjedočanstvo je u Kur’anu časnom: On je vas izabrao i u vjeri vam ništa teško nije učinio. (El-Hadž, 78.)

Ljubav prema Stvoritelju je poseban i uzvišen osjećaj u srcima ljudi. Ostale ljubavi ne mogu biti tako snažne i duboke. Uzvišeni Allah je rekao: Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. (El-Bekare, 165.) Kur’anske riječi ešeddu hubben lillah (još više vole Allaha) ukazuju na dubinu te ljubavi, na njenu čistotu i iskrenost. To je apsolutna ljubav koja nema mjerila i koja je bez ograničenja.

Termin koji je upotrijebljen za ljubav u ovom kur’anskom ajetu je hub. Pored toga što ovaj izraz sadrži potpunu iskrenost, on je lijep i milozvučan. To je najljepš a spona koja povezuje srce pravog vjernika i Allaha. To je najčistija srčana nit prema Voljenome i Bliskome. Iz ovog svjetla ljubavi razvija se duhovna privlačnost, snaga svijesti i istrajnost u pokornosti Uzvišenom.

Ljubav prema Uzvišenom Allahu je opskrba za srce, hrana za dušu i radost za oči.

Samo ova ljubav sveobuhvatno i plemenito prožima čovjekovu ličnost i njegova djela. Ona oplemenjuje sve ostale ljubavi u srcima ljudi. Zato je ova ljubav neizmjerno važno iskustvo i doživljaj.

Našu ljubav prema Svemogućem On je najjasnije povezao sa Svojim poslanikom Muhammedom (a.s.) i zatražio od nas da tu ljubav pokažemo kao spremnost da slijedimo Poslanikov put.

Prenosi se od Poslanika (a.s.) da su mu neki ljudi rekli: Allahov Poslaniče, mi neizmjerno volimo našeg Gospodara. To je bio povod da su objavljene riječi Uzvišenog: Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti. (Ali-Imran, 31.) S ovim ajetom je pokornost Allahovom Poslaniku (a.s.) postala najvažnijim obilježjem iskrene ljubavi prema Svemogućem i Uzvišenom Allahu. Dakle, pokornost posljednjem Poslaniku (a.s.), o kojoj se govori u ovom ajetu, ukazuje na ljubav prema Allahu (dž.š.) ali i na ljubav prema Njegovom odabranom robu i poslaniku Muhammedu (a.s.). Svemilosni je Svog Miljenika podučio i uputio kakav će odnos prema svojoj ličnosti od nas tražiti i tako iz Svoje svemilosti našu veliku ljubav usmjerio i prema časnom i uzornom poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.). Zato slijedeće predaje s najvećim zadovoljstvom prihvatamo: Enes b. Malik prenosi da je Poslanik (a.s.) rekao: Ko bude imao tri osobine, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svih ostalih, da voli nekoga u ime Allaha i ni zbog kojeg drugog razloga i da strepi od povratka u nevjerovanje, nakon što ga je Allah od toga spasio, kao što strepi da ga bace u vatru. (Buharija) Ovaj ashab, također, kazuje da je Muhammed (a.s.) rekao: Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od djece, roditelja i svih ljudi.

U drugoj predaji se navodi da je Omer (r.a.) rekao: Božiji Poslaniče, tako mi Allaha, draži si mi od svega osim od mene samog. On odgovori: Ne, Omere, treba da sam ti draži i od tebe samog. Tako mi Onoga koji te je s Istinom poslao, draži si mi i od mene samoga. Sada je uredu, Omere, odgovori Poslanik (a.s.). (Buharija) Ovo je ljubav prema čovjeku kojeg je Allah odabrao i Poslanikom Svoje vjere učinio. Ipak, ako se ovolika ljubav zahtijeva prema Allahovom robu i Poslaniku, šta se onda može reći za ljubav koju dugujemo Uzvišenom Allahu (dž.š.)?

Doista je ljubav prema Stvoritelju i Gospodaru svjetova posebna i jedinstvena. Njegovo je apsolutno pravo da On bude draži čovjeku od djeteta, roditelja, sluha, vida i njegovog života. Iskrenom vjerniku je njegov Gospodar i Gospodar i Darovatelj svega što je čovjeku darovano draži od svega.

Zašto Allah od nas traži da Ga volimo? Zato što je Slavljeni i Uzvišeni nadvisio sva svoja stvorenja i pretekao sve ljude u ljubavi. On najviše voli. Od Svoje čiste i bezgranične ljubavi podario je svu ljubav u srcima ljudi. Kako srce može ne voljeti Onoga od Koga dolazi samo dobro? Kako može ne voljeti Onoga Koji uslišava dove, uklanja zapreke, oprašta grijehe, pomaže u nevolji i ispunjava želje? Od svih od kojih se pomoć traži, On najbolje pomaže, On je najdarežljiviji od svih koji daju. On je Onaj Kome se duguje najveća ljubav i zahvalnost i potpuna predanost u govoru i djelima našim.

Zato su iskren musliman i muslimanka svjesni značaja ljubavi prema svom Stvoritelju, koju s velikom zrelošću manifestiraju u svom svakodnevnom životu.

Veličanstven je primjer velike, iskrene i neizmjerne ljubavi prema Allahu (dž.š.) koju su u svojim poslaničkim misijama pokazali Njegovi plemeniti poslanici. Blizina Kurban-bajrama budi veliku uspomenu na Ibrahima (a.s.) koji je cijelu povijest ozračio svojom ljudskom i poslaničkom snagom ljubavi i pokornosti prema Jednom i Svemogućem Bogu. Iz najdublje ljubavi prema svom Gospodaru i potpune pokornosti Njegovom pozivu, Ibrahim (a.s.) je pokazao spremnost da žrtvuje svog jedinog sina i da tako izvrši propis kurbana.

Zato oživljavanje obreda klanja kurbana znači oživljavanje naše ljubavi prema Allahu (dž.š.), i nadahnuće Ibrahimovim (a.s.) primjerom i priznanjem koje je na ovom i budućem svijetu postigao. Ibrahima je, kaže Kur’an, Allah (dž.š.) uzeo Sebi za prijatelja. I cijela porodica ovog časnog poslanika je svjedoč anstvo najdublje vjere i ljubavi, kao i najuzornije pokornosti Svemogućem Bogu. Kazivanje o Hadžeri (r.a.) nudi nam, također, najdirljiviji primjer ljubavi prema Allahu (dž.š.) i dubokog povjerenja koje je imala u Njegovu odredbu. Poslanik Ibrahim (a.s.) ostavio ju je kod Kabe u Mekki, u vrijeme kada u tom mjestu nije niko živio. U blizini Kabe tada nije bilo vode. Hadžera (r.a.) nije imala nikoga osim svog maloljetnog sina Ismaila. Ona upita Ibrahima (a.s.), smireno i bez straha: “Da li ti je Allah (dž.š.) naredio da ovako postupaš, Ibrahime?’’ Poslanik Ibrahim odgovara: “Da!’’ Ona reče: “Onda nas On neće napustiti!’’ (Buharija)

Ibrahim (a.s.) je ostavio svoju ženu i dijete u pustoj zemlji, gdje nije bilo bilja, vode ni ljudi. Kod nje nije ostavio ništa osim jedne torbe hurmi i mješine vode. Da nije bilo iskrene ljubavi, duboke vjere i pouzdanja u Uzvišenog Allaha, što je ispunjavalo Hadžerino srce, ona ne bi bila u stanju da izdrži ovolike kušnje. Zato je plemenita Hadžera postigla čast da se njezinog imena zauvijek sjećaju oni koji obavljaju hadž i umru kod Allahove Kuće, u svako doba, noću i danju. Kad god se vjernik napije čiste vode s vrela Zemzem, i kada trči između brežuljaka Safe i Merve prisjeti se Hadžerinog imena i njezine vjere koju je svjedočila na ovom mjestu.

Ovakvi i slični primjeri nas podstiču da naš život bude ispunjen djelima koja nastaju na našoj iskrenoj vjeri i ljubavi prema Allahu (dž.š.). Samo takva djela donose pravo zadovoljstvo i neprolazno dobro. Upitajmo se šta su znaci naše ljubavi prema Stvoritelju? Jesmo li poslušni Allahu i Njegovom Poslaniku? Čuvamo li se velikih grijeha? Obavljamo li ibadete, da li redovno klanjamo, da li Onome Kojeg najviše volimo sedždu činimo? Da li radimo svoje poslove temeljito i odgovorno? Brinemo li se o svojoj djeci i rodbini istinskom brigom? Kako se odnosimo prema svom džematu? Pomažemo li ljudima kojima je pomoć potrebna? Ako na ova i brojna druga važna pitanja kada ih sebi postavimo, možemo potvrdno odgovoriti, onda je to garancija da Allaha volimo i da je naše vjerovanje iskreno. Zato ovu svoju ljubav i vjeru uvećajmo jer će to biti nova pokretač ka snaga u našem srcima. Razmišljajmo o svojoj ljubavi prema Allahu i budimo svjesni njezine snage i utiecaja na naše odluke i postupke. Tada nam obaveze u vjeri neće biti teške i osjetit ćemo njihovu slast i svrsishodnost. S ovom sviješću i snagom majka je spremna da danonoć no bdije nad svojim djetetom, supruga da bude dobra i odana svom mužu, prijatelj iskren prema svom prijatelju, dijete poslušno svojim roditeljima, učenik predan svojim zadaćama… Sve navedeno plod je istinske ljubavi prema Allahu (dž.š.) i iskrene vjere u srcu. Takve Svoje robove Allah će zavoljeti i to je uspjeh najveći. On će ih zavoljeti i grijehe im oprostiti jer oni Njega vole i put Njegovog Poslanika slijede. Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti. (Ali-Imran, 31.)

Allah (dž.š.) u Svojoj knjizi, također, kaže da će sa Svojim iskrenim robovima biti zadovoljan jer su vjerovali i dobro radili. Allah će biti s njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. (El-Bejjine, 8.) Njegovo zadovoljstvo nas uvodi među najbolja i Njemu najdraža stvorenja. Tako ćemo i mi biti Allahom zadovoljni, kako u ajetu stoji, te ćemo svoju ljubav i naklonost prema Njemu povećavati. Tada smo, ako Bog da, na putu stalnog približ avanja našem Uzvišenom Gospodaru. On i Njegov Poslanik nam ovu stazu stalno otkrivaju i daju da se na njoj naši koraci učvršćuju. Onaj ko žudi da postigne Allahovu ljubav i zadovoljstvo, a istovremeno poveća svoju ljubav prema svom Stvoritelju Allahu (dž.š.) i učvrsti se u ibadetima Njegove vjere, približit će se Uzvišenom Allahu ne samo farzovima nego i pojačanom pobožnošću putem nafila, kao što stoji u hadisu-kudsi: Moj rob Mi se ne može približiti ničim dražim od onoga s čime Sam ga zadužio. Moj rob Mi se s dobrovoljnim ibadetom (nafilama) približava sve dok ga ne zavolim…

Sjećajmo se Allaha (dž.š.) stalno, Njegovo ime spominjimo na svakom mjestu i u svakoj prilici i zahvaljujmo Mu se na blagodatima kojima nas je obilato obdario. Budimo Mu istinski zahvalni na časti vjere, ljubavi i zadovoljstva.

Gospodara svjetova skrušeno i ponizno molimo za okrilje Njegove plemenite ljubavi i milosti.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 30. decembar, 2008. godine.

Comments

Comments are closed.