Uncategorized

NOVI broj Bosanske Sumejje – 55.

Drage/i naši, pred vama je novi broj Magazina za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”.


U susret 55. broju

Prvi dan ramazana jedan je od najljepših dana u godini. Kao da poslije dugog putovanja osvaneš pred dolinom punom dragulja, a staza kojom hodiš vodi pravo kroz nju i svaki dragulj koji u toj dolini dotakneš postaje tvoj.
Na prvi sehur ustali su i moji maliđani i puni entuzijazma zapostili prvi dan ramazana. Dan
je dug, a malim postačima posebno se odužio, samo što je prošla ikindija, a svakih pet minuta neki glasić pita :”Još koliko ima do iftara?” Žale se da su gladni, da su ožednjeli. Hrabrim ih da se strpe i da izdrže, još malo pa će sjesti za sofru punu njihovih omiljenih jela i poslastica. Dok pripremam iftar, u misli mi dođoše sve one majke kojima se djeca, baš u ovom trenutku, isto ovako žale da su gladna, ali im one ne mogu obećati sofru punu omiljenih jela, ne mogu ih utješiti ni koricom suhog hljeba, niti imaju išta čime bi nahranile svoju gladnu djecu, ni danas, ni sutra, i ko zna do kad tako. Kako li je njima? Kako je to slušati bolni plač rođenog djeteta dok ti traži, moli te da ga nahraniš, a ti nemaš šta da mu daš? Kako je gledati svoje voljeno čedo kako gladuje, kako se njegovo malo tijelo topi i nestaje, a biti nemoćna da mu pomogneš?
Bespomoćno gledati svoje dijete kako umire od gladi mora da je nešto najstravičnije što ljudsko biće može doživjeti. Ali, nažalost, to je stvarnost u kojoj danas živi ogroman broj ljudi, majki poput tebe i mene. Svakih 10 sekundi negdje u svijetu od gladi i njenih posljedica umre nečije dijete. Svakoga dana zbog pothranjenosti umre oko osam hiljada
djece. Svake noći tristo miliona nečije djece zaspi praznog stomaka. Svake godine preko tri
miliona djece mlađe od pet godina izgladni do smrti.
Skoro milijarda ljudi koji danas žive na ovom svijetu zajedno s tobom i sa mnom siromašni
su, pothranjeni i gladni. U Somaliji, Jemenu i Nigeriji milioni gladnih u ovom trenutku nalaze se na ivici smrti. To su naše sestre i naša braća, ne samo po Ademu, alejhisselam, već i po Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Njima posvećujemo ovaj ramazanski broj Bosanske Sumejje.
Možda će neko reći: “Čemu to? Hoće li ovaj neznatni čin ljudske solidarnosti imalo promijeniti njihovo stanje? Naše sićušno suosjećanje neće ih nahraniti, neće im biti ni od kakve koristi.”
Možda.
Priča se kako je za vrijeme Sulejmana, alejhisselam, izbio jedan veliki požar i svi su se digli
da ga gase. Među njima bio je i jedan mrav, i on je ponio kapljicu vode da je baci na vatru. Kad su ga vidjeli tako sitnog, upitaše ga zašto se on uopće muči da gasi požar kada je njegova kap vode beznačajna u gašenju tako velikog požara. Mrav im je odgovorio: “Možda moja kap neće ugasiti požar, ali hoću da Allah vidi na čijoj sam strani!”
Možda ni ova kapljica našeg suosjećanja neće ugasiti strašni požar gladi koji sagorijeva živote miliona ljudi. Možda ni tvoja kapljica pravičnosti neće ugasiti požar beznađa, obespravljenosti i potlačenosti u kojem gore milioni naših sestara i naše braće širom svijeta. Možda ni kapljica moje predanosti neće ugasiti vatru mržnje, podjela i sukoba u kojoj gori skoro cijeli svijet. Možda naše sitne kapljice dobročinstva neće ugasiti razbuktalu
vatru neljudskosti, nemorala, bahatosti i uništavanja. Možda neće, ali, ipak ih ponesimo.
Ponesimo u ovim blagoslovljenim danima te kapljice vjere, ljubavi i nade, ma koliko sićušne
one bile, da Allah vidi na čijoj smo strani!

                                                                                                               Azra Hasanović

Comments

Comments are closed.