Duhovnost

Neke mudrosti iz Kur'ana plemenitog i islamske tradicije o misiji žene muslimanke

AZRA FAZLOVIĆ, prof. islamskih nauka

shutterstock_171645842

AZRA FAZLOVIĆ, prof. islamskih nauka

Potpuna zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru jer nas je On obdario Svojim neizmjernim blagodatima. Naše najveće dobro je vjera istinita koju su nam donijeli i svijetlim poslanstvom posvjedočili Allahovi miljenici. Svima njima, čiji pečat je najplemenitija duša ljudskog roda Muhammed (a.s.), upućujemo selam i molimo blagoslov Gospodara svjetova.

Pomenuti naslov će nas povesti putem na kojem ćemo, ako Bog da, ukazati ovom prilikom na samo neke zrake svjetla koje se pomaljaju s mudrostima iz Allahove knjige i islamske tradicije o misiji žene muslimanke. Polazeći od uvjerenja da je misija svake muslimanke, ukoliko je ispravno poima, veoma zahtjevna, podsjećanja u ovom tekstu mogu nam
priskrbiti makar malo nove snage i inspiracije.

Poznato je da su svi Allahovi poslanici bili muškog roda jer su njihove poslaničke zadaće bile preteške i obavljane su u najvećim i mnogostrukim iskušenjima. Međutim, iz kur’anske poruke je vidljivo da su ove velikane ljudske povijesti na njihovom putu obilato potpomogle i misiju im olakšale čestite, vjerne muslimanke.

Prema islamskom učenju, žena i muškarac imaju iste vrijednosti, ali različite sposobnosti; jednaki su pred Bogom, ali imaju različite uloge i zadaće u životu.

Kur’an se jasno i dosljedno obraća jednako ženama i muškarcima (Ja ejjuhen-nasu…). U skladu s islamskim nazorom, pripadnici oba roda dijele zajedničku vjeru, oni su subjekti u istim životnim uvjetima, s istom svrhom postojanja. Od sto i četrnaest kur’anskih sura, ni jedna nije posvećena muškarcima, ali Kur’an sadrži jednu suru, četvrtu po redu, En-Nisa (Žene), čiji je sadžaj, kako zapaža Murad Hofman, koncentriran na prava žena i njihov porodični život.

Stoga je, iz perspektive islama, misija žene je izuzetno cijenjena, što snaži muslimanku
da ostvari sve svoje zadaće koje su joj date u emanet. Veličanstveni su primjeri koji ukazuju na raznovrsnost uloga koje žena u svom životu ostvaruje. Ovi svijetli primjeri, doista, mogu biti pokretapokretačka snaga za djelovanje muslimanke u svakom vremenu.

U ovoj prilici ćemo spomenuti imena nekoliko žena koje su veličinom svoje misije zaslužile mjesto na stranicama Kur’ana plemenitog i u mudrim riječima Posljednjeg Poslanika, i čija su djela na putu istine i upućivanja na dobro zadobila neprolaznu vrijednost. Sve muslimanke mogu biti ponosne do Sudnjeg dana što baštine ove velike uzore od kojih uče i neprolaznom mudrošću se nadahnjuju.

Uzvišeni Allah je stvorio Adema (a.s.) i pripremio ga za namjesništvo na Zemlji. Poslije je stvorio njegovu družicu, našu pramajku hazreti Havu, uz koju će Adem (a.s.) pronaći smiraj u atmosferi ljubavi i milosrđa. Kur’an kaže: I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite! (Er-Rum, 21.)

Hazreti Hava je ta koja je zajedno s Ademom (a.s.) podnosila teškoću rastanka nakon što su izašli iz Dženneta. Postoji predaja da su Adem (a.s.) i hazreti Hava prilikom svog izlaska iz Dženneta, pokoravajući se Allahovoj naredbi, došli na različita mjesta na Zemlji. Tražili su jedno drugo. Susreli su se na Arefatu i spoznali posljedice svog grijeha i svome Gospodaru se, zajedno, bez isticanja bilo čije prednosti, pokajali i uputili dovu: Gospodaru naš, rekoše oni, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. (El-E’araf, 23.)

I ovom prilikom spomenimo Hadžeru i njenog sina Ismaila kada ih je Ibrahim (a.s.) doveo u Mekku, koja je bila, zbog nedostatka vode, neplodno mjesto. Njezina strpljivost u nevolji i istrajnost da pronađe vodu kako bi svoje novorođenče napojila su primjer najpožrtvovanije majke. Nije odustajala dok se spas za njezino čedo nije ukazala.

Svaka će majka, u svakom vremenu, Hadžerinom brigom i angažiranošću, i uz pouzdanje u Allaha Svemogućeg, truditi se da osigura spas za svoje sinove i kćeri. Valja znati da to nije lahko. Podići i odgojiti evlada je uvijek teško kao i roditi ga, ali je zato nagrada zadovoljstvo ravno onome koje majku ozari odmah poslije rađanja.

Vrijedan li je putokaz primjer neumorne majke Hadžere iz čijeg je djela u vreloj i sušnoj pustinji provrio izvor zemzem-vode, najblagoslovljenije i nepresuš ne!

U životu velikog resula Musaa (a.s.), prema kur’anskom tekstu, važnu ulogu su imale četiri ženske osobe. Kratko ćemo, uz pomoć ajeta, naznačiti njihove važne uloge.

Njegovoj majci putem nadahnuća bi naređeno: I mi nadahnusmo Musaovu majku: Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj. (El-Kasas, 7.)

Ona je tako i postupila. A evo kako se u ulogama njegove majke i sestre Allahova mudrost i odredba očitovala: A Mi mu već bili zabranili dojilje, pa ona (sestra Musaova) reče: Hoćete li da vam pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti? I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna. (El-Kasas,12-13.)

Na trećem mjestu je zaštita koju je Musa našao u okrilju faraonove supruge. U vrijeme kada su ubijana muška djeca, ona se majčinski zauzela za malog Musaa, pa Kur’an kaže: Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti. (El-Kasas, 9.)

Četvrta žena koju kur’anski ajeti povezuju s misijom ovog posalnika je njegova buduća žena koja se, nakon Musaove (a.s.) plemenite pomoći, obrati svom ocu: O, oče moj -reče jedna od njih – uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana. (El-Kasas, 26.)

U hadisima Allahovog Poslanika je kao najodabranija žena spomenuta Merjema, majka Isaova (a.s.). Jedno kur’ansko poglavlje nosi ime ove časne muslimanke. Kazivanje o ove dvije žene, Imranovoj supruzi i kćerci Merjemi, proteže se u dvije četvrtine ove sure.

One su simboli postojanosti u vjeri i moralu.

O Merjemi se kaže da je primjer pripadnosti islamu i oličenje čednosti, stida i iskrenog robovanja Uzvišenom Allahu. Evo kako su neka njena svojstva u Kur’anu spomenuta: I Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila. (Et-Tahrim, 12.)

U suri Merjem su primjeri ljudi čiji su potomci naslijedili vjeru Ibrahima, Ismaila i Zekerijjaha, neka je na sve njih Allahov blagoslov i spas. Hazreti Merjema je bila divan primjer potomka koji je naslijedio vjeru svojih predaka, i tu vjeru je ostavila u nasljedstvo svome sinu Isau (a.s.). Ona mu je bila najveća podrška.

 Poznati autor Amr Halid smatra da je sura Merjem dobila baš ovo ime zato što je majka ona, koja ostavlja nasljedstvo vjere. Ona je ta koja odgaja i brine o djeci. Njezina uloga u usađivanju vjere je nezamjenljiva.

Najbolji primjer podrške u misiji posljednjeg poslanika Muhammeda (a.s.) jeste njegova supruga hazreti Hatidža. Nije učestvovala ni u jednoj bici. Nije prisustvovala ni Bedru, ni Uhudu, ni Hendeku. Ali, šta je uradila?

U prvim danima primanja Objave Muhammedu (a.s.) bila je posebno dragocjena podrška. Ta podrška u najtežim trenucima došla je od majke vjernika pametne Hatidže. Prva prihvata islam. U tom periodu pokazala je posebnu odanost i privrženost Poslaniku (a.s.) i njegovoj misiji. Nema sumnje da je hazreti Hatidža bila žena za koju je Božiji Poslanik bio najviše vezan.

Na to upućuju mnogi hadisi Resulullaha. U jednom od njih on kaže: Najodabranije žene su Merjem, kćerka Imrana, i Hatidža, kćerka Huvejlidova. Tako mi Allaha, nju (Hatidžu) mi niko ne može zamijeniti. Ona je bila vjernik kad su drugi bili nevjernici, ona mi je povjerovala kada su me drugi u laž ugonili, ona mi je pomagala kad su mi drugi pomoć odbili, i od nje mi je, za razliku od ostalih supruga, Allah (dž.š.) podario potomstvo.

U Buharijevoj zbirci hadisa navodi se: Džibril je prenio Poslaniku (a.s.) i ovo: Obavijesti Hatidžu da joj je u Džennetu pripremljena kuća od bisera u kojoj neće biti buke ni umora. Plemenita Hatidža je, dakle, u najvaž nijem razdoblju Muhammedove (a.s.) misije svojim ugledom i vjernošću pomogla Allahovog Poslanika.

Poslije nje, najveće zasluge ima druga njegova supruga, majka vjernika učena Aiša. Njezina uloga je neizmjerno važna u prenošenju sunneta Muhammeda (a.s.). Hazreti Aiša je nakon preseljenja Poslanika (a.s.) na Ahiret vjerno i precizno prenijela sve detalje iz njegovog života, kako one koji su se odnosili na društveni aspekt života ummeta i čovječanstva, tako i one koji su se ticali ličnog i porodičnog života. Njena kuća je, nakon preseljenja Poslanika (a.s.), punih dvadeset i pet godina bila svjetionik prenošenja svih tragova sunneta i znanja o najrazličitijim pitanjim islama.

U slijedu ovih kratkih osvrta, nužno je istaći da je u životu Muhammeda (a.s.) posebno mjesto imala njegova kćerka hazreti Fatima. Ona je bila najljepša inspiracija koju je njegovo očinsko srce osjećalo. S Fatimom su nam ostali takvi primjeri odnosa oca i kćerke iz kojih se do danas crpi naslijeđe o posebnoj vezanosti oca za kćerku i najdublje i najplemenitije ljubavi što je kćerka može imati prema ocu.

Značenja i poruke navedenih primjera su nesumnjivo osvijetlile cijelu ljudsku povijest. Allahova mudrost je o ulogama pomenutih muslimanki, kojima i poslanici za svoj uspjeh duguju, vječno položena u korice Knjige koja će se iščitavati do Sudnjega dana.

Njihovom snagom vjere i predanosti, veliki šehid islama i svjedok istine Stvoritelja svjetova hazreti Sumejja bila je osnažena i obdarena. Allaha (dž.š.) molimo za snagu i istrajnost bosanske muslimanke. Gospodaru naš, daruj nam Tvoju milost i u našim poslovima nas ispravno uputi.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 43. april, 2013. godine.     

Comments

Comments are closed.