Duhovnost

Namaz kao najčitljivija oznaka na Pravom putu

VAHID FAZLOVIĆ i AZRA FAZLOVIĆ, prof. islamskih naukamosque-1-1203-dcgjpg-41238cef132b4f93

Stvaranje pripada samo Uzvišenom Allahu,  Stvoritelju svih svjetova, Koji je sve stvorio sa svrhom. Svojom je mudrošću ljudskom postojanju dodijelio poseban smisao i ljudska bića odlikovao spoznajom koja nam otkriva istinsku svrhu i smisao našeg života na ovom i budućem svijetu.

Ključna nit tog smisla odnosi se na naše vjerovanje u jednog Stvoritelja Koji nam daje uputu za koračanje Pravom stazom na kojoj potvrđujemo svoje robovanje i predanost Njemu Uzvišenom i dolazimo do potpune sreće i zadovoljstva. To je staza naše vjere islama, a znakovi koje slijedimo jesu objavljena pravila i propisi. Allah nam je Svoju vjeru iz milosti objavio, našim je srcima omilio, a njezine propise i obrede učinio shvatljivim i primjenjivim u našem svakodnevnom životu.

Koliko razmišljamo o važnosti vjerskih normi koje slijedimo i spasonosnom modelu života koji je od njih sazdan? Da li smo svjesni blagotvornosti primjene načela islamskog življenja? Koliko ih istinski doživljavamo kao našu idealnu priliku da se približimo svome Gospodaru i osjetimo Njegovu blizinu, okrilje i zaštitu? Jesmo li uvjereni da samo vjerom i ibadetima na našem životnom putu možemo sačuvati vlastiti moral i sveukupni sistem istinskih ljudskih vrijednosti? Postavljamo li sebi svakodnevno ova pitanja čiji odgovori treba da jačaju našu volju i odlučnost da svoj život uredimo u skladu s uputom Stvoritelja svjetova, Mudrog i Milostivog?

Poslije ovih uvodnih redaka u kojima su istaknuta pitanja s ciljem da se postigne dublje i svestranije promišljanje vjere i njezinih utjecaja na svakodnevni život ljudi, kao logičan nastavak moguće je elaborirati nekoliko značajnih vjerskih tema. Opredijelit ćemo se za namaz koji, zbog svog suštinskog, unutrašnjeg, ali i svih vidova formi koji ga sačinjavaju, ima prvorazredno mjesto među islamskim dužnostima.

Jedan od najpouzdanijih znakova našeg zdravog stanja koje se očituje u svakom vremenskom trenutku jeste revnostan odnos prema namazu i slast istine koju njegovim obavljanjem osjeti pokorna ljudska duša. Upravo namaz predstavlja sigurnu liniju koju treba slijediti kad god nas pred svakodnevnim životnim raspućima zaustavi izvjesna neodlučnost i zapitanost. Namaz je jasno osvijetljena oznaka i čitljiv putokaz. S namazom smo upućeni i od lutanja sačuvani.

Pojam koji u arapskom jeziku označava namaz je salat. Tri su osnovna značenja ovog pojma. Salat je izvedenica od riječi sile, što znači veza, relacija. Dakle, namaz čovjeka duhovno povezuje s njegovim Stvoriteljem i Gospodarom.

Drugo značenje ove riječi odnosi se na dovu (molitvu), kao što se kaže u sljedećem kur’anskom ajetu: I pomoli (fesalli) se za njih. Tvoja dova (salateke) će ih smiriti. Allah sve čuje i sve zna. (Et-Tevba, 60) Prema ovom kontekstu, namaz predstavlja dovu koja se cjelokupnim ljudskim bićem prilikom obavljanja namaza upućuje Svevišnjem.

U trećem značenju, u Kur’anu se pojmom salat označava Allahov blagoslov, odnosno milost: On vas blagosilja (jusalli), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmine na svjetlo izveo; On je prema vjernicima samilostan. (El-Ahzab, 43)

Važnost namaza potvrđuje i sami način propisivanja ovog ibadeta. Namaz je stavljen u obavezu u noći Israa i Miradža, prema direktnoj naredbi koju je Uzvišeni Allah uputio Svome Poslaniku, alejhisselam. Predaja nas obavještava da je u početku bilo propisano pedeset namaza koje treba obaviti tokom jednog dana i noći.

Susrećući se s Musaom, alejhisselam, po povratku s Miradža, Poslanik islama, alejhisselam, prihvata njegov savjet da zamoli Allaha Uzvišenog da smanji taj broj. Vraćao se Svemoguć em Bogu i molio za olakšanje sve dok na kraju nije propisano pet namaza, poslije čega je Muhammed, alejhisselam, osjetio stid pred Gospodarom svjetova i nije tražio dodatno smanjenje broja namaza. Ali, u vezi s tim ostala je trajna Božija milost, jer ko klanja pet dnevnih namaza, imat će nagradu kao da je obavio pedeset. I ovo je pokazatelj neizmjernog dobra koje smo primili s časnim propisom namaza. Stoga je svaki naš namaz nova prilika kojom se koristimo kako bismo dosegnuli istinsku suštinu i smisao ovog propisa, a istovremeno, to je traganje za boljim shvatanjem sveukupnog smisla našeg života.

Snaga duhovnosti koja se razvija s namazom uznosi nas prema višem stupnju razumijevanja i širi horizonte naših vidika. Doista namaz ima miradžsku ulogu u životu Poslanikovih, alejhisselam, sljedbenika. Ta mogućnost dodijeljena nam je upravo prilikom njegovog časnog Miradža. Namaz je prilika da na našem običnom ljudskom stepenu izravno razgovaramo s Milostivim i Svemogućim, kao što je to miradžska mudžiza na jedinstven način omogućila onome ko je izabran za Poslanika svim svjetovima.

O tom velikom daru svjedoči sljedeći hadisi-kudsijj u kojem Uzvišeni Allah kaže: Podijelio sam namaz između Sebe i Svoga roba na dva dijela. Kad Moj rob kaže: “El-hamdulillahi Rabbil-alemin”, Uzvišeni Allah odgovara: “Moj rob Mi zahvalu izriče!” Kad rob kaže: “Er- -Rahmanir-Rahim”, Uzvišeni Allah odgovara: “Pohvalu Mi izriče Moj rob!” Kad kaže: “Maliki jevmid-din!”, Uzvišeni Allah odgovara: “Moj rob Me veliča!” Kad kaže: “Ijjake na’budu ve ijjake neste’in!”, Uzvišeni Allah odgovara: “Ovo je između Mene i Moga roba, a robu pripada ono što bude io.” Kad rob kaže: “Ihdines-siratal-mustekim… veleddallin!”, Uzvišeni Allah kaže: “Ovo pripada Mome dati ono što bude tražio!” (Muslim)

Islamski učenjaci potrudili su se da objasne šta je Miradž značio za Poslanikovu, alejhisselam, uzvišenu misiju. Ona je teško zamisliva bez ovog veličanstvenog događaja kojim je odlikovan Muhammed, alejhisselam. U tom je pogledu život jednog vjernika nezamisliv ako ga ne prožima namaz kao njegovo svakodnevno islamsko odličje. Zato je Uzvišeni Allah u Kur’anu časnom objavio: Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju (En-Nisa, 103), a to jasno i precizno znači svakodnevno i cijelog života.

Namaz je stub naše vjere za koju smo neprekidno vezani. U vjeri je svakodnevno uputstvo za život. Ona je naš najvažniji oslonac od rođenja do smrti, čiji će plodovi doći do najpotpunijeg izražaja u budućem, vječnom životu. Islam od nas zahtijeva potpunu predanost u slijeđenju Allahove, dželle šanuhu, upute u kojoj je naš spas. Predanost Uzvišenom Stvoritelju najvjernije se iskazuje obavljanjem namaza. Ovaj ibadet, u svakom danu i tokom cijelog života, iznova nas osvješćuje i usmjerava prema dobru, a udaljava od loših djela.

Život svakog čovjeka prate brojne kušnje. I u našem je vremenu izraženo dosta poteškoća s kojima se suočavamo. Prisutno je nezadovoljstvo zbog prilika u kojima ljudi žive, zatim, neizvjesnost i strah od onoga što nas u budućnosti očekuje. Mnogi od nas osjećaju se tjeskobno i uznemireno. Ispravno poimanje namaza i njegovo redovno izvršavanje mogla bi postati naša najveća snaga za istinsko popravljanje svakog stanja u kojem se zadesimo. U danima kada obilježavamo rođenje našeg časnog Poslanika, alejhisselam, možemo dodatno uvećati naše spoznaje o njegovom svakodnevnom doživljaju namaza i najboljem primjeru koji nas upućuje na odnos prema ovom ibadetu tokom cijelog ljudskog života.

Muhammed, alejhisselam, savjetuje da svoju djecu od malih nogu uz pomoć namaza odgajamo i pripremamo za ozbiljne životne zadaće. Činio je to veoma ozbiljnim tonom prenoseći na nas odgovornost i podučavajući nas nezamjenjivoj ulozi namaza u formiranju zdrave ljudske ličnosti i podizanju novih generacija.

Da, važno je, doista, duboko osluhnuti kako svojim savjetom i djelom Muhammed, alejhisselam, prenosi na svakog svog sljedbenika ljubav prema namazu i ozbiljnost poimanja vrijednih utjecaja što ih ovaj ibadet trajno ostavlja na budući život vjernika.

Neka nas poduči i inspirira nekoliko primjera koji upečatljivo kazuju kakav je bio hal Allahovog Poslanika, alejhisselam, u njegovom susretu s namazom. On, najsavršeniji i najpoštovaniji među ljudima Vrhunac radosti tražio je u namazu. Blagotvorno se u svakom ljudskom srcu smiruju riječi našeg Resula, onoga koji je najuzorniji u svim molitvama našim: Moja je radost u namazu. (Imam Ahmed)

Nova radost i vedrina dotjecala je u život Muhammeda, alejhisselam, iz vrela namaske duhovnosti. Sa svakim namazom krijepio je i odmarao svoju plemenitu dušu. Iščekujući sljedeći čas namaskog užitka, svom najboljem  mujezinu obraćao se: Odmori nas njime (namazom), Bilale! (Taberani) Poslanik islama izabrao je namaz kao najveći izraz za hvalnosti Uzvišenom Allahu, a naročito je to činio bdijenjem u noćnom ibadetu. Svoje nebrojene noćne rekate i sedžde začinio je najljepšim ljudskim izrazom zahvalnosti ovoga svijeta: zar da ne budem rob zahvalni?! Tako je postupao do posljednjeg ovozemnog daha. Svom Gospodaru robovao je smjerno i potpuno. Nijednog trenutka nije zaboravio na rob-ovanje. Svojom je molitvom i sebe i druge trajno podsje-ćao na ibadet Uzvišenom.

Pogledajmo kako se najveći Allahov miljenik odaziva na poziv koji mu se objavljuje: I robuj svome Gospodaru dok ti smrt ne dođe. (El-Hidžr, 99) U sljedeća dva opisa Poslanikove, alejhisselam, predanosti u namazu, koje nam je povjerila Aiša, radijallahu anha, krije se neiscrpno nadahnuće za svakog muslimana. Ovu majku vjernika upitali su: “Obavijesti nas šta te je najviše zadivilo kod Allahovog Poslanika, alejhisselam?” Na trenutak je zašutjela, a zatim je rekla: “Jedne noći Poslanik, alejhisselam, obrati mi se: ’O, Aiša, pusti me da noćas robujem svome Gospodaru!’ Rekla sam: ’Tako mi Allaha, ja volim tvoju blizinu i volim ono što tebe raduje.’ “Zatim je kazala: “Ustao je, abdestio se, te stao na namaz. Klanjajući je plakao sve dok suze nisu sišle na njegove grudi. Zatim je plakao dok mu se brada nije suzama nakvasila. Tako je nastavio plakati sve dok mu suze nisu nakvasile mjesto sedžde. Tada je došao Bilal i obavijestio ga da se približava vrijeme (sabah) namaza.” (Ibn Hibban)

U drugoj predaji, hazreti Aiša ovako nam predstavlja posljednje trenutke života Allahovog Poslanika, alejhisselam: “Vjerovjesnik je bio pritisnut bolešću, pa je upitao: ’Jesu li ljudi obavili namaz?’ Rekli smo: ’Nisu, tebe očekuju.’ Rekao je: ’Stavite mi vode u posudu’, pa smo to i učinili. Oprao se i otišao klanjati i opet izgubio svijest. Zatim se probudio i upitao: ’Jesu li ljudi klanjali?’ Rekli smo: ’Ne, oni tebe očekuju, Allahov Poslaniče.’ Rekao je: ’Stavite mi vode u posudu.’ Poslanik, alejhisselam, sjeo je i oprao se kako bi otišao i klanjao, pa je ponovo izgubio svijest. Zatim se oporavio i upitao: ’Jesu li ljudi klanjali?’ Rekli smo: ’Ne, oni tebe čekaju, Allahov Poslaniče.’ Rekao je: ’Stavite mi vode u posudu’, pa je sjeo da abdesti, zatim je krenuo kako bi obavio namaz, pa je opet izgubio svijest. Nakon što se osvijestio, ponovo je upitao: ’Jesu li ljudi klanjali namaz?’ Rekli smo: ’Ne, oni čekaju tebe, Allahov Poslaniče.’” (Buhari)

Na osnovu navedenih predaja, može se barem djelimično sagledati veličina brige Allahovog Poslanika, alejhisselam, za ibadet namaza kojim se najdublje svjedoči svijest o Allahu Svemogućem. Bila je to njegova temeljna preokupacija sve do roka mu određenog, kada i pred kapijom boljeg svijeta svoju poruku ljudima pečati riječima: Namaz, namaz…, kao što je to činio tokom cijele svoje misije, i u tom času pokazuje nenadmašnu roditeljsku brigu i bdjenje za svakoga od nas.

Ili, još i više. I tada se samo otkriva veličina duha posljednjeg Allahovog Poslanika koji je poslan kao milost svim svjetovima. (El-Enbija, 107)

Muhammed, alejhisselam, znao je bolje od svih drugih šta će ovaj vid pokornosti Allahu, dželle šanuhu, značiti svakom njegovom sljedbeniku u času konačne odgovornosti i ispitivanja. Zato će nas u jednom hadisu ovako podučiti: Prvo za što će čovjek odgovarati na Sudnjem danu jeste namaz; pa ako mu namaz bude ispravan, bit će mu ispravna i ostala djela, a ako ne bude, neće mu biti ispravna ni ostala djela. (Imam Ahmed)

U našem svakodnevnom životu, mnogo je ispita za koje se pripremamo, o kojima brinemo i razmišljamo, želeći ponuditi najbolje odgovore. Učenici i studenti prođu tim zahtjevnim putem učenja i sazrijevanja. Skoro svaka značajnija životna situacija je ispit i iskušenje, poslije čega se pokažu naše kvalitete. Uvijek je važno naše predviđanje, planiranje, pripremanje…

Ali, svemu tome je potka svijest. Od svijesti o onome što dolazi, što nas čeka, ovisit će i karakter naših aktivnosti. Stoga, kako shvatiti hadis o namazu kao razdjelnici i kriteriju po kojem njegova ispravnost upućuje na ispravnost svih djela, a neodgovornost prema namazu uzrokuje neodgovornost prema sebi i svom životu?

Zasigurno je u prvom redu važna vjera u jednog Boga i svijest o odgovornosti pred Stvoriteljem svjetova za sve što činimo. Kako tu vjeru i svijest razviti i očuvati? Putem islamskih ibadeta, među kojima namaz ima ključnu ulogu. Uzvišeni Allah kaže: Doista, samo sam Ja Allah! Nema drugog boga osim Mene, pa Meni robuj i namaz klanjaj kako bi Me se stalno sjećao. (Taha, 14)

Dakle, ispravan odnos prema namazu vodi nas putem dobročinstva na ovom svijetu i krunski je dokaz za naša dobra djela na ahiretu. Zato muslimani cijelog svijeta i u svakom vremenu pokazuju težnju da svojom dušom i tijelom čuvaju namaz kako bi upotpunili robovanje Allahu Uzvišenom.

Poznati muslimanski autor Muhammed Asad imao je priliku da upozna muslimane dvadesetog stoljeća diljem islamskog svijeta. Iznimno su zanimljiva mnoga njegova zapažanja o tome kako pojedini muslimanski narodi doživljavaju i prakticiraju islam. Interpretirat ćemo neke njegove dojmove koji otkrivaju kako prosječan musliman razumije i gradi svoj odnos prema namazu: Muslimani vjeruju da je Svemogući Bog stvorio i dušu i tijelo zajedno. A pošto je to tako, oni se u namazu mole i svojim tijelom isto kao i dušom. Okreću se prema Kabi, svetom Božijem hramu u Mekki, znajući da su lica svih muslimana, gdje god da su, okrenuta prema njoj u molitvi i da su kao jedno tijelo okrenuti Njemu, središtu njihovih misli. Najprije stoje i uče iz Kur’ana časnog znajući dobro da su to Božije riječi koje je uputio čovjeku da bude čestit u životu, zatim izgovaraju: “Bog je najveći”, podsjećajući sami sebe da niko ne zaslužuje da mu se klanja osim On; povijaju se duboko jer Ga slave iznad svega i veličaju Njegovu milost i moć. Zatim padaju ničice na zemlju zato što osjećaju da su samo prašina i da je On njihov Stvoritelj i Hranitelj, a potom podižu lica s tla i ostaju sjedeći, moleći da im oprosti njihove grijehe i obdari ih Svojom milošću, kao i da ih vodi Pravim putem i pruži im zdravlje i potporu. Zatim opet padaju ničice na tlo i dodiruju prašinu svojim čelom ispred moći i slave Jedinog. Nakon toga, ostaju sjedeći i mole da On blagoslovi Poslanika Muhammeda, alejhisselam, koji nam je donio Njegovu poruku, upravo kao što je blagoslovio i poslanike prije njega, i da blagoslovi isto tako i njih i sve one koji slijede pravu uputu, moleći Ga da im dâ dobro na ovom svijetu i dobro na svijetu koji slijedi. Na kraju okreću glavu desno i lijevo, izgovarajući: ’Neka vam Bog podari mir i blagoslov’ – i to je njihova poruka svim pravednim gdje god oni bili. Naš Gospodaru, daj da ja i moj porod trajno obavljamo namaz! Naš Gospodaru, uslišaj moju molbu! (Ibrahim, 40).

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 46. februar, 2014. godine.     

 

Comments

Comments are closed.