Ličnost

Misli s kojima živimo – prisutnost pozitivnog razmišljanja

AIDA TULE, dipl. psihologinja

Razmišljanje je put do znanja. Čovjek može vidjeti, i čuti, i pročitati, i učiti šta god i koliko god želi, ali ništa od toga neće razumjeti, osim onoga o čemu je razmišljao i što je razmišljanjem postalo dio njega. (Pestalozzi)shutterstock_285848753

U ljudskom životu ne postoji nijedan momenat a da nije obojen našim mislima. Misli su te koje određuju u šta ćemo vjerovati, šta ćemo unijeti, a šta izbaciti iz svog života, šta nam je važno, a šta nije, ko su naši prijatelji, a ko neprijatelji, s kim ćemo provesti svoj život, gdje ćemo živjeti. Sve što znamo, vjerujemo, želimo, strahujemo i nadamo se, oblikovano je našim mislima, vrlo često onim mislima kojih smo manje svjesni jer se u sekundama smjenjuju u našoj glavi, te prilično rijetko onima kojima svjesno upravljamo. Misli s kojima živimo danas često su rezultat procesa “pasivnog kolektivnog posuđivanja”, posebno ukoliko našem okruženju pristupimo bez kritičkog stava i s naučenim oblicima razmišljanja, a koje smo u većini slučajeva ponijeli iz kuće, škole, iz medija… Međutim, sam čin razmišljanja ne određuje koliko dobro živimo svoj život, već ono što nazivamo kvalitetom misli. Ona zavisi od toga koliko smo svjesni tih procesa, koliko radimo na njima i koliko upravljamo svojim mislima, ali i koliko stvaralač ko-pokretačkog potencijala nalazimo u svojim mislima. Kvaliteta života zavisi od kvalitete naših misli. Koliko ćete koristi imati od ovog teksta zavisi od toga kako ćete razmišljati o njemu i da li će vam to razmišljanje poslužiti da napravite pozitivne promjene u svom životu. Ako se pitate kako postići takve mentalne vještine putem kojih možemo pojačati svoj intelektualni potencijal, onda razmislite o tome koliko ste svjesni svog cilja koji vas pokreće i koliko vam je važno da ga ostvarite. Dobro postavljen cilj je sve što nam treba jer on u sebi nosi potrebnu snagu koju crpimo da ojačamo samokontrolu kao osnovu svakog uspjeha.

Skot Pek u svojoj knjizi Put kojim se rjeđe ide naglašava važnost samokontrole rečenicom: “Život predstavlja niz problema, da li želimo da kukamo nad njima ili da ih rješavamo i naučimo svoju djecu da ih rješavaju? Disciplina je osnovno sredstvo za rješavanje životnih problema. Bez discipline ne možemo ništa riješiti. Samo uz određenu dozu discipline možemo riješiti određene probleme. S potpunom disciplinom možemo riješiti sve probleme.” U tome nam može pomoći i spoznaja da imamo slobodu da uredimo svoj sistem vrijednosti, umjesto da to prepuštamo drugima.

Kada govorimo o kvaliteti misli i života, nikako ne možemo i ne smijemo zaobići metodu pozitivnog razmišljanja jer je ona samo srce kvalitetnog razmišljanja. Zbog čega je toliko važno i šta podrazumijeva? Pozitivno razmišljanje je jedna u nizu tehnika razmišljanja, tj. načina kako interpretiramo ono što nam se događa i ono što smo prihvatili kao sastavni dio našeg života. Ako kažemo da je vezujemo za kvalitetu življenja, onda pod tim, tačnije, mislimo da je vezujemo za pojam/stanje sreće, unutrašnjeg zadovoljstva i ispunjenosti, što je očigledan pokazatelj da smo pronašli smisao svog života. Psihologija se počela baviti ovim pozitivnim misaonim procesima tek krajem devedesetih godina, tragajuć i za formulama sretnog života koje će povećati nivo psihičkog i općeg čovjekovog zdravlja. U Kur’anu također nalazimo da se itekako naglašava važnost interpretacije Božijih riječi, od čega zavisi šta ćemo spoznati i kako će ta spoznaja promijeniti naš život. Da li ćemo nakon čitanja Kur’ana proširiti svoje vidike, shvatiti šta je važno u životu, naučiti razlikovati dobro od lošeg, shvatiti smisao života? Što je najvažnije, treba da se pitamo da li ćemo naučiti razmišljati i da li će nas to razmišljanje izgraditi u dobru i ispunjenu osobu. Do ključnog pitanja sreće dolazimo kad otvorimo vrata sobe (sure koja se zove Vakia ili Neizbježni događaj) – ko su oni sretni i ko su oni nesretni? Dovodeći ova dva ključna pitanja u vezu sa samim nazivom sure, uviđamo da odgovor na njih zavisi od kvalitete interpretacije događaja, ili, drugim riječima, od kvalitete razmišljanja o tim događajima. Ono što je nadasve važno u vezi s ovim pitanjima jeste da su mudro ostavljena nama da na njih odgovorimo i time ponovo dolazimo do ideje kojom se vodimo, a to je da kvaliteta života zavisi od kvalitete naših misli.shutterstock_355086263

Pozitivno razmišljanje nije, kako se to laički usvaja, naivno selektovanje samo onih slika koje nama odgovaraju i ignorisanje onih koje nam ne odgovaraju. Naprotiv, ono obuhvata i dobru i lošu stranu života stvarajući ravnotežu između njih. Znati izvući najbolje iz lošeg i znati se iskreno radovati u dobru, prije svega znati prepoznati jedno i drugo, pozitivno je razmišljanje. Danas imamo problematiku fenomena “mentalnog daltonizma”, za šta bi se moglo reći da je ograničenost oka da vidi sve boje ovog svijeta u kojem živimo ili da svemu dajemo jednu boju, naprimjer samo crnu ili samo bijelu. Navikom da vidimo samo loše ili samo dobro kreiramo psihičko stanje napetosti čime nam je razmišljanje ograničeno i sputano samo na jedno, a to je zauzimanje strana, što sa sobom nosi vječnu zagonetku “ko je u pravu, a ko nije”. U tom potezanju strana gubimo priliku da radimo, gradimo, učimo, napredujemo kao pojedinci i kao društvo. U toj ograničenosti ne možemo vidjeti svu ljepotu u različitosti onoga što je Allah stvorio. Znati primijetiti naše “sada i ovdje”, koje nam pomaže da damo maksimum od sebe, to je prevencija mentalnog daltonizma i poticaj oblikovanja zdrave misaone vodilje u vremenu u kojem se sve mijenja nepredvidivom brzinom. Pozitivni pojedinci su oni koji će znati da se nose s takvim promjenama i da od njih naprave ono što je najbolje za ljudsku zajednicu.

Ako tvrdimo da je propadanje života vezano za pasivno preuzimanje uvriježenih oblika razmišljanja, bez sagledavanja, onda je pozitivno razmišljanje, kao sinonim dobrog i zdravog života, aktivno stanje uma jer zahtijeva konstantno bdijenje na odgajanju misli i emocija. Ibadeti u islamu imaju odgojnu ulogu čovjeka zasnovanu na svakodnevnim, sedmičnim, mjesečnim, godišnjim i cjeloživotnim smjernicama, uče ga kako da razmišlja jer razmišljanje jeste stvar aktivnog učenja, eventualno odučavanja. Naprimjer, u namazu je učenje kvalitetnog razmišljanja najefikasnije jer je najprisutnije. Tako u svojoj psihološkoj dimenziji namaz njeguje misli o zahvalnosti, nešto što se u svakodnevnom stresu gubi. Zar to ne povećava kvalitetu života!?

Razmišljanje se ogleda u riječima i djelima. Ovu činjenicu potvrđuje sljedeći primjer: često bismo se, kao djeca, igrali pantomime i, lišeni blagodati bogatog rječnika, zaključili bismo kako je teško objasniti ili razumjeti neki pojam, zbog kojeg bi se ubrzo digla buka i dugo je trajalo dok bismo shvatili o čemu se radi, a sve to moglo se riješiti jednom pravom riječju. Danas, kao odrasli, zaboravljamo blagodat riječi, ali zaboravljamo i da se igramo. Jedino što nismo zaboravili jeste da napravimo buku, a to nam je najmanje potrebno. Vrlo je važno pozitivno razmišljanje potvrditi riječima i djelima, to jeste, prijeći sa spoznajnog nivoa na praktični – “ponašajni”, ili, kako mi to jednostavno kažemo, prijeći s misli na riječi i djela. Tim činom njegujemo poželjan oblik razmišljanja i dopuštamo mu da svojom prisutnošću oblikuje naše biće.

U suri Ed-Duha (Jutro), Svevišnji Stvoritelj podstiče nas na opažanje i verbalno potvrđivanje Njegovih blagodati (“i o blagodati Gospodara svoga kazuj”), s ciljem da spoznaja postane djelo, a da djelo služi kao dokaz i potvrda onoga što smo dokučili razmišljanjem. Ovo je fantastičan primjer kako se spoznajna sfera (misaoni procesi) pokreće opažanjem, a ona, opet, jedino može opstati ukoliko se oživi i održava riječima i djelima. Naprimjer, mi možemo spoznati da imamo dar za učenje stranih jezika, međutim, ako nikad ne izgovorimo riječ ili rečenicu na tom jeziku, naša spoznaja biva slaba i, u konačnici, odbačena. Skladno uspostavljena veza između naše spoznaje i ponašanja toliko je jaka da može gubitak pretvoriti u dobitak, tj. gorčinu i bol u zacjeljenje i oporavak. Naš Poslanik je ukazao na jednu važnu činjenicu koja potvrđuje prethodno izneseno, a to je da dova utječe na oblikovanje životnih odluka/puteva, a time i sudbine. Dova je prisutnost ponavljanja i ustrajavanja na jednoj ili više misli/ideja putem kojih osoba nastoji promijeniti određena životna stanja, a u većini slučajeva govorimo o transformaciji manje poželjnih stanja u visoko poželjna. Isti procesi dešavaju se ako iz dana u dan na kahvi s komšinicom prepričavamo kako smo nezadovoljni svojim životom i onda se u čudu pitamo kako našoj agoniji nigdje nema kraja, a da pritom nismo svjesni da je mi negativnim mislima, pretočenim u riječi, održavamo u životu.

Još jednom se podsjećamo pitanja spočetka teksta: zbog čega je toliko važno znati razmišljati, nadasve znati pozitivno razmišljati i proaktivno upravljati svojim mislima? Povezane s tijelom neurohemikalijama, a s okruženjem riječima i djelom, naše misli utječu na zdravu/nezdravu funkciju tijela, odnosno društva, zato je previše rizično i opasno pasivno ih pustiti da besciljno lutaju.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 45. novembar, 2013. godine.

 

Comments

Comments are closed.