Hand, Lupe und Haut
Tema broja

Koža, čudesni plašt

AZRA HASANOVIĆ

Koliko ste puta poželjeli da “izađete iz svoje kože”, da pobjegnete od neke životne okolnosti i dobijete šansu za neki novi početak? Vjerovali ili ne, upravo to vam i polazi za rukom skoro svakih mjesec dana, kada se doslovno nađemo u posve novoj koži. Naime, naša koža samu sebe regenerira, zamjenjujući svake minute prosječno 40.000 starih ćelija novim, odbacujući tako oko 20 kg tokom jednog prosječnog životnog vijeka. Međutim, taj preporod je isključivo na individualnom nivou, dok je u širem društvenom kontekstu, naša koža naš usud.

Nesretan sam zbog svog lica, kaže tamnoputi Indijac svom prijatelju svijetle puti, koji mu odgovara: Ne zbog svog lica, većzbog njegove boje, te mu dobacuje kremu za izbjeljivanje kože. Onda tamnoputi mladićizbjeljuje kožu, te napokon dobiva naklonost djevojke koju želi.

Ovako ide reklama za kremu za izbjeljivanje lica koja je tokom prikazivanja u Indiji izazvala burne reakcije zbog njenih podmuklih rasističkih poruka. Poražavajuća je činjenica da prolaze godine i stoljeća i da, nakon silnih spoznaja, deklaracija i povelja o ljudskim pravima, čovjek i dalje ne uspijeva izaći iz provalije rasizma i vrednovanja ili obezvređivanja ljudi po boji njihove kože. A razlike u boji kože između potomaka drevnih Evropejaca i Afrikanaca, uzrok stoljeća nepravdi i patnji, mogle bi biti objašnjene jednom jedinom mutacijom u više od tri milijarde djelića ljudskog genoma.

Nadilazeći taj socijalno-kulturološki koncept i fenomen ljudske kože, naučnici, prvenstveno iz oblasti medicine, u koži vide vrlo značajnu i visoko manipulativnu kariku u procesu obnove ljudskog zdravlja. I dok su prije dva-tri stoljeća doktori koji su objavljivali medicinske enciklopedije insistirali da korice njihovih knjiga budu upravo sačinjene od ljudske kože, kože pogubljenih zatvorenika, najčešće ubica, danas se doktori bave “proizvodnjom” ljudske kože. Ćelije ljudske kože se zasebno gaje, umnožavaju geometrijskom progresijom i formiraju tkivo. U idealnim laboratorijskim uslovima, od parčeta kože veličine nokta, za desetak dana se može dobiti komad kože površine pisaćeg stola, koji se upotrebljava za liječenje različitih defekata kože.

Doktorima je nedavno, čak, uspjelo da iz ljudskih ćelija kože uzgoje i ćelije mrežnice oka, osjetljive na svjetlost, čime se otvara mogućnost obnove vida kod pacijenata koji su oslijepili od određenih bolesti.

Koža, taj čudesni plašt kojim je zaogrnuto naše ovosvjetsko postojanje, zapravo je tvrđava, prva linija odbrane našeg organizma, koja na nevjerovatno efikasan način balansira komunikaciju naše unutrašnjosti sa svijetom koji nas okružuje, štiteći dragocjenost života u našem tijelu od mehaničkih ozljeda, hemijskih nadražaja, toplote i hladnoće, bakterija, virusa… Stoga, nije ni čudo što upravo na tom mjestu susreta naše unutrašnjosti i spoljašnosti nastaje naš prvi osjet – osjet dodira.

Već u 6. sedmici od začeća, dok oči i uši još nisu oblikovane, fetusu je razvijeno osjetilo dodira. Pretpostavlja se da čak i 20 miliona senzora čini našu kožu omotačem koji osjeća. Receptori čula dodira, smješteni uz 5 miliona tjelesnih dlačica, reaguju na strujanje zraka koje povija dlaku za samo 0,001mm. Svaki čovjek ima osjećaj za svoje tjelesne dimenzije i ima subjektivnu sliku o sebi zahvaljujući osjetilu dodira, jedinom osjetilu u neprekidnom stanju prijema, koje se ne može “isključiti” niti voljno prigušiti. Naša koža nam neprestano šalje informacije o svijetu oko nas i o našem položaju spram njega. Život bez čula dodira bio bi nezamisliv.

Želeći da istaknu važnost dodira, psiholozi su u jednom projektu, u saradnji s pedijatrima, a uz dopuštenje roditelja, počeli s blagim, petnaestominutnim masažama prerano rođenih beba u inkubatorima, i došli su do fantastič nih rezultata. Masirana nedonoščad dobivaju 47% brže na težini, aktivnija su, uravnoteženija, bolje spavaju i rjeđe plaču. Masaža smanjuje lučenje hormona stresa kortizola, čime jača imunološki sistem, potiče funkciju živca vagusa koji reguliše rad srca, disanje i krvni pritisak, oslobađa inzulin, a osobito povećava proizvodnju adrenalina i noradrenalina.

Nije rijedak slučaj da upravo ta nezadovoljena potreba za dodirom kod napuštenih mladunčadi životinja, ali i kod neke napuštene djece ili djece iz porodica s poremećenim emocionalnim odnosima, izazove prestanak rasta. Bojeći se da će previše maženja, nošenja i ljuljuškanja, razmaziti našu djecu, u isto vrijeme vjerujući da je naša žrtva da im obezbijedimo najbolje flašice, cucle, ogradice, ljuljačke, upravo ono što im treba, mi ih, zapravo, zakidamo za važne i neophodne lekcije o životu, svijetu i njima samima. Poremećaj hranjenja, anorexia nervosa, prema prof. Grunwaldu s Univerziteta u Lajpcigu, posljedica je vjerovatno nepravilnog djelovanja područja mozga koje prerađuje senzorne signale i stvara tjelesnu šemu.

Taj sistem je u nekom trenutku u ranom djetinjstvu pogrešno kodiran, što se reflektuje u kasnijim godinama, kada se tijelo zbog manjkavog dodira pogrešno odaziva. Na tom tragu je pacijenticama preporučen “tečaj dodira”, kad tri puta dnevno po sat vremena moraju nositi elastično, pripijeno ronilačko odijelo koje im neprestano stimulira receptore dodira. Do ovih saznanja došlo se tokom ispitivanja sposobnosti ruku da prepoznaju i tačno nacrtaju ulegnuća u zadanim reljefima, kada su svi crteži i EEG mjerenja bolesnica pokazivali karakterističan otklon od normalnih vrijednosti. Tako su ruke, pored svega ostalog, u stanju otkriti i poremećaje u mozgu.

Kao najosjetljiviji organ čula dodira, ruke su naše mnogostruko sredstvo komunikacije s okolnim svijetom, čak i ako smo slijepi, gluhi ili nijemi. Smatra se da su jagodice prstiju, s najmanje 2.000 receptora u svakoj, u stanju “opažati” bolje od naših očiju. Pored toga, one su naša jedinstvena lična karta, i to na oba svijeta. Allah (dž.š.) u Kur’anu kaže: Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. (74:3,4.) Jagodice prstiju, čije se karakteristične linije formiraju u 13. sedmici intrauterinog života, različite su kod svakog čovjeka na Zemlji. Tek krajem 19. stoljeća čovjeku je pošlo za rukom da uoči i shvati ovu činjenicu o sebi samome, na koju ga je Allah (dž.š.) uputio prije više od 14 stoljeća.

Japanski naučnici iz NTT-a su komunikaciju putem kože podigli na još viši nivo implementacijom inovativne tehnologije RedTacton koja će omogućiti uređajima koji se njome koriste, kao što su mobilini telefoni, mp3 playeri, slušalice, i bilo šta drugo, da razmjenjuju informacije preko naše kože, koristeći se postojećim izrazito slabim električnim poljem koje naše tijelo stvara kao noseći signal na kome se modulira signal podataka. Kao primjer njegovog korišćenja navodi se mogućnost prenosa slika s digitalnog fotoaparata na PC samim dodirivanjem računara, dok nam kamera visi oko vrata.

Nedavno je utvrđeno da svaka stvar u svemiru emituje zvučnu frekvenciju koja se zove prirodna rezonanca, i da odgovara i počinje da treperi kada se izloži zvučnoj frekvenciji koja se podudara s njenom. Slijedeći to otkriće, doktor Ahmed El Kadi je istarživanjem utvrdio da učenje Kur’ana i kod gluhih osoba, također, proizvodi fiziološki efekt smirivanja i relaksiranja pulsa, krvnog pritiska, temperature i stepena znojenja. Ovo je dokaz da naša koža izravno prima i nadosjetilne informacije i “sluša” za nas kad mi to nismo u stanju. Allah (dž.š.) o tome govori u Kur’anu: Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov put na koji On ukazuje onome kome On hoće, a onoga koga Allah ostavi u zabludi, niko na pravi put neće moći uputiti. (Az-Zumar 23.)

Pored toga što “čuje”, naša koža i pamti (sredinom 2007. objavljeno je naučno istraživanje kojim se otkriva da ćelije sadržavaju molekule CaMKII koje su “odgovorne” za pohranjivanje memorije), a kad dođe vrijeme za to, naša će koža i “progovoriti”.

A na dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani – oni prvi bit će zadržani, da bi ih sustigli ostali – i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onome što su radili. “Zašto svjedočite protiv nas?” – upitat će oni kože svoje. – “Allah, koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas” – i odgovorit će. “On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili. Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili. I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je i sada ste nastradali.” (Fussilat, 19-23.)

Udubljujući se u značenje još jednog ajeta u kojem se spominje ljudska koža, došlo se do zadivljujućeg očitovanja nadnaravnosti Kur’ana. Allah (dž.š.) kaže:”Uistinu! One koji ne vjeruju u ajete Naše: pržit ćemo ih vatrom. Kad god se ispeku kože njihove, zamijenit ćemo ih kožama drugim, da iskuse kaznu. Uistinu! Allah je Moćni, Mudri.”(Kur’an, 4:56.)

Koža je najvažniji dio čovječijeg tijela vezan za osjećaj bola zbog postojanja brojnih nervnih završetaka u njoj. Opekline na ljudskom tijelu se dijele na tri stepena: prvi, koji oštećuje površ inski sloj kože izazivajući crvenilo i bol, drugi, koji oštećuje i srednji sloj kože, izazivajući teže povrede i veoma jak bol, i treći, koji potpuno uništava kožu, ali ne izaziva mnogo bola, jer i nervni završeci kojima se registruje bol bivaju spaljeni s kožom.

U ajetu se upravo upućuje na vezu izmeđ u uništenja kože i nestanka osjeta za bol, zbog čega se koža ponovo stvara, s obnovljenim osjetima za bol, radi opetovanog kažnjavanja poricatelja.

Koža nam “zrcali” našu unutrašnjost, stanje našeg sebstva. Kada za nekog kažemo da je “debelokožac”, ili da mu može “svašta pod kožu stati”, kad kažemo da nam se neko “podvukao pod kožu”, mi, zapravo, govorimo na simbolič kom nivou o ljudskom karakteru, tačnije, o stepenu njegove ranjivosti.

Kao što nas burnom alergijskom reakcijom upozori da nam nešto što pojedemo, popijemo, udahnemo, nikako ne godi, koža nas, isto tako, upozorava i da nam ne godi neka emocija ili neko stanje u kojem se nalazimo.

Svi dijelovi tijela reaguju na naše emocije, ali je koža, kao granična linija iza koje prestajemo mi, a počinje sav svijet, na specifičan način povezana s našim emotivnim stanjem. Razlog za to može se naći i u činjenici da, dok se tek počinjemo razaznavati u majčinoj utrobi, epiderm vanjski sloj kože i nervni sistem nastaju iz jednog istog izvora-ektoderma, čime se između njih uspostavlja posebna veza.

Zato, stres, naprimjer, ima direktne posljedice i na našu kožu i može izazvati niz problema, poput ekcema, psorijaze, herpesa ili akni. Čitav niz tih dermatoloških oboljenja bez jasnog uzroka danas se usmjerava ka psihodermatologiji, dijelu dermatologije koji se bavi proučavanjem utjecaja psihološ kih faktora na početak, tok i liječenje kožnih bolesti. Koža vrlo suptilno ocrtava emocionalno stanje, odražava napetost, strah, nelagodu i slično. Još prije 2.300 godina, Sokrat je tvrdio da tijelo ne može biti liječeno bez istovremenog liječenja uma.

Novije spoznaje su potvrdile da je kod trećine bolesnika u dermatološkoj praksi naglašeno prisutna i psihološka komponenta koja prati bolest, te se oni, tehnikama ove nove grane medicine, pokušavaju naučiti kako da emocije osjećaju u srcu, a ne u koži.

Emocije se mogu “čitati” s kože, a jedna od reakcija koja prati emotivna stanja je i električna otpornost kože, koja se mjeri galvanskom reakcijom kože – što je emocija intenzivnija, to je i reakcija jača. Grupe ljudi su zamoljene da hodaju ulicama svojih gradova radeći uobičajene stvari, ali da sve vrijeme budu priključeni na mjerne instrumente koji im mjere galvansku reakciju kože. Instrumenti su bili povezani GPS sistemom, te su se unosili u zajedničku mapu. Na taj način su napravljene “emocionalne mape” nekoliko gradova, s kojih se može pročitati koja mjesta u gradovima izazivaju intenzivne emocije, kao što su velike raskrsnice, trgovi…

Doista je čudesna ova naša koža, taj plašt kojim smo zaogrnuti na proputovanju kroz ovaj svijet, plašt koji pamti, koji crta mapu našeg života, našeg putovanja, sa svim pravim putevima i svim stranputicama. Molimo Uzvišenog Stvoritelja da na Dan kad bude progovorila, naša koža bude među onima koji imaju puno dobroga da kažu.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 33. novembar, 2009. godine.     

Comments

Comments are closed.