Tema broja

Korito života

AZRA HASANOVIĆ

br30-62

Antares je jedna od crvenih superdiv-zvijezda, 700 puta veća i 60.000 puta sjajnija od našeg Sunca. U poređenju s njom, naša Zemlja, naprimjer, nije ništa do zanemarivi atom, a čovjek, u odnosu na te razmjere, zaista nije ni spomena vrijedan. Pa, ipak, upravo taj i takav čovjek, kao nositelj Božijeg amaneta, najkompleksnije je biće u cijelom Univerzumu. A u centru tog čudesnog stvorenja nalazi se jedna šupljina, tunel dugačak oko sedam metara – naš digestivni sistem. Poput korita rijeke kroz koji protiče voda, nekad jedva primijetno, a nekad u nesavladivoj bujici, naš sistem organa za varenje je korito života čije obale zapljuskuje naša okolina, biljke i životinje, sunce i kiše, napajajući nas na taj način svojom snagom onako kako je Allah (dž.š.) odredio.

Iako se u našim probavnim organima svakodnevno dešava svojevrsna čarolija, kojom se životne različitosti iz našeg okruženja, poput jabuke ili komada mesa, pretvaraju u sitne hranjive i gradivne čestice od kojih ovisi naše zdravlje i opstanak tijela, u mozgocentričnoj medicini prošlosti i sadašnjosti stomak nije zauzeo mjesto plemenito poput mozga ili važno poput srca. Ipak, upravo se u stomaku odvija ta najizravnija interakcija sa svijetom u kojem živimo. Procjenjuje se da tokom sedamdeset petogodiš njeg životnog vijeka čovjeka, kroz digestivni sistem prođe više od 30 tona hrane i 50.000 litara tečnosti. I sama pomisao na hranu automatski aktivira taj zadivljujući „sistem cijevi“.

Komadić hrane u ustima najprije zubi usitnjavaju, pljuvačka, koje čovjek dnevno proizvede i do dva litra, omekšava, a jezik u malim količinama gura dalje u ždrijelo. Valoviti pokreti mišića digestivnog sistema, peristaltika, taj zalogaj za oko osam sekundi dopreme do želuca, kroz jednjak dugačak oko 30 cm. U želucu, vrećastom proširenju probavne cijevi, zapremine oko 1,5 litra, cijeli se obrok najprije uskladišti, a onda peristaltičkim valovima izmiješa i usitni. Pri tome, želučane žlijezde luče hlorovodoničnu kiselinu, čija bi kiselost lahko mogla rastopiti tanku metalnu šipku, a koja pomaže u rastapanju hrane i ubija najveći dio klica koje se unesu s hranom. Temeljito usitnjena, kašasta smjesa se istiskuje potom u tanko crijevo, savitljivu i mehku cijev dužine oko 4 m i promjera 2,5 cm.

Oko 600 prstenastih nabora, opskrbljenih hiljadama jednomilimetarskih crijevnih resica, iz kojih se nadalje pružaju milioni sićušnih mikroresica, dužine tek hiljaditi dio milimetra, površinu crijeva povećavaju na 100 kvadratnih metara. U kupki od žuči, enzima gušterače i crijeva, hranjiva kaša se razgrađuje do nivoa molekula i uz pomoć resica upija i šalje u jetru, koja ih, nakon posljednje prerade, kroz krv šalje u svaku ćeliju organizma. Ono što je preostalo od obroka svoj put nastavlja kroz debelo crijevo, dugačko oko 1,5 m, promjera oko 6 cm. Njega nastanjuju milijarde bakterija, koje nastavljaju razgradnju neprobavljenih tvari. Pri tome se apsorbuje preostala tečnost, a neki mikrobi proizvode i tvari vrlo korisne za organizam, vitamin K i kratkolančane masne kiseline. Ostaci hrane u debelom crijevu ostaju od 20 do 50 sati, nakon čega se izbacuju iz organizma.

digestive-system-131004Uporedo s tim dinamičnim i životno važnim procesom, crijeva, u kojima se nalazi 70% odbrambenih ćelija, najveći su i najdjelotvorniji imunološki organ u tijelu.

Međutim, ono što zanima modernu znanost jeste otkriće da je probavni trakt obavijen sa 100 miliona živčanih stanica, više nego što ih ima u kičmenoj moždini. Osim toga, u njemu se proizvodi najmanje 40 neuroprijenosnika. Čak 95% serotonina, neuroprijenosnika zaduženog za promjene raspoloženja, sintetizira se i skladišti u trbuhu. Tipovi trbušnih nervnih ćelija, neuroprijenosnika i receptora jednaki su onima u mozgu. Upravo to otkriće otvorilo je novo znanstveno područje istraživanja tzv. enteralnog živčanog sistema, u okviru neurogastroenterologije, a trbuh je, u međuvremenu, zadobio novi status jer su ga neurolozi prozvali „drugim mozgom“. „Abdominalni mozak“ može samostalno generirati i obrađivati podatke svojih senzora i kontrolirati cijeli niz reakcija. Susjednim organima izdaje zapovijedi, koordinira odbranu od infekcija i pokrete mišića, može oboljeti i razviti vlastite neuroze. Šalje u mozak daleko više signala nego što ih iz njega prima. Uostalom, svako od nas mnogo puta se uvjerio da upravo stomakom osjećamo, osim gladi, i strah, uzbuđenje, tremu, gađenje, naklonost. Osim hrane, naš stomak prima, razlaže i upija i emocije iz naše okoline, čineći tako da mnoge odluke u životu donesemo ne glavom ni srcem, već upravo stomakom.

Poslanik (s.a.v.s.) kaže: “Stomak je spremnica tijela i vene idu do njega. Kada je stomak zdrav, vene dostavljaju zdravlje iz njega, a kada je stomak bolestan, vene iz njega dostavljaju bolest.”

Iako nam se čini da su naša tijela stabilna i da izgledamo isti, mi se, zapravo, neprestano mijenjamo. Sluznica želuca se potpuno promijeni svakih pet dana, koža nam se obnovi svakih pet sedmica, krv svaka tri mjeseca, a 98% atoma našeg tijela svake godine se u potpunosti zamijeni. Taj mehanizam stalne obnove, koji je Uzvišeni Stvoritelj uspostavio u našem tijelu, neprestano nam pruža priliku da promjenom životnog stila sami popravimo i unaprijedimo svoje tjelesno blagostanje. Ishrana, putem koje se obezbjeđuju ti novi „zamjenski dijelovi“, u tom procesu igra jednu od ključnih uloga.

Direktni uticaj ishrane na pojedinosti i kvalitet našeg fizičkog postojanja, putem zakonitosti digestivnog sistema, naznačen je u Kur’anu 600 godina prije nego što je Ibn Nefis opisao, i 1000 godina prije nego je William Harwey zapadnom svijetu predstavio cirkulaciju krvi.

U ajetu koji govori o nastanku mlijeka, objašnjeno je da se putem razgradnje i apsorpcije u crijevima, hranjivi sastojci ubacuju u krv, a potom ih krv prenosi do svih organa u tijelu, uključujući i mliječne žlijezde u kojima nastaje mlijeko.

“Vi imate pouku i u stoci: Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju.” (Kur’an, 16:66.)

Zapravo, s3-verdades-sobre-la-lecha-de-vaca1ve stare civilizacije smatrale su da je stomak jedan od ključnih centara za ravnotežu cijelog tijela, ali i duha. Tako, naprimjer, u jednom se drevnom tekstu ayurvede, jedne od najstarijih sistema medicine duha i tijela, kaže: “Hrana je život. Kada se ispravno uzima, pojačava mladost i dug život. Kada se neispravno uzima, stvara toksine i uzima život.” (Čaraka Sutra Sthana, 27:3.).

Hrana kao lijek, ishrana po krvnim grupama, ishranom doživite stotu…od dnevnih novina, preko hiljada internetskih stranica do čitavih enciklopedija o ishrani, svakodnevno smo zatrpani informacijama o tome šta moramo jesti da bismo bili zdravi. Čovjek današnjice sluti gdje pravi standarnu zdravstvenu grešku, jer statistike su neumoljive: prema nekim proračunima, smatra se da je oko 40% svih slučajeva karcinoma kod muškaraca i 60% kod žena povezano s načinom ishrane. U savremenom stilu, znanstvenici se ponovo zatvaraju u svoje skupe laboratorije, mjere, broje, pretpostavljaju, i svakodnevno izlaze s novim, „najnovijim preporukama“ o ishrani. Antioxidansi, antikarcinogeni, bio-flavonidi, fitosteroli, ovoliko kalorija, onoliko masti, zasićenih, nezasićenih, proteina, ugljikohidrata, jedna piramida hrane, druga, treća, bolja, gora, Atkinsonova dijeta, un-dijeta, bezmesna, mesna… Pa, šta treba da jedemo? Uviđamo da je najglasnija skupina onih koji preporučuju što više voća i povrća u ishrani, od 3 do 9 porcija dnevno, integralne žitarice, malo masnoće, malo šećera, ribe 2-3 puta sedmično i što manje mesa.

Međutim, koliko uopće možemo očekivati koristi od prirode nad kojom smo nebrojeno puta izvršili zločin? Puninevjerovanja da su biljke i životinje najbolje upravo onakve kavim ih je Uzvišeni Bog stvorio, bez ustezanja i mudrosti počeli smo ih „usavršavati“, toliko da je sve manje autentičnih sorti, a sve više hibrida. Hiljade i hiljade tona pesticida svakodnevno se istresaju na to voće i povrće od kojeg bi trebalo da nam je zdravlje bolje. A današnji napredni čovjek ima i nove mogućnosti „miksanja“ sasvim novih jedinki, uz pomoć genetičkog inženjeringa. U prošloj godini genetski modificiranim vrstama bilo je zasijano 120 miliona hektara širom svijeta. Od ukupne svjetske proizvodnje, genetski je modificirano čak 64% soje, a kukuruza 24%. Nedavno je u Americi procurila vijest da se od ukupne proizvodnje antibiotika, nevjerovatnih 80% ne primjenjuje u medicini već u poljoprivredi i stočarstvu.

U trci za profitom, u masovnoj proizvodnji mesa i mliječnih proizvoda, svakodnevno vršimo stravičan zločin nad milionima životinja, kljukajući ih hormonima, lijekovima, hranom od otpadaka, životinjskih ostataka, i pripravaka za brzi rast, u zatvorima, u tamnicama. Industrijski prerađena hrana, krcata gomilama aditiva, dominira prosječnom tpezom.

Dok se jedan dio čovječanstva sve više guši od pretjerane debljine, drugi umire od gladi. S ovako bahatim i agresivnim stavom prema okolini iz koje crpimo svoj život, s općom individualnom i kolektivnom neravnotež om, izlišno je govoriti o zdravlju i zdravoj ishrani. Toga su svjesne i velike farmaceutske kompanije, koje iskorištavaju ove okolnosti i insistiraju na priči o bolestima, zbog milionskih profita izmišljaju nove bolesti, podmićuju doktore, prikrivaju rezultate studija sigurnosti i učinkovitosti lijekova. Prošle godine, farmaceutski divovi su u marketinš ke svrhe izdvojili 60 milijardi dolara, dvostruko više nego za nova istraživanja.

Ipak, koliko god da svoj organizam zasipamo tim nevidljivim i neokarakterisanim otrovima, taj zgužvani tunel u sredini našeg tijela, naš digestivni sistem, sve njih, manje ili više uspješno, provede kroz nas, i nekako nas još uvijek čuva, relativno zdrave, uspravne i pokretne. Milost je to Božija, pred kojom ne bismo smjeli zatvarati oči.

Prema hadisu Muhammeda (s.a.v.s.), dobro zdravlje, kao dar Božiji, jedna je od prvih stvari za koju ćemo biti pitani na Sudnjem Danu. On (s.a.v.s.) rekao je također: “Stomak je kuća svake bolesti, a uzdržavanje od hrane je glava svakog lijeka, pa učinite to svojim običajem! Stoga, umjereno jedimo dopuštenu, zdravu, čistu, lijepu, ukusnu jednostavnu, domaću hranu, skrušeno moleći Allaha (dž.š.) da nam podari zdravlje i ugodan život i na ovom i na budućem svijetu.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 30. decembar, 2008. godine.

Comments

Comments are closed.