Duhovnost

I duša miriše

shutterstock_192905630

Zaista vjerniku, Allahovom robu, kad napušta ovaj svijet i ide na Budući, dođu meleki s nebesa, svijetlih lica kao da iz njih sija sunce, sa sobom nose džennetsku odjeću i džennetski miris. Zatim sjednu bliže kako bi ih on mogao vidjeti.

Potom dođe Melek smrti i sjedne pored njegove glave pa kaže: „O, dobra dušo, izađi i idi oprostu svog Gospodara i Njegovom zadovoljstvu.“ Duša zatim napušta svoje tijelo poput kapljice koja klizi sa svoga mjesta.

Melek smrti je uzima sebi u naručje, i privrženiji joj je nego što je žena svome tek rođenom čedu! Potom je meleki prihvataju, umotaju u ćefine i namirišu džennetskim mirisom. Iz duše se tad proširi miris tako lijep da ga takvog na zemlji nema i penje se s njom u visine.

Kad prođu pored grupe meleka, oni ih upitaju: „Čija je ovo plemenita duša?“ A oni odgovaraju to je taj i taj, i spomenu njegovo najljepše ime kojim su ga ljudi zvali. „Dobro došla, dobra dušo, i mirisu lijepi!“

Meleki govore: „Gospodaru naš, Ti je blagoslovi, i nju i tijelo iz kojeg je izašla!“ Tako biva sve dok ne dođu do sedmog neba. Uzvišeni Allah tada kaže: „Upišite Moga roba u Illijjun.“

Jednom kad se otpečati posuda našeg tijela, i duša oslobođena dunjalučkog oklopa prostruji nebeskim prostranstvima, njen posljednji trag na ovom svijetu, a prvi na Budućem, bit će njen miris. Mirisom će joj i meleki poželjeti dobrodošlicu u novi svijet, mirisom Dženneta.

Miris će, također, u predvečerje Sudnjeg dana, ispratiti posljednje vjernike sa Zemlje, pred njeno konačno uništenje. Allah će poslati mirisni vjetar, koji će dodirnuti ispod pazuha svakog mumina i svakog muslimana te im uzeti duše. Na Zemlji će ostati samo najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti, kao što čine magarci, i na njih će se izliti strahote Kijametskog dana.

Kada se konačno smire u nekom od džennetskih perivoja, naše duše će utonuti u neizrecivu ljepotu i opojnost džennetskog mirisa. Kako i ne bi kad je džennetsko tlo sačinjeno od finog bijelog praha čistog mošusa.

Mošusno je i korito vrela Kevser. Mirisne su i džennetske rijeke i izvori, biljke, građevine, stanovnici.

…daće im se pa će piće zapečaćeno piti, čiji će pečat mošus biti … (83:25-26.)

Poslanik (s.a.v.s.) kaže: Miris Dženneta se osjeti na daljini od hiljadu godina, a neće ga osjetiti, tako mi Allaha, onaj ko je neposlušan svojim roditeljima, kao i onaj ko kida rodbinske veze. Postoji još hadisa u kojima Poslanik (s.a.v.s.) upozorava da će za određene ljude kazna biti upravo to što neće osjetiti mirisa Dženneta. Toliko će ih njihovi grijesi udaljiti od njega. A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko. (50:31.) Nekima, pak, Allah (dž.š.) toliko primakne Džennet da, čak, i ovdje, na ovom svijetu, mogu da osjete njegov miris.

Kada je Enes b. en-Nadr, koji je nakon tuge zbog neučestvovanja u bici na Bedru s velikim zanosom krenuo u bitku na Uhudu, vidio je kako se muslimanski borci povlače pred mnogobošcima. On je nastavio da ide prema Uhudu, odlučan da sam zaustavi mnogobošce. Kad su ga pitali kuda ide, on je rekao: “Tačno kod Uhuda osjećam miris Dženneta.“ Borio se dok nije poginuo, a na njegovom tijelu pronađeno je preko osamdeset uboda i rana, toliko da ga je njegova sestra Rabija mogla jedino po vrhovima prstiju da prepozna.

Miris odabranih duša, duša koje se stalno iznova oplemenjuju mirisima dobrih djela, mirisom vjerovanja, mirisom pokoravanja, zasigurno je toliko jak i lijep da se na razne načine može da osjeti i na ovom svijetu.

Što je duša odabranija, i njen miris je jači.

Najodabranija duša je duša najodabranijeg čovjeka među svim ljudima – Muhammeda (s.a.v.s.). Prelijepi miris prirodno se širio iz tijela Poslanika (s.a.v.s.). Enes (r.a.) rekao je: „Nisam osjetio ništa tako mirisno kao što je to bio miris Poslanika (s.a.v.s.). Taj miris je bio bolji od ambera i mošusa. Kada bi ashabi došli da ga posjete,“ prisjećao se Enes (r.a.), „ a njega nije bilo kod kuće, krenuli bi da ga traže prateći trag njegovog mirisa po ulicama.“

Ostale su zabilježene priče mnogih ashaba da je Poslanik (s.a.v.s.) tako mirisao da, kada bi prošao nekim putem, od njegove blagoslovljene pojave i sam put bi zamirisao pa bi oni koji bi kasnije njime naišli znali po mirisu da je tim putem, prije njih, prošao Allahov Poslanik (s.a.v.s.). Kada bi se Poslanik (s.a.v.s.) rukovao s nekim čovjekom, njegov prelijepi miris ostao bi na ruci tog čovjeka do kraja dana. Kada bi pomilovao neko dijete po glavi, ono bi se isticalo od sve druge djece svojim slatkim mirisom.

Džabir ibn Semura (r.a.) prisjećao se: „Allahov Poslanik (s.a.v.s.) dotakao je moj obraz, a mene je preplavio osjećaj svježine. Ruka mu je bila tako mirisna. Bila je kao da ju je upravo izvadio iz vreće pune mirisa.“

Jednom je Poslanik (s.a.v.s.) huknuo u svoje dlanove i njima prešao preko stomaka i leđa svog ashaba Ukbe (r.a.). Nakon toga, Ukba je počeo toliko da miriše da su se njegove sve četiri žene, u želji da i one budu tako mirisne, obilno mazale parfemima, ali nikako nisu uspjele da nadmaše Ukbin miris.

Ummu Selema (r.a.) pričala je kako je jednom prilikom dok je Poslanik (s.a.v.s.) spavao u njenom domu, počeo da se znoji. Ona mu je prišla i polahko, nježno skupljala kapljice znoja s njegova čela u malu posudu. Poslanikove (s.a.v.s.) oči su se otvorile i on je upitao šta to radi. Ummu Selema je odgovorila: „Kad se namirišemo tvojim znojem, tom mirisu nema ništa ravno na ovom svijetu.“

I pored opojnog mirisa svog bića, Poslanik (s.a.v.s.) jako je volio i mirise ovoga svijeta. Štaviše, on je rekao: Od ovog svijeta, najdraže su mi bile žene i mirisi; a svježina moga oka (radost moga srca) jeste u namazu. On, koji je Milost svim svjetovima, od svega prelijepog na ovom svijetu, na najodabranije mjesto (pored žena) stavio je mirise. Stalno ih je upotrebljavao i nikada nije odbijao ponuđeni miris, a i nama je preporučio da tako postupamo.

Nije volio da prisustvuje nijednom skupu sa svojim ashabima ukoliko se nije namirisao.

Aiša (r.a.) rekla je: Stavljala bih Allahovom Poslaniku (s.a.v.s.) najbolji miris koji je bio dostupan, sve dok ne bih vidjela sjaj mirisa na njegovoj glavi i bradi. Čak i danas je oud (mirisno ulje drveta agar), jedan od mirisa koje je Poslanik (s.a.v.s.) upotrebljavao, najskuplje ulje na svijetu, 1,5 puta vrednije od zlata.

Poslanik (s.a.v.s.) za mirise je imao sukku. Prema nekima, to je kutijica u kojoj je čuvao mirise, a po drugima, to je mješavina raznih mirisa koju je Poslanik (s.a.v.s.) pravio po vlastitom receptu. Prema predajama, Resulullah (s.a.v.s.), pored ouda, upotrebljavao je mošus i amber.

Mošus je džennetski miris, najbolji od svih mirisa, spomenut u Kur’anu. On osvježava duh, povećava vitalnost, ojačava i vanjske i unutarnje organe. Ublažava aritmije i pomaže kod raznih očnih tegoba. Odstranjuje posljedice trovanja i služi za liječenje rana od zmijskog ujeda.

Pravi mošus se dobiva iz posebnih mirisnih žlijezda mošusnog jelena, mada se danas dobiva i iz pojedinih biljaka ili se pravi njegova sintetička kopija.

Svaki miris ima neka posebna svojstva. Ukoliko je kvalitetan (što se ne može reći za moderne glamurozne parfeme prepunjene vještačkim, često po zdravlje štetnim, hemikalijama), kad se njime namirišemo, obogatit će nas svojim esencijalnim osobinama i dobrobitima.

Šireći njegovu neuhvatljivu prirodu, diskretno ili darežljivo, i mi ćemo bogatit ljude oko sebe.

Comments

Comments are closed.