Ličnost

Fatima bint Kajs

Piše: Azra Hasanović
Kako opisati jaku ličnost? To je osoba koja je inteligentna, sposobna, samouvjerena, istinoljubiva, nepokolebljiva, istrajna, borbena i pomalo tvrdoglava. Kajsovu kći Fatimu krasile su sve te osobine. Ali, ako bismo je željeli opisati samo jednom riječju, možda bi bilo najispravnije opisati je riječju – neovisnost. Postojala je samo jedna osoba na svijetu pred kojom je nestajalo Fatimine neovisnosti, Fatimine nepokolebljivosti, pred kojom je nestajalo Fatime, osoba u čije je ruke Fatima s potpunom ljubavi i s punim povjerenjem predavala svoju sudbinu i svoj život. Bio je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Fatima bint Kajs, kurejševićka djevojka iz plemena Kajs, postala je muslimanka u Mekki. Bila je među prvim muhadžirima koji su napustili Mekku i nastanili se u Medini. Jačinom svoga vjerovanja i svojim oštrim umom, postigla je visoki stepen obrazovanosti u poznavanju šerijatskih pravila i općenito propisa islama, što joj je obezbijedilo status priznate i poznate muallime kojoj su se mnogi obraćali za savjet, a ponekad i za presudu o određenom pitanju. Pored toga, bila je vrlo velikodušna i gostoljubiva, u njenoj kući često je bilo posjetilaca koje je ona s velikim zadovoljstvom ugošćavala. U kasnijim godinama, počela je putovati novim prostorima mlade islamske države prenoseći znanje o islamu, i pred kraj svog život nastanila se u Kufi gdje je nastavila ljude poučavati vjeri.
Fatima bint Kajs je priznata prenositeljica vjerodostojnih hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ostala je poznata prvenstveno po dva hadisa koje je prenijela: hadisu o Dedžalu, koji zbog svoje dužine svjedoči o izvrsnosti njezina pamćenja, i hadisu o razvodu koji je izazvao mnogo kontraverzi.
Prenosi se kako je njen prvi muž  poginuo kao šehid. Čim je isteklo vrijeme iddeta (šerijatom propisnog čekanja razvedene žene ili udovice) Fatima je žurila da se odazove na svaki poziv muezzina i da namaze klanja u džamiji. Tako je bilo i toga dana.
Čula sam Vjerovjesnikovog glasnika kako poziva: ʼZajednički namaz!ʼ Otišla sam u džamiju i klanjala za Allahovim Poslanikom, a bila sam u prvom safu žena. Kada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završi namaz, smijući se sjede na mimber i reče: ʼNeka svako ostane na svom mjestuʼ, a onda nastavi: ʼZnate li zbog čega sam vas okupio?ʼ ʼAllah i Njegov Poslanik to najbolje znajuʼ, odgovoriše, a on reče: ʼTako mi Allaha, ja vas nisam okupio ni radi želje, niti radi straha, nego sam vas okupio da vam kažem o Temim ed-Dariju koji je bio kršćanin. On je došao, dao prisegu, primio islam i nešto mi ispričao, što je u duhu onoga o čemu sam vam već govorio, o Mesihu Dedžalu. Ispričao mi je da se s još trideset ljudi iz plemena Lahm i Džuzam ukrcao u lađu. S njima su se mjesec dana poigravali valovi na moru da bi, na kraju, pred akšam, s lađom pristali uz obalu jednog ostrva, sjeli u čamce i iskrcali se na ostrvo. Kada su se iskrcali, srela ih je jedna kosmata životinja koja je imala obilatu dlaku na sebi tako da joj nisu mogli raspoznati prednji od zadnjeg dijela tijela.Ugledavši je, upitaše: ʼŠta si ti?ʼ ʼJa sam Džessasa.ʼ ʼA šta je to Džessasa?ʼ upitaše. Ona reče. ʼIdite do onoga čovjeka u samostanu, on željno očekuje vijesti od vas.ʼ
Pošto nam spomenu čovjeka, mi se rastavismo od nje iz bojazni da je šejtan. Požurili smo sve dok nismo ušli u samostan, kad u njemu najkrupniji čovjek koga smo ikada vidjeli… Ruke mu iznad vrata vezane ogromnim lancima, a koljena i nožni članaci u željeznim okovima. Rekosmo: ‘Teško tebi, ko si ti?’ ‘Vi pretpostavljate ko sam ja, nego me obavjestite o tome ko ste vi?’ ‘Mi smo Arapi’, rekoše. Ukrcali smo se u lađu i krenuli. Zatekli smo se na moru kada se uzbrkalo. Talasi su se s nama poigravali mjesec dana, a onda su nas donijeli pored obale ovog ostrva gdje smo se i usidrili. Sjeli smo na čamce i iskrcali se na ostrvo. Na njemu smo sreli životinju koja je kosmata tako da joj se ne raspoznaje prednji od zadnjeg dijela tijela. Ugledavši je, mi smo joj rekli: ‘Teško tebi, šta si ti?’ ‘Ja sam Džessasa’, odgovorila je. ‘A šta je to Džessasa’, upitasmo je, a ona reče:’ Idite do onoga čovjeka u samostanu, on sa nestrpljenjem očekuje vijesti od vas.’ Krenuli smo brzo prema tebi u strahu, jer nismo sigurni da nije šejtanica. On reče: ‘Obavijestite me o palmama Bejsana.’ Rekosmo: ‘Šta te to o njima zanima?’ ‘Pitam vas o njegovim palmama, da li rađaju?’ upita on. ‘Da, rađaju’, rekosmo mu. On reče: ‘Uskoro više neće rađati’ ‘Obavijestite me o Taberijskom jezeru!’ Rekosmo: ‘Šta te o njemu zanima?’ ‘ Zanima me da li u njemu ima vode?’ reče on.’ Da, u njemu ima puno vode’, odgovorismo mi. On reče: ‘Njegova voda će uskoro presušiti, a obavijestite me o vrelu Zugar’, ponovo će on. ‘A šta te o njemu zanima,’ upitasmo mi. ‘Zanima me ima li u njemu vode i da li je stanovnici upotrebljavaju za zalijevanje?’ upita on.’ Da, u njemu je puno vode i stanovnici je upotrebljavaju za navodnjavanje’, rekosmo mi. On tada reče: ‘A obavijestite me o Vjerovjesniku pouzdanom, šta je uradio?’ ‘Napustio je Mekku i nastanio se u Jesribu’, odgovorismo mi. ‘Jesu li se Arapi borili protiv njega?’ upita on. ‘Jesu’, odgovorismo. ‘A šta je učinio sa njima?’ ponovo će on. ‘On je Arape koji su mu bili blizu pobijedio i oni su mu se pokorili’, rekosmo, a on će na to: ‘To se znači, već dogodilo!’ ‘ Jeste, dogodilo se’, rekosmo mi, a on će na to: ‘Za njih će biti dobro, ukoliko mu se pokore’, reče.
‘A sad ću vas obavijestiti o sebi. Ja sam Mesih. Uskoro će mi biti dozvoljeno da izađem i ja ću izaći. Putovat ću po Zemlji i neću ostaviti nijedno naselje, a da u njega, u roku od četrdeset dana ne uđem, osim Mekke i Tajibe (Medine). U ta dva grada mi je zabranjen ulazak. Kada god budem pokušao da uđem u jedan od njih, ispred mene će se pojaviti melek sa sabljom i odbiti me od njega. Na svakom prilazu prema tim gradovima će biti meleki koji će ih čuvati.’
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je, udarivši svojim štapom o mimber, rekao: ʼOvo je Tajiba, ovo je Tajiba! (tj. Medina) Jesam li vam o tome govorio?ʼ ʼJesiʼ, odgovoriše ljudi, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ʼDrago mi je da se Temimova priča poklapa s onim što sam vam ja o njemu, i Mekki i Medini pričao. Eto, on je u Šamskom, ili u Jemenskom moru. Ne, ipak je od strane istoka! On je od strane istoka! On je od strane istoka!ʼ i pokazao je rukom prema istoku.Ovo sam zapamtila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 
Fatima se poslije toga udala za Ebu Amr ibn Hafsa iz plemena Mahzum. Iz nekog razloga, taj brak nije funkcionisao, i Ebu Amr je odlučio da se razvede od Fatime, i to konačnim razvodom bez mogućnosti ponovog stupanja u brak.
Moj muž Ebu Amr ibn Hafs ibn el-Mugira poslao je Ajjiš ibn Ebu Rebia da me obavijesti o razvodu, poslavši mi po njemu pet saova hurmi i pet saova ječma. Rekoh: ʼZar za mene nema druge naknade za izdržavanje osim ovoga, i čak ne mogu provesti vrijeme iddeta u vašoj kući?ʼ On je rekao:ʼNe.ʼ Obukla sam se i došla kod Allahovog Poslanika. On me upitao: ʼKoliko izjava o razvodu ti je upućeno?ʼ Ja sam rekla: ʼTri.ʼOn je rekao da je ono što mi je rekao Ajjiš ibn Ebu Rebia istina. ʼZa tebe nema nadoknade za izdržavanje. Vrijeme iddeta provedi u kući svog rođaka Ibn Umm Maktuma. On je slijep i zato možeš skinuti hidžab u njegovom prisustvu.  A kada ti se završi vrijeme iddeta, dođi i obvijesti me.ʼ
Bez trunke oklijevanja, Fatima je učinila ono što joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao. Kada se Fatimin iddet završio, ona je otišla do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestila ga o tome, rekavši mu kako su joj u međuvremenu ponudili brak Muavija ibn Ebu Sufjan i Ebu Džahm ibn Huzejfa. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, brižno poput oca koji svojoj kćeri želi ono najbolje, reče joj da to nisu ljudi s kojima bi ona bila sretna i predloži joj da se uda za Usamu ibn Zejda. Fatima je osjećala odbojnost prema Usami, na trenutak je oklijevala, ali je na kraju ipak rekla da će se udati za onoga koga joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  odredi. Postala je supruga Usame ibn Zejda. Kasnije je govorila kako je Allah, dželle šanuhu, spustio takvu blagodat i dobro u njihov brak da su im mnogi zavidjeli. Poslije njegove pogibije, Fatima se više nije udavala.
Ovaj hadis koji prenosi Fatima bint Kajs, a iz kojeg se zaključuje da muž nije dužan izdržvati suprugu tokom iddeta nakon konačnog razvoda, iako je tehnički vjerodostojan, još za vrijeme Fatiminog života izazvao je negodovanje poznatih ashaba, a onda i podjelu među kasnijim pravnicima. Omer ibn Hattab, Abdullah ibn Mesud, Zejd ibn Sabit i Aiša, radijallahu anhuma, odbacili su ovaj hadis smatrajući da nije u skladu s kur’anskim ajetima o iddetu (Et-Talak, I, 6). I neki su kasniji  pravnici, među kojima Ebu Hanifa i njegovi učenici, iz istih razloga odbacili ovaj hadis, utvrdivši da žena nakon razvoda ima pravo i na smještaj i na izdržavanje do kraja iddeta. Ahmed ibn Hanbel prihvatio je hadis i rekao da se odnosi na žene koje su potpuno razvedene, s tri talaka. Malik ibn Enes i imam Šafija, na osnovu Fatiminog hadisa, zaključili su da žena ima pravo ostati u kući muža do kraja ideta, ali nema pravo na izdržavanje.Bez obzira na otvorene kritike koje su joj uputili Omer, radijallahu anhu, i Aiša, radijallahu anha, koja je govorila kako se Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi iz ovog hadisa odnose na specifičnu situaciju Fatime bint Kajs čija bi sigurnost ostankom u muževoj kući bila ugrožena, Fatima je, nepokolebljiva u čvrstom slijeđenju Vjerovjesnikovih riječi koje je čula i onako kako ih je ona razumjela,slobodno nastavila da prenosi ovaj hadis koji je, preko različitih prenosilaca, našao mjesto u velikom broju hadiskih zbirki.
Koliko god bio kontraverzan ovaj slučaj Fatime bint Kajs, izuzetno je značajan jer nudi toliko veličanstvenih lekcija o uzoritosti naših duhovnih predaka.
Iako je zastupala mišljenje koje se razlikovalo od stava većine glavnih autoriteta tog doba, Fatima bint Kajs  zbog toga, niti je bila kažnjena niti joj je bilo zabranjeno da javno iznosi to svoje mišljenje, niti je bila diskreditovana. Iako su mnogi odbacili njen stav po pitanju iddeta, to jedno neslaganje nije uništilo njenu reputaciju učene osobe, nije dovelo u pitanje sve ostale njene stavove i hadise koje je prenosila i dalje je bila cijenjena i uvažavana poznavateljka šerijata kojoj su mnogi dolazili po savjet ili po znanje.U međusobnom sukobljavanju stavova, prvi muslimani nisu se ponašali isključivo, neprijateljski, zlobno, bili su pravedni, iskreni i odmjereni, uvijek su se vodili Kur’anom i Sunnetom i međusobne kritike temeljili na njima. Prvi muslimani su izuzetno cijenili učenost i znanje i nisu žalili ni truda ni vremena  da istražuju i traže znanje o vjeri od onih koji znaju, nebitno da li su oni muškarci ili žene. Različitost stavova i poimanja nije vodila raskolu i sukobima jer su ljudi, iskreni vjernici, bez obzira na međusobne razlike, bili najveća vrijednost mlade islamske zajednice, vrijednost koja se čuvala zajedništvom.
 

Comments

Comments are closed.