Porodica

Djeca i internet – pitanje sigurnosti

ŠEMSA AHMETSPAHIĆ, pedagog-psiholog

Zadnje desetljeće je obilježeno internetom, medijem koji je otvorio nove a proširio već postojeće horizonte. U početku zamišljen kao medij koji će pomoći u razmjeni informacija, olakšanju edukacije na dobrobit svih, ubrzo je doživio razne zloupotrebe. Iako nema nikakve pedagoške elaboracije niti uputstva za korištenje, internet je previše brzo ušao u naše živote i velikim dijelom zagospodario njima. Taj mač sa dvije oštrice nalazi se u gotovo svakom domu koji raspolaže kompjuterom.

Roditelji su često u zabludi misleći da su im djeca sigurna ako su im na oku. Neki su najsretniji kada djetetu mogu omogućiti kompjuter i smjestiti ga u dječiju sobu, pa da se onda razrahate «bez dječije svakodnevne gnjavaže». Iako je moguće pobrojati čitav niz opasnosti koje dolaze s interneta, navest ću samo dvije za koje smatram da su najveće, i dovoljan razlog da svaki roditelj uzme stvari u svoje ruke i pozabavi se ovim pitanjem temeljito, naročito ako to do sada uopće nije radio.

Jedno od najvećih zala koje vreba s interneta jeste pedofilija (grč. paidos – dječak + fileo – volim). To je spolna nastranost, vrsta seksualne perverzije, sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola, oblik spolne zloupotrebe i nasilja koje se očituje putem zadovoljavanja pohote i seksualnog nagona odraslih osoba na djeci. Pedofili su obično muškarci koji seksualno uzbuđenje postižu fizičkim i/ili seksualnim kontaktom s djecom pretpubertetske dobi s kojom nisu u srodstvu. Mogu biti heteroseksualni ili homoseksualni, oženjeni ili neoženjeni. Većina heteroseksualnih pedofila oženjena je ili razvedena. To su devijantni, socijalno nezreli i neodgovorni ljudi koji ne nadziru svoj poriv.

Pedofilija, koja se raširila još više pojavom interneta, okomila se na najslabije – djecu koja se koriste internetom ne znajući za sve opasnosti koje se tamo nalaze. Pojavom interneta, pedofili više ne traže djecu u parku i na igralištu, već s njima ostvaruju komunikaciju u stanu, u chatroomu. Počnu obzirno, nevinim pitanjima, pa lukavo ispituju ima li ko s djetetom u sobi, gdje se nalazi kompjuter, ko se sve koristi njime. Ako je komunikacija rizična, prekinu razgovor. Kad steknu uvjerenje da nema rizika, jer je kompjuter u dječjoj sobi, a niko ga ne nadzire, tada raznim strategijama pokušavaju osvojiti dječje povjerenje. Internet zlostavljače gotovo je nemoguće otkriti i spriječiti u njihovoj nakani. Oni ostaju anonimni ili se lažno predstave, a djeci direktnom komunikacijom iznose svakakve gadosti, upućuju seksualne, nasilne, zločeste, uznemirujuće i nepristojne poruke, nagovaraju ih na spolni odnos, zloupotrebu alkohola, droga i sl. Roditelji i ne slute da dijete prima te poruke.

Simptomi koji roditeljima mogu otkriti djetetovu izloženost pornografskim materijalima jesu seksualizirano ponašanje ili znanje o spolnosti neadekvatno za dob djeteta. Sudeći prema podacima dobivenim od najrespektabilnijih kompanija kao što su BBC, ABC, Associated Press, AsiaMedia, AVN, China Daily, Crimes Against Children, Google, Japan Inc., The Miami Herald, MSN, The New York Times, Pravda, TopTenREVIEWS, Yahoo, te mnogim drugim: ·

  • Svake sekunde se potroši $3.075,64 na pornografiju.
  • Svake sekunde dvadeset osam hiljada dvjesto pedeset i osam korisnika interneta gleda pornografske sadržaje.
  • Svakih 39 minuta kreira se novi pornografski video u SAD.
  • Prosječna dob u kojoj se osoba prvi put susretne s pornografskim sadržajima je jedanaest godina.
  • Najveći konzumenti pornografije na internetu jesu osobe između trideset pet i četrdeset devet godina (dob koja podrazumijeva već sazrelu osobu).
  • Oko (jezivih!) 90 % djece u dobi od osam do šesnaest godina vidjeli su pornosadržaje na internetu, i to radeći domaću zadaću!
  • Čak 29 % njih dalo bi svoju kućnu adresu nepoznatoj osobi s interneta, a dvadeset šest imena najomiljenijih likova popularnih crtanih serija (kao, npr. Pokemon ili Action Man) povezani su sa pornosadržajima.

Koliko je stanje strašno kazuje i činjenica da je zarada pornografske industrije veća od zarade koju ostvari deset tehnološki najrazvijenijih kompanija kao što su: Microsoft, Google, Amazon, Yahoo, Apple i druge!

Neka vas ne zavara činjenica da su SAD geografski daleko od nas. Upravo je internet jedan od glavnih faktora globalizacije i dostupnosti svake informacije bilo kome u svijetu. Štaviše, prema istim izvorima, Republika Hrvatska nalazi se na devetom mjestu u svijetu po broju posjetilaca pornostranica, a u Srbiji čak radi jedna registrirana firma za proizvodnju pornosadržaja. Nažalost, nema zvaničnih podataka o stanju u našoj zemlji, ali zdrava logika nas navodi da pretpostavimo kako, budući da naš komšiluk boluje od ovih opakih bolesti, ni mi nismo imuni, imajući u vidu činjenicu da je na snazi trend preuzimanja zapadnjačke kulture i „vrijednosti“ sa svim dobrim i lošim što ona nosi.

Druga, najnovija pošast koja hara u industrijski razvijenim društvima, ali koju ni u našem nesigurnom i rovitom (ratom razorenom) društvu nije naodmet imati na umu, jesu simptomatična samoubistva koja se dešavaju u posljednje vrijeme. Pojedinačna i grupna samoubistva organizirana putem vebsajta uzimaju sve više maha i žrtve su iz godine u godinu sve brojnije. Tako je u Britaniji nedavno otpočela policijska istraga nakon samoubistva Nataše Randal (17), posljednje žrtve koja se objesila u Blengarvu, selu sa dvije hiljade stanovnika u okolini grada Bridžend na jugu Velsa. To je sedmo samoubistvo koje je u tom regionu izvršeno za godinu dana. Veza između svih sedam samoubistava jeste vebsajt preko kojeg su sve žrtve komunicirale i putem kojeg su se ohrabrivale na taj pogubni čin.

Mafumi Isui, profesor psihologije na Nigata Univerzitetu u Japanu, vjeruje da je internet fatalni činilac za mlade depresivne ljude. Mnogi mladi pokušavaju da se ubiju, ali nemaju dovoljno snage da to izvedu, dodaje on. Ali, kada se grupa međusobnih neznanaca sretne na internetu na sajtu samoubica i neko sugeriše način kako da se to izvede, to unosi dramatičnu promjenu u riješenost da se umre, jer se, recimo, na internetčatovima često razmjenjuju ideje kako da se najbrže oduzme vlastiti život. Neko će reći da veb stranica ne ubija i da su mnogi drugi posjećivali tu stranicu, a nisu se ubili. Prihvatam to kao razumno gledište, ali naglašavam da se radi o djeci koja nisu imala potpuno sretan i ispunjen život, koja su se nalazila u opasnim tinejdžerskim i adolescentskim godinama, čiji su roditelji razvedeni ili su, čak, žrtve zlostavljača i slično. Ne smijemo zaboraviti da nikad ne možemo biti potpuno sigurni u to da poznajemo našu djecu „u dušu“ i ne možemo reći da znamo da naše dijete potajno ne pati od nečega što ga najdublje i najskrivenije tišti.

A sada pitanja: šta činiti i kako zaštititi djecu od zla koje vreba s interneta? Zabranom rada na internetu? Ne, nikako, tako bismo ih prikratili za mnoge dragocjene informacije i vrijedno iskustvo.

S djecom je potrebno izgraditi povjerljive odnose, uspostaviti ravnopravan dijalog, slobodnu i zdravu komunikaciju, češće razgovarati o internetu, upozoriti ih na moguće nepoželjne i ružne poruke, poučiti ih šta da rade i kako da postupe u tim situacijama.

Kompjuter instalirajte u dnevnom boravku, a ne u njihovoj sobi, jer ćete tako uvijek moći vidjeti šta vaše dijete radi.

Djecu treba da poučite ponašanju pri surfanju i komuniciranju putem interneta, posebno s nepoznatim osobama.

Valja vam nadzirati korištenje interneta, barem u onoj mjeri u kojoj se nadzire gledanje televizije.

Odredite jasna pravila, ograničite vrijeme koje mogu provesti na internetu, provjerite ko su im online prijatelji, savjetujte ih da nepoznatim sagovornicima ne daju informacije o svom identitetu i da ne šalju tajne poruke i fotografije putem interneta.

Dobro bi bilo da dijete ponudi svom on-line prijatelju da se njihovi roditelji upoznaju. Danas na tržištu postoje i tzv. programi-dadilje koji djetetu onemogućuju pristup stranicama neprimjerenog sadržaja bez potrebne lozinke koju kreira roditelj. Dođite do njih i instalirajte ih. Roditelji mogu vidjeti koje stranice djeca posjećuju i provjeravanjem popisa internet stranica koje su bile otvarane (history folder). Povežite se sa svojim internetprovajderom i naučite kako da blokirate tzv. chat-rooms, forums, conference rooms i slično jer su to mjesta koja nisu kreirana za djecu i ona ne bi trebalo da ih posjećuju, izlažuči sebe riziku lošeg utjecaja a vas nepotrebnom trošku.

Instant poruke koje mogu vidjeti samo dopisivači nepotrebne su, jer ako imate odnos pun povjerenja, dijete nema šta da krije od vas. Isto tako, nisu poželjne ni razne grupe informacija, neprikladne za vašu djecu, a koje se mogu blokirati korištenjem određenih riječi.

Budite sigurni da ste barem jednom sedmično provjerili stranice koje posjećuje vaše dijete.

Prijetnje, ucjene i zabrane loša su sredstva.

Samo edukacija, odgoj, povjerenje i zdravi odnosi prava su rješenja. Batine i druga radikalna represivna sredstva izbjegavajte jer mogu uroditi suprotnim efektom – još jačom željom za zabranjenim stvarima.

Zanimljivo je da su mnoga društva koja su već iskusila nesretne posljedice ovakvih negativnih strana interneta odgovorila poduzimanjem niza sigurnosnih mjera. Vlade širom svijeta rade na stvaranju sredine u kojoj će djeca moći definirati sebe i ostvariti svoja prava na normalno odrastanje. Nažalost, nismo sigurni da je i u našoj zemlji tako. Dobrobit djeteta mora biti najvažnija svakom roditelju i on je dužan svome djetetu osigurati, u okviru svojih mogućnosti, život primjeren njegovom tjelesnom, duševnom i društvenom razvoju.

Dakle, roditelji, pažnja: obezbijedili ste vašem djetetu prednost posjedovanja kompjutera – dužni ste da mu obezbijedite i adekvatnu zaštitu i sigurnost. Zasučite rukave i još danas krenite sa savladavanjem svih prepreka koje vam stoje na putu upoznavanja i razumijevanja tog virtuelnog svijeta koji privlači mnoge, pa i vaše dijete. Tako ćete se zbližiti sa svojim najdražima (rođenom djecom) i ući u njihov krug prijatelja na najbolji način.

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 28. april/maj, 2008. godine.

Comments

Comments are closed.