Muzej Bosna

Bošča


Piše: prof. Meliha Terzić
Samo komad platna, metar puta metar (ili više, a i manje) – i puno namjena. Bila je i bošča i boščica u neprestanoj upotrebi. Vjerovatno je nisu svi zaboravili i u svemu joj našli zamjenu. U boščaluku je bila nezamjenjiva i bila je, obično, i posebno tkana i ukrašena za mladine svadbene darove. Takva je bila i ona u kojoj je dijete nosilo svom efendiji poklon poslije prve proučene hatme. I ona koju je pripremao domaćin novosagrađene kuće kad bi majstori podigli krov i priveli posao kraju.
Ali i sve ostalo što je pokrivala (i zamotavala) bošča, svakodnevno, meće je na važno mjesto u našoj staroj kući jer je stalno prelazila preko ruku: sofra-bošča, jastuk-bošča, somun-bošča, boščica za brašnjenicu (putnički zavežljaj s hranom)…
Sofra-bošča je morala biti povelika: da stane sofra a da svi oko nje mogu lijepo pokriti krilo, noge (Navuci lijepo bošču, ukapat ćeš se!), ali ne samo da se zaštite nego da komotnije mogu da sjednu i da se ugodnije osjećaju oni koji su uz sofru.
Jastuk-bošča je krojena spram jastuka, ukrašavana čipkom sa strana i često išla na pranje, da pod glavom vazda svježe miriše i lijepo izgleda.
Kad se baci bošča na sećiju, eto stoljnjaka i stola za bliskog musafira, za hastu, za dijete…
Samo komad platna – to je bošča.

Comments

Comments are closed.