Duhovnost

Bez stida i srama


MUSTAFA NOVALIC
Stid može biti ili ne biti filozofska, etička, psihološka, religijska, antropološka, politička, privatna i javna kategorija; on se može imati ili nemati, možemo ga uvažavati i smijati se onima koji se još stide, možemo se nad njim i nad njima čuditi. Ali, kad sve nečasno i sramno prođe, ostat će jedino stid, ako ne njih, onda od njih koji su činili zločine ili im služili, koji su zločine pripremali i izazivali, podsticali knjigama i filmovima, govorima i raspravama i svojim lažima, svojim rukama i parama, svojim izmaštanim kultom osvete.
Ma šta ko dobio, koju god teritoriju zauzeo, poziciju na terenu, instituciju i fotelju u kabinetu, koji god grad i selo osvojio, na bilo kojoj strani, zasigurno će ući u historiju beščašća.
Neće se moći pobjeći od stida zbog iskasapljenih ljudi i života, zbog srušenih gradova i bogomolja, razvaljenih domova i ulica, parkova i drvoreda, stida zbog najviših činova i akademskih titula, zbog siromaštva i gladi, postojeće, i one koja će da bude, stida od uvreda, drskosti i uobraženosti, od neviđene bestidnosti i laži, obmana i falsifikata svake vrste, stida pred sobom, pred svojim i roditeljima prijatelja, pred komšilukom, narodom svojim i narodima tuđim, pred cijelim svijetom.
Neće se moći pobjeći od stida pred Bogom Svemogućim i Njegovim lijepim imenima, pred Svetim knjigama i pred svim bogomoljama, pred ezanima i crkvenim zvonima, pred mihrabima i oltarima.
Nikada se neće pobjeći pred stidom od svoje i svih vjera, stidom od dana i noći, izlaska i zalaska sunca, pred zvjezdanim nebom, pred zemljom, travom i vodama.
Također se neće moći pobjeći pred stidom od znanja i svoje diplome, od svog beskonačnog neznanja, od svih mudraca i dobrih ljudi, od svog srca i uma i svoje duše.
Nikada i nikako se neće moći pobjeći od stida pred bezazlenom djecom i starcima, pred lijepim djevojkama, pred svojom prvom ljubavi, dragim očima koje nas prate i čuvaju od uroka.
Neće se moći pobjeći pred stidom od ruku koje nam prave hamajlije i stavljaju ih oko vrata, zašivaju u odjeću, stidom od ruku koje nam mašu, njeguju nas i prave nam mehleme za sve rane, pred uspavankama, gatkama, pričama i djelima školske lektire, pred svojim učiteljem i učiteljicom, svojim profesorom i svojim prijateljima.
Neće se moći pobjeći pred stidom od prvih koraka po tvrdoj zemlji i prvih slova na beskonačnom papiru, od svoje mladosti i svoje starosti.
Također se neće moći pobjeći od stida pred njivom i voćkom, zemljom koja nas hrani, pred našom stokom, pred slikom svojom na ličnoj karti, pred pjesmom koju pjevamo i koju volimo čuti, pred umjetnošću i svekolikom kulturom, otkako je svijeta i vijeka.
Ako nije njih, onda je nas od njih stid.
A stid je radi života, radi Ovog svijeta i Onog svijeta.
Nikad nije bilo niti će biti sve dozvoljeno.
Ni u osami se ne čini ono što bi bilo neprijatno da drugi vide.

Comments

Comments are closed.