MELIHA TERZIĆ
bardak (pers.) zemljani sud za vodu, po obliku kao ibrik.
testija (pers.) zemljani sud za vodu sličan bardaku; vrč.
(Abdulah Škaljić, Rječnik)
Kao da zrak zalijeva
moja Majka svakog jutra
na sve četiri strane svijeta
iz testije za abdest
prosipa vodu:
Da sve teče kao ova voda dobra.
Da sve teče,
da dno svoje ne muti.
Da sve njenu bistrinu
i pitkost imade.
Da za sobom čisto ostaje.
Da pred sobom bistri.
Da sve svojim tokom
k sebi teče,
da tiho pripada drugima,
i da sve snova u Izvor svoj kane.
Enes Kišević
Možda se nisu svi bardaci porazbijali, a bilo ih je u svakoj bosanskoj kući, ali kao da i jesu. Ne tražite ih. Poneki, kao suvenir odnosno ukrasni predmet, izađe iz ruku i nekog današnjeg grnčara, samo što više niko i ne pomišlja da taj bardak “zaposli”, da ga vodom napuni.
Samo najstariji će to bar u asocijaciji i zbog nostalgije za starinom povezati s pravim bardakom. Za ostale je to samo vrč, ništa više i ništa posebno. Zato mu se i ime zaturilo, skoro potpuno zaboravilo, kao i ime testije koja mu je (bila) slična, skoro ista.
Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 28. april/maj, 2008. godine.
Comments