Prevoditeljice Kur’ana

Piše: Azra Hasanović

Šta god rekli o neadekvatnosti prevođenja, ipak, taj poduhvat jeste i uvijek će biti jedan od najtežih i najvrednijih poduhvata u općem interesu svijeta. J. W. Goethe

Koliko god autentičnost jednog jezika, kao suština posebnosti jednog naroda, bila neprenosiva i neprevodiva, neupitno je da je upravo jezik, ljudski govor, najodabranije sredstvo za ostvarenje Božije nakane međusobnog ljudskog upoznavanja. Jedan od savremenih teoretičara prevođenja Andrew Chesterman kaže kako: “U davna vremena, na primejr, jedna od dominantnih predstava prevodioca bila je ona o zidaru: njegov (najčešće njegov, ne njen) zadatak je bio da pažljivo razruši građevinu, strukturu (izvorni tekst), prenese cigle na drugo mjesto (u ciljanu kulturu), i izgradi novu građevinu – od istih cigli.“[1] Prevođenje jednog jezika na drugi odigralo je ključnu ulogu u premošćavanju nedodirljivosti između kultura, vremena i prostora, kao i ulogu oplođavanja, nadogradnje i podsticaja jednog nivoa spoznaje drugim. Prevodilački „pokreti“ tokom historije mogu poslužiti kao jasni graničnici različitih doba ljudske historije, kao i glasnici napretka i konsekventne smjene civilizacija.
Istraživači smatraju da je prevođenje rimski izum. Prvi zapisi i rasprave o prevođenju kao posebnoj ljudskoj aktivnosti nastali su u doba Rimske imperije. U prvom stoljeću nove ere, Ciceron i Horacije bili su prvi teoretičari koji su napravili razliku između dvije vrste prijevoda: riječ-za-riječ i smisao-za-smisao.[2]
Traduttore, traditore (Prevodilac izdajnik), tom kovanicom su Italijani, razočarani mnogim francuskim prijevodima Danteovih djela koji su izdali ili ljepotu ili tačnost originala, opisali „leksičku pukotinu“ koja se javlja između dva jezika. Lacuna (lat. rupa, jarak) termin je kojim se označava nepostojanje riječi ili fraze u prijevodu s jednog jezika na drugi.[3] Dodamo li tome i činjenicu koju ističe Christiane Nord[4], da „skoro svaka (prevodiočeva) odluka u prevođenju , uključujući i izbor prevodilačke strategije, jeste – svjesno ili nesvjesno – vođena ideološkim kriterijima„, vjerodostojnost prevođenja i prijevoda kao esencijalnog medija međuljudske komunikacije postaje upitna. Međutim, u cilju prevazilaženja svih tih „bezdana“ koji se javljaju u procesu prevođenja sadržaja s jednog jezika na drugi, prevodioci su tokom stoljeća razvili čitav niz strategija, poput: adaptacije, posuđivanja, kompenzacije, perifraza, itd., što je kulminiralo utemeljenjem prevodilačkih studija, odnosno translatologije[5], u drugoj polovini prošlog stoljeća.

Prevođenje Kur’ana

Nema sumnje da su neki ajeti i sure bili prevođeni još u vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Njegovo pismo poslano vizantijskom imperatoru Herakliju sadržavalo je kur’anski ajet (3:64) koji je trebao biti preveden da bi ga on razumio, ili ajeti iz sure Merjem koje je Džafer ibn Ebu Talib proučio pred Negusom u Abisiniji.[6]

Selman el-Farisi u historiji islama, prema nekim izvorima, označen je kao prva osoba koja je pokušala prevesti Kur’an na drugi jezik, tj. perzijski. Navodi se da je na molbu svojih sunarodnjaka prvo preveo prvu kur’ansku suru El-Fatiha na perzijski jezik.[7]
„Najstariji prijevod kompletnog kur’anskog teksta koji je sačuvan do danas jeste prijevod monumentalnog Et-Taberijevog tefsira sačinjen za vladara Transoksanije i Horasana Ebu Salih Mansur bin Nuha (961.–976.). Ne zna se tačan datum nastanka ovog prijevoda, ali se u njegovom predgovoru naglašava da je sačinjen nakon što su muslimanski vjerski autoriteti potpisali fetvu kojom se dozvoljava prijevod Kur’ana. Ovaj perzijski „riječ-za-riječ“ prijevod bio je osnova za nastanak prvog turskog prijevoda Kur’ana.
“… Iako su mnogi savremeni prijevodi Kur’ana na evropske jezike djela poštenih učenjaka koji su se iskreno trudili da prevedu značenje arapskog originala što je moguće tačnije, neupitno je da su prvi prijevodi Kur’ana bili djela kršćanskih svećenika čiji je glavni i neskriveni cilj bio da diskreditiraju Kur’an, a ne da ga prevedu.“[8]
Prvi nemusliman koji je preveo neke dijelove Kur’ana bio je Ivan Damašćanski (655. – 749.), posljednji doktor Univerzalne crkve, koji je u sklopu svog djela De Haeresibus preveo IV, V i VII suru.[9] Najstariji Zapadni prijevod Kur’ana sačinio je Englez Robert Ketonski, Robertus Ketenensis (1110. – 1160.), po nalogu Petera Venerabilisa, opata iz Cluny. Latinski prijevod Kur’ana Ketonski je završio 1143. godine. Ovaj prijevod bit će osnova niza srednjevjekovnih evropskih prijevoda Kur’ana. Ketonski je „uvijek bio obavezan da pojača ili preuveliča bezopasan tekst kako bi mu dao gnusnu i raskalešenu notu, ili da odabire neodgovarajući ali neprijatan prijevod značenja umjesto odgovarajućeg koji je normalan i pristojan.“[10]
Prvi prijevod Kur’ana koji je napravio jedan musliman na Zapadu bio je The Meaning of the Glorious Koran Marmaduke Pickthalla 1930. godine. Ovaj riječ-za-riječ prijevod odobrili su autoriteti s Al-Azhara u Kairu, pa je zato postao jedna vrsta standarda za muslimane engleskog govornog područja.[11]
Do danas je Kur’an preveden na sve glavne afričke, azijske i evropske jezike. Prema The World Bibliography of Translations of the Holy Qur’an- Printed Translations 1515.-1980., posljednjoj (prema saznanjima do kojih je uspjela doći autorica ovog eseja) opsežnoj bibliografiji prijevoda Kur’ana koju su autori Ismet Binark i Halit Eren objavili 1986., u naznačenom vremenskom periodu zabilježeno je 2.672 djela koja su originali, kopije ili različita izdanja 551 kompletnog i 883 nepotpuna prijevoda Ku’ana, na 65 jezika.[12]
U sklopu dugogodišnjeg istraživačkog projekta OIC Research Centre for Islamic History, Art and Culture (IRCICA), pod vođstvom dr. Nejat Sefercioglua, pregledane su biblioteke, arhivi, istraživačke institucije i privatne kolekcije širom svijeta u potrazi za otkrivanjem i bilježenjem primjeraka prijevoda Kur’ana u rukopisu. Tom prilikom, zabilježeno je 5.000 prijevoda i tefsira u rukopisu, napisanih na 61 različit jezik i dijalekat. Prvi tom s bibliografskim podacima 293 takva rukopisa na 58 jezika objavljen je 2000. godine. Drugi tom sadrži podatke o 1.600 rukopisa na turskom jeziku, a treći i četvrti će sadržavati bilješke o 2.500 rukopisnih primjeraka prijevoda i tefsira Kur’ana na perzijskom i urdu jeziku.[13]
Od 1986. kada je objavljena The World Bibliography of Translations of the Holy Qur’an- Printed Translations 1515.-1980., rad na prevođenju kur’anskog teksta širom svijeta se znatno intenzivirao što je proizvelo vrlo značajan broj novih prijevoda na brojnim svjetskim jezicima. To se najbolje može ilustrovati podatkom da je samo u prvih 15 godina 21. stoljeća, samo na engleski jezik Kur’an preveden 28 puta.[14]
Među hiljadama prijevoda Kur’ana u dosadašnjoj historiji islama veoma je malo onih koje su sačinile žene. Skromno istraživanje koje je prethodilo pisanju ovog rada otkrilo nam je tek trinaest žena koje su Kur’an Časni samostalno prevele ili učestvovale u njegovom prevođenju. Skoro svi ti prijevodi nastali su u zadnjih tridesetak godina.
Međutim, žene, općenito, u svim religijama (ako izuzmemo rano doba islama), do skora nisu imale otvoren pristup tumačenju niti prevođenju Svetih Knjiga. Zapravo, prvi prijevod Kur’ana i prvi prijevod Biblije koje je sačinila jedna žena dogodili su se u približno isto vrijeme.
Julia Smith smatra se prvom ženom koja je prevela kompletnu Bibliju s grčkog i hebrejskog na engleski jezik. Svoj prijevod vlastitim sredstvima je objavila 1876., iako je bio završen puno godina ranije.[15]
Fatma Zaida, robinja sa statusom supruge turskog velikodostojnika, objavila je svoj prijevod Kur’ana na francuski jezik 1861. godine.

Danas su muslimanke, kao što to nisu stoljećima bile, aktivni sudionici islamskog obrazovanja, kao one koje uče i kao one koje podučavaju, uče i proučavaju Kur’an, ali i učestvuju u raznim, kako vjerskim tako i društvenim aktivnostima. Iz godine u godinu, širom svijeta sve je veći broj ženskih karija, šerijatskih pravnica i profesorica. Oko 75% studenata koji pohađaju škole, naročito vjerske škole i fakultete u Turskoj, djevojke su i žene. Također, skoro polovina diplomiranih studenata na religijskim školskim ustanovama su žene. Slična je situacija i u nekim drugim muslimanskim zemljama.
Prijevodi Kur’ana koje su sačinile žene u posljednjih nekoliko desetljeća, naročito u 2l. stoljeću, nova su pojava u historiji islama, a uz nekoliko izuzetaka, skoro isto bismo mogli tvrditi i za tefsire – tumačenja Kur’ana Časnog koje su napisale žene. U zadnjih pola stoljeća, nastalo ih je više nego u proteklih l.400 godina muslimanske historije. No, o tome drugom prilikom, ako Bog da.

Nastavak: Prevoditeljice Kur’ana: Fatma Zaida i Denise Masson

[1] Can Theory Help Translators?: A Dialogue Between the Ivory Tower and the Wordface, Andrew Chesterman, Emma Wagner, St. Jerome Pub., 2002, str. 13.
[2] Marouane Zakhir,“The history of translation“, University of Soultan Moulay Slimane, Morocco http://www.translationdirectory.com/articles/article1695.php
[3] Maria Khodorkovsky, „Traduttore, Traditore“, http://www.altalang.com/beyond-words/2008/10/09/traduttore-traditore/
[4] Christiane Nord, “Function and Loyalty in Bible Translation.” Ed. M. Calzada-Perez. Apropos of Ideology. Manchester: St. Jerome, 2003.
[5] Translation studies, Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Translation_studies
[6], Oliver Leaman ed., The Qur’an: an Encyclopedia, First published 2006, by Routledge, 666 -669.
[7] Ibid.
[8] The Qur’an: an Encyclopedia, 666.
[9] Adnan Silajdžić, Islam u otkriću kršćanske Evrope, Povijest međureligijskog dijaloga, Fakultet islamakih nauka, Sarajevo, 2003.
[10] The Qur’an: an Encyclopedia,667.
[11] The Qur’an: an Encyclopedia, 669.
[12] Priinted Translations of the Holy Qur’an, http://www.ircica.org/content/irc580.aspx
15Manuscript Translations of the Holy Qur’an, http://www.ircica.org/manuscript-translations-of-the-holy-quran/irc579.aspx
[14] https://en.wikipedia.org/wiki/English_translations_of_the_Quran
[15] The First Published Bible Translation by a Woman, http://library.hds.harvard.edu/exhibits/incomparable-treasure/julia-smith

Powered by keepvid themefull earn money