Dva lica ljubavi

Aida Tule, dipl.psihologinja

Kada se govori o ljubavi kao osnovnoj emociji, uvijek su u igri njena dva lica, zavisno od toga s kojim uvjerenjem je upotrijebimo, to lice će se i pokazati. Ako volimo sebično, onda nalazimo i da je ljubav sebična, a ako volimo nesebično, onda uviđamo da ljubav ima sposobnost da potakne duhovni rast onog koji voli i onoga što voli.

Ljubav se sastoji iz dva osjećaja, voljeti i biti voljen. Dva potpuno različita doživljaja koja se najbolje mogu uočiti kada u odnosu dvije osobe jedna voli, a druga samo uživa u osjećaju biti voljen, bez da uzvraća ljubav. Na primjer, ja volim knjigu, ali da li i knjiga voli mene. Svakako da postoje i one idealne situacije kada u isto vrijeme volimo i voljeni smo. Međutim, ne polazimo od toga da se uvijek očekuje ova kombinacija niti da se podrazumijeva. Nepostojanje standardizovane riječi za biti voljen dodatno otežava i zamagljuje poimanje postojanja dva različita osjećaja u ljubavi.

Dijete prima ljubav, da bi kao odrasla osoba moglo da pruža ljubav. Nažalost, mnogi odrasli su još uvijek u fazi uvjeravanja u primarnu ljubav jer je najvjerovatnije nisu imali kao djeca (Balint,1967.), što kasnije može da uzrokuje konflikte u bračnim odnosima, ali i općenito u kreiranju nerealističnih očekivanja, u smislu da stalno traže da budu potvrđeni/voljeni, u svemu što rade. Dijete uči voljeti kroz one koji ga vole i kako ga vole. Oblik ljubavi “biti voljen” Balint naziva primarna ljubav i smatra da predstavlja bazu kasnijeg zdravog samovoljenja, samopoštovanja, samoprihvatanja i osjećaja sigurnosti u svijetu. Zdrav obrazac voljenja omogućava stvaranje pozitivnog odnosa prema životu, nekim drugim ljudima i prema sebi samom. Od ljubavi u djetinjstvu zavisi koje atribucije ćemo sebi dati kao odrasli, da li ćemo biti otporni na pesimizam ili ćemo biti skloni naučenoj bespomoćnosti, kako ćemo gledati na poteškoće kasnije u životu – kao ulica koja nudi mnoge izlaze, ili kao ćorsokak. Od toga zavisi i kako ćemo se ponašati u onoj ljubavi o kojoj najviše razmišljamo, romantičnoj ljubavi. Da li ćemo svog izabranika/svoju izabranicu znati voljeti slobodno, nesebično i s puno povjerenja, ili ćemo voljeti posesivno uz nametanje isključivo svoje vizije zajedničkog života!

Kružni sistem davanja i uzimanja, baš onako kako i sve drugo u prirodi funkcioniše, neophodan je sistem međusobnog potkrepljivanja i zadovoljavanja osnovnih potreba. Kod biljaka je to fotosinteza,kod životinja i ljudi disanje, a svi zajedno ne bismo opstali da nema kruženja vode u prirodi.

(Nastavak: Ljubav kao vezivno tkivo i njena struktura)

Powered by keepvid themefull earn money